”Spusti dasku!”

Poruka na poklopcu WC školjke je ZAKON, valjda! Prekršiteljima slijedi čekić kao instrument provođenja zakona prema ”voljenim” muškarcima?! Volio bih znati kojim povodom i na što ili na kome će ”zakonodavac” upotrijebiti čekić?

Problem izgleda već dugo muči zapadnu civilizaciju, naročito od kada je uveden WC (water closet) u svaku kuću kao vrhunski civilizacijski projekt! Više je brakova propalo zbog podignute/nespuštene WC daske nego zbog neslaganja karaktera.

Lamentiram na temu ”WC daska”, na kojoj provedemo najviše intimnih trenutaka u životu, sami sa sobom, naravno. Misleći da će ta briga meni ili mojim bližnjima biti od pomoći.

WC i daska WC školjke globalno su promijenile naše živote u 20. stoljeću i bitno utjecale na sreću nas humanoida iz takozvane ”zapadne civilizacije” jer – konačno zadovoljno ”seremo i pišamo” u svojim vlastitim kućama.

I jedno i drugo bila su mjesta opuštanja i pražnjenja u ugodnom društvu nepoznatih lica s istim potrebama i mukama, bez potrebe upoznavanja. Bilo je to svojevrsno zajedništvo u muci i zajednička radost rasterećenja – samo što se nisu izljubili na rastancima

Zapadna civilizacija to smatra napretkom. Međutim, još su stari Rimljani imali WC – ali na javnim mjestima, u glavnim ulicama metropole – tamo se sralo, a ne u svojim kućama. Ostali – imali su grmlje – ali izvan metropole.

I jedno i drugo bila su mjesta opuštanja i pražnjenja u ugodnom društvu nepoznatih lica s istim potrebama i mukama, bez potrebe upoznavanja. Bilo je to svojevrsno zajedništvo u muci i zajednička radost rasterećenja – samo što se nisu izljubili na rastancima.

Tu se bistrila politika, psovala vlast, tračali susjedi i prokazivali špijuni … Zahvaljujući rimskim akvaduktima, naplavine rimskih mudrosera odlazile su najkraćim putem u Tiber. Svi sretni i veseli. Problem je bio s Rimljanima koji su stanovali na katovima. Oni su se rasterećivali u noćne ili dnevne posude (ovisno o trenutku kad ih stisne), srali su u činije, šolje, školjke, a neki čak i u svoje ratničke kacige čuvenih rimskih bojni – sila boga ne moli.

Pražnjenje tih posuda vršilo se direktno preko prozora na ulice. Sreća i veselje počašćenih prolaznika izazivalo je često pravu bratoubilačku bitku s mnogo poginulih. Srati s tih visina mogli su samo ugledni građani Rima – po svom narodu.

Moja iskustva su mnogo skromnija i povijesno beznačajnija. Čim sam se odvikao od pelena upoznao sam se s daskom koja će nama svima – i muškarcima i ženama – obilježiti ostatak života. Majka je odigrala presudnu ulogu naučivši me da prilikom odlaska u WC i prije nego što se ”popiškiš” treba podići dasku s WC školjke. Međutim, to je bio samo minimum znanja, dovoljan za moj uzrast. Potpuni značaj WC daske u našim životima tada nisam mogao dokučiti, a kamoli shvatiti.

Život bez problema s WC daskama protjecao je idilično u igri i veselju. Moj drug iz dvorišta živio je u suterenu naše zgrade tako da sam ga lako mogao dozvati gledajući kroz prozor u njihovu skromnu kuhinju.

Tu je bio jedan stol s četiri stolice, šporet, jednostavan kuhinjski ormar svijetlozelene boje s bijelim ladicama, a na zidu je bio montiran umivaonik od lijevanog željeza. Služio je jutarnjem umivanju, pranju suđa, pa i nekim drugim potrebama.

Jednom prilikom, želeći pozvati svoga druga na igru, pogledao sam kroz prozor u njihovu kuhinju. Njegov otac je upravo piškio u umivaonik, uredno se otresao, zatim oprao ruke.

Nisam se oglasio, bilo mi je neugodno što sam svjedočio tom intimnom činu. Čovjek nije imao tih problema, a ni problema s daskom na WC-u. Ja sam imao problema sa sobom.

Tih godina obnove zemlje i prvih petoljetki takva pitanja nisu bila na dnevnom redu. Kakva daska na WC-u kad je cijeli WC bio od dasaka – dovoljno daleko, ali i dovoljno blizu negdje u dvorištu, s propisnim otvorom na pravom mjestu, dovoljno velikim da sve potrebno prođe kroz njega, a opet dovoljno uskim da netko sitniji ne završi u ”ganjku”, nužniku, ”klonji”, ”ćenifi”, kako gdje se to tada nazivalo.

Problem izgleda već dugo muči zapadnu civilizaciju, naročito od kada je uveden WC (water closet) u svaku kuću kao vrhunski civilizacijski projekt! Više je brakova propalo zbog podignute/nespuštene WC daske nego zbog neslaganja karaktera

Naravno, to je bilo u vrijeme obnove i izgradnje zemlje, izgradnje tvornica, hidrocentrala, škola … a WC  – kad dođe na red. I došao je. Novi javni WC u Zagrebu civilizacijski je vrh – cca pet-šest tisuća eurića po kvadratnom metru! Rimljani bi ga obožavali.

Vraćam se u svoju mladost. Svladao sam WC dasku i zakoračio u život omladinca (izvorno hrvatski – mladunac, a zamjenska riječ tinejdžer). To je bilo vrijeme kad više nisi pionir, ali si još dovoljno bezbrižan i razigran. Suočio sam se s pojmom ”njemu fali daska”! Često je to i meni bilo upućeno, ali mnogo češće sam to čuo u situaciji kad su neki ozbiljni ljudi razgovarali o nekom trećem. Kako nekome može faliti daska nije mi bilo jasno, ali to život i odrastanje pojasne, najčešće na bolan način.

U drugom razredu gimnazije imao sam čast stupiti na ”daske koje život znače”. To je bila pozornica na kojoj sam nastupio kao Raka u komediji ”Gospođa ministarka” Branislava Nušića.

Da, neki drugi život dogodio se na tim daskama i zarazio me svojom čarolijom. Jedan stariji kolega mi je kasnije sjetno spomenuo daske koje život znače i u koje će ga na odlasku s ovog svijeta zakovati.

I to mi se tada činilo bedasto – kakvo zakivanje u daske?!

I tako prolazi život između WC dasaka, dasaka koje život znače, pa sve do onih dasaka u koje će vas zakovati.

Već sam u ozbiljnim godinama, oženjen i djecu imam, a ONE odrastaju, s tada još jedinim muškarcem u zajedničkom domu – to jest sa mnom! Nastojao sam da im ni na koji način WC daska ne postane problem nekom mojom nesmotrenošću, nepažnjom ili zaboravnošću. Lijepo me je majka učila, a ja zapamtio.

Godine prolaze, daske mi više mnogo ne znače, kako one od WC-a tako ni one ”što život znače”. Sve se činilo idilično, stigla tranzicija, pa demokracija…. ali ne lezi, vraže, čovjek uči dok je živ.

U jednim od onih ”lakših” novina koje listaš pijuckajući pivo u kafiću zatekne me lik poznate holivudske dîve – njezin krupni plan. Tamne naočale skrivaju oči uplakane … i naslov, masnim slovima otisnut – ”Rastajem se od njega”, veli filmska diva za svog dîva, ”imali smo predivne 3 godine i 10 mjeseci, ali kap koja je prelila čašu bila je daska na WC-u – jer nikad nije bila spuštena”.

Već sam prevrnuo stranicu, ali mi se tu učini nešto nelogično; što je ona htjela reći? Što je tu problem pitam sebe ili se. Isti čas sam se solidarizirao s holivudskim dîvom – njezinim mužem. Čak mi se učini i simpatičan. Vidi ti njega, isti kao i ja. Lijepo su nas majke učile – od malih nogu! Očevi su ionako piškili u umivaonike, pogotovo u žurbi. Zapravo, što bi ona htjela, razmažena starleta.

Ipak, prođe me muška solidarnost, odbrojih do pet i vratih se u realnost. Možda mu majka nije rekla da bi trebalo spustiti dasku nakon obavljenog poslića? Tu će biti problem mudro primijetih.

Zahvaljujući rimskim akvaduktima, naplavine rimskih mudrosera odlazile su najkraćim putem u Tiber. Svi sretni i veseli. Problem je bio s Rimljanima koji su stanovali na katovima. Oni su se rasterećivali u noćne ili dnevne posude (ovisno o trenutku kad ih stisne), srali su u činije, šolje, školjke, a neki čak i u svoje ratničke kacige čuvenih rimskih bojni – sila boga ne moli

Vidiš, kažem sam sebi, logično je da je spustiš, mislim dasku. Njezino mjesto je ionako dolje, pa zar to stvarno treba učiti od malena i od majke? Kreten, vjerojatno je učio od oca.

Složih se s uplakanom divom. Kad se takve stvari učestalo ponavljaju, dosadilo bi i bogu i vragu. Opet, jest da je grijeh, ali da baš ”prelijeva čašu” sumnjam, vjerojatno prije prelijeva WC školjku. Nekako si mislim … slaba ti je izlika, baby! I tako uhvatih sebe da sam još na istoj stranici i da se bavim problemom rastave holivudske dive!

Suosjećajući s teškom dramom otpijem gutljaj piva. Tip je stvarno kreten, mislim se, ide sigurno nekoliko puta na dan na WC, jer loče pivčinu … ne isplati mu se ni spuštati tu dasku. Doduše, ločem i ja, ali…

Počinjem je shvaćati, čak mislim da je ispravno odlučila, tko bi to normalan trpio cijeli život – i da nisi holivudska dîva!? Međutim, uz sve nabrojano mogli su sjesti, ne na WC školjku, naravno, i popričati kako da se stvari poprave, odnosno da daska bude gdje joj je mjesto kad divi zatreba – razmišljam konstruktivno. A opet, možda i jesu pokušali razgovarati, ali nije išlo jer on je na pivi, a ona na orahovcu, možda … tko će znati?

Mora da je i on njoj nešto zamjerio. Na primjer: ”Što čekaš zadnji čas. Što ne kreneš na vrijeme? Kad te stisne, ti ulijećeš u kupaonicu, već skinutih gaća, dupetom okrenutim WC-u. Naravno, ne vidiš da je daska podignuta i uvališ se cijela u školjku. To te šokira, jer nemaš kud onako uvaljena, a dodatno te šokira i hladna, a možda i mokra keramika. Tu nakupiš negativnu energiju koju isprazniš na meni – kad se izvadiš iz školjke.”

Tako bi se, na primjer, mogao pravdati uvrijeđeni holivudski div-čovjek. Ima pravo, mislim se. Oni američki WC-i drugačiji su od ovih naših europskih i balkanskih. Naime, čuj mene, naime … njihove WC školjke pune su vode do samog ruba i kad u njihovu WC školjku upadne nešto krupnije od zrna graha, dogodi se mini pljusak s povratnim efektom prema gore, to u Americi iritira svaku guzu – kako žensku tako i mušku. ‘Oću reći, frustrirajuće je srati u standardnom američkom WC-u – za sve spolne kategorije. To se na Balkanu teško dogodi.

Misleći da sam završio s temom rastave holivudskih zvijezda, dovršim svoje pivo i odem u pisoar – tu bar nema daske. Međutim ima nešto drugo.

Domišljati poduzetnici smislili su inovaciju kako biti u trendu nogometnog nadigravanja. Svaki pravi vlasnik kafića ugradio je za svoje pivopije mini gol s loptom u pisoaru svog kafića. Dvostruka radost za vlasnika lokala – troši se pivo i gađa se nogometna loptica u pisoaru – postotak zapišavanja ostatka prostora izvan pisoara minimalan je – većina potrebitih nemilosrdno zabija golove – pišakom, na radost FIFE, UEFE, RTS-a i TBC-a, a HRT1, 2, 3 i 4 i Hrvatski nogometni Savez trljaju ruke i pridružuju se radosti zapišavanja.

Blaženo stanje trajalo je sve do trenutka kad sam morao otići u WC u jednom super moderno uređenom stanu čovjeka koji živi u ružičastoj svakodnevnici iste ove zemlje u tranziciji.

Prilazeći WC školjci, spreman da obavim mali poslić, zapanjen primijetih da se daska sama podiže ispred mene, a kada sam završio i okrenuo se od WC-a, daska se sama spustila – meko?!

Pražnjenje tih posuda vršilo se direktno preko prozora na ulice. Sreća i veselje počašćenih prolaznika izazivalo je često pravu bratoubilačku bitku s mnogo poginulih. Srati s tih visina mogli su samo ugledni građani Rima – po svom narodu

Ponovio sam to nekoliko puta, zapanjen tehnološkim napretkom kojem sam bio svjedokom i brojnim pitanjima koja su mi pala na um. Kako taj senzor reagira, sigurno ne na veličinu? Vjerojatno ima više parametara, stručno zaključih.

Tko je to patentirao, tko se time bavio? Valjda neki jadnik kojemu je žena zaprijetila rastavom ili čekićem – garant! Gdje si bio ranije, pozivam nepoznatog izumitelja, da spasiš brak one holivudske dive, potrajao bi barem još koji mjesec.

Demokracija nam je donijela mnoga dobra, pa i takve WC ugodnosti.

Sva sreća da se sve više javljaju, pa i ozakonjuju u mnogim državama, istospolne bračne zajednice. Žene u tim brakovima neće više imati problema s daskama, uvijek će biti spuštene, tj. na svom mjestu. Muškarci? Muškarci će se već znati dogovoriti što će s daskom – kad će biti podignuta, a kad spuštena.

Bez brige, ljudi smo, naći ćemo razlog za rastavu – nešto ”će kad-tad preliti čašu”!

Ironija priče o daskama je da ni ona od WC-a nije zapravo drvena, kao ni ona u koje će vas zakovati!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  CRO-ronarni virus hara
    •  Sjedim na tuti i mislim: približava se Dan Armije
    •  Dočekasmo 28. obljetnicu Hrvatske stvorenu na laži i mitomaniji
    •  Komentar koji rezimira sav jad i bijedu našeg okruženja
    •  Omogućimo Predsjednici da doktorira u sljedećem mandatu
    •  Zapravo imamo katolički i pravoslavni dan ustanka protiv fašizma
    •  Dobro došli u Jadovno
    •  Hvala braći Kinezima: kanonizirat će Tita. Bit će para!
    •  Priča o najboljem igraču šaha u Lici
    •  Kažimo istinu o HAVC-u

> Svi tekstovi ovog autora