novinarstvo s potpisom
Premda Plenković kaže kako “nije primijetio” masovno nezadovoljstvo među biračima njegove stranke zbog Hasanbegovića, na društvenim mrežama i desnim portalima kipti pravi mali ustanak članova i simpatizera HDZ-a protiv zuluma njihovog premijera.
Zbog Hase se bijesno režu stranačke iskaznice, kao American kartice kad dogori do nokata.
Plenkoviću se obećava grozna osveta na lokalnim izborima. Tih epiteta na njegov račun ne bi se sjetio ni pijanac u krčmi.
Milanovićeva podmetaljka o majci “vojnoj lekarki” ispada šekspirijanski sonet prema municiji HDZ-ovske desnice iz svih dopuštenih i zabranjenih oružja.
Smatralo se da će novi premijer vladati jako komotno, budući da u Saboru ima najtanju opoziciju do sada. Ali ispostavilo se, eto, da opozicijska ekipa sa samo 60 ruku, naspram 50 posto više Plenkovićevih, ipak nije garancija da će novi šef četiri godine totalno mirno spavati.
Umjesto da oporba moli boga da se Plenković pokaže kao razočaranje i ne uspije, rafali zluradih uroka lete u njegovo čelo upravo iz jata koje je prije dva mjeseca glasalo za HDZ.
Kako će se on s time nositi, tek ćemo vidjeti.
Ali vriska desnih radikala, a s njima i građana koje se na tu stranu može zavesti deranjem i domoljubnim floskulama, ne može nikako nadomjestiti činjenicu da ono što se predstavlja kao tvrda desna politika, u Hrvatskoj nema ama baš nikakvog sadržaja.
Programski je to naprosto mrtvo i prazno.
Nagradu od milijun kuna zaslužio bi onaj tko bi znao nabrojiti pet stvari koje oni protežiraju, a tiču se života u današnjem vremenu, a ne 1941. i 1945.
Hrvatski desni radikalizam parazitira na plašenju naroda izumrlim organizmima kao što su Jugoslaveni, udbaši i titoisti, partizanskim filmovima, ateizmom, homoseksualcima i liberalizmom u EU-u. Njihove su ikone Božo Alić, Thompson, nekoliko crnih biskupa i Bujanec.
Najvažnije im je motriti je li negdje propisno postavljena dovoljno velika hrvatska zastava. Miriše li neko prezime na srpsko. Da se Hercegovina, koja je naširoko glasala za Glasnovića, hitno pripoji Hrvatskoj.
I lustracija oko koje bi se, međutim, morali obratiti isključivo Tuđmanu, ako ih još odnekud čuje.
I to je taj pravi razlog što su, u masi, konstantno politički neutjecajni i neuspješni.
Ukupno biračko tijelo već godinama vrlo dobro vidi da je sve to što oni trube teorija zavjere i jedno veliko ništa, a to se opet pokazalo i na ovim izborima.
Dvije ujedinjene skupine desnih stranaka utržile su zajedno jadni tringelt od frtalj posto glasova. Nije ih ogrijalo ni sunce Karamarkove nacionalističke kulturne revolucije, ni Tepeš i Ćorić koje je uveo u visoku politiku, ni 555 dana šatora u Savskoj kome se iz računa klanjala Kolinda Grabar-Kitarović.
No, u manjem dijelu HDZ-a ipak se primio Hasanbegović, pa se to društvo, odjednom, tobože opsjelo kulturom koja je, kao i opća pismenost za većinu njih – pogledajmo samo 95 posto njihovih komentara – strana kao našem pastiru Francuska Polinezija.
Ta i takva desnica ne čita prijedloge proračuna. Ne zanima je porezna reforma, uprava, zdravstvo, dostupnost školovanja, korupcija…
Sve to čime mašu je obično trolanje.
Pa dajte, momci, neki program. Platformu. Nešto. Išta. Pa da o tome pričamo kao ozbiljni ljudi.
(Prenosimo s portala Novoga lista).