autograf.hr

Narodni zastupnik Hasanbegović – barem kako sam ja to shvatio, ispravit će me ako griješim – svečano se zaklinje kako se neće ni cijepiti ni testirati niti nogom kročiti u Sabor, sve dok su na snazi mjere po kojima zastupnici što se neće cijepiti ili testirati ne smiju nogom kročiti u Sabor       […]

Je li u Hrvatskoj moguće prepoznati prioritet trenutka? Ne znam, ali vjerujem da ga je moguće prepoznati kroz poznati ”hrvatski obrazac ponašanja”. U blagostanju svađa i prijepori, a u krizi glave su skupa. Čini se da je upravo sada jedan takav krizni prioritet trenutka. To je četvrti val pandemije.

Neizmjerna je ljudska glupost, ali u zadnje vrijeme pojavljuju se ozbiljni kandidati za ustanovljavanje mjerne jedinice za nju. Recimo, ”jedan Zlatko Hasanbegović” mogao bi vrijediti kao ”tri slabije artikulirana anonimna antivksera”. Ili ”jedan Marin Miletić” mogao bi vrijediti oko ”pola Zlatka Hasanbegovića”. ”Jedan državni ili lokalni službenik” koji se ne želi cijepiti ni testirati i pritom se boji zaraze i ujedno se boji […]

Nezavisni za Hrvatsku, stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, prdnula je u rosu. Esih je ostala u stranci, a Hasanbegović, Tomislav Jonjić i Ana Lederer otišli i, ako je vjerovati portalima, ovih dana osnivaju novu.

Što to znači kada kažemo da je Nagrada Vladimir Nazor najveća i najvažnija nagrada koju na polju umjetnosti i kulture dodjeljuje hratska država? To znači da je prvi predsjednik slobodne, demokratske i neovisne Republike Hrvatske Franjo Tuđman 3. lipnja 1991. godine potpisao Ukaz o proglašenju Zakona o “Nagradi Vladimir Nazor” koji je nekoliko dana ranije […]

Dnevnik, HRT, 9. kolovoza, 19:00 Predsjednica je po drugi put objavila svoju ”pretkandidaturu” za novi mandat. Ona će uskoro imati više prednajava nego Mišo oproštajnih koncerata.

Ajme, kako to gordo zvuči – biti predsjednik/predsjednica Republike Hrvatske! Gordo možda, ali ništa posebno u praksi ne znači. Zato košta ovaj narod i druge narodnosti koji imaju sreću hodati zemljom Hrvatskom u ova vremena.

Dana 5. jula 1941. godine u subotu u 2 sata u noći došli su u moj stan, Ilica broj 7/3, osam naoružanih ustaša s jednim svojim ustaškim oficirom. Naredili su meni, supruzi i sinu da odmah ustanemo iz kreveta i da se spremimo za pet minuta, nare­divši da uzmemo sa sobom samo sav novac i […]

Bila sam triput na Bleiburgu, naravno kao novinarka reporterka. Bilo je to negdje početkom i sredinom 90-ih godina, kad se stradanje civila na tom mjestu tek počelo obilježavati.

On hrvatstvo ne hvasta, no hrvatstvo živi i to dokazuje svakodnevno – rekao je Branko Bačić u “Otvorenom” o Andreju Plenkoviću, objašnjavajući njegovu uzbuđenu reakciju na provokacije mostovca Grmoje.  

Jedna diplomatkinja mi je ovih dana rekla da joj prilaze neki ljudi, često su to umjetnici, koji joj se povjere i kažu joj ispod glasa: ”Znate, ja sam Srbin/Srpkinja”. Diplomatkinja mi je zatim kazala da tim ljudima odgovara: ”I kakve to ima veze?” Zapravo, razgovarali smo o tome da se mnogi Srbi, premda su umjetnici […]

Katkad prosto ne možete vjerovati kako se istinski Hrvati daju za boljitak naše zemlje i našeg naroda, na kakva su nezamisliva odricanja i žrtve spremni. Jedan naoko beznačajan primjer, stranački drugovi Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih, Neovisni za Hrvatsku iz Zadra, javili su se prošlog tjedna ljutitim pismom da homoseksualci snimaju pornografske filmove u njihovu […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autorice). Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni […]

(Opaska uredništva: ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autorice). Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni […]

 Svojevremeno sam negdje pročitala kako nije nebitno ime i prezime koje nosimo. Ime što ga odaberu i prezime dobiveno, jer su nam baš to dvoje ljudi roditelji, tvrdilo se u tekstu, bitno utječe na naš uspjeh, na to kako će nas prihvaćati okolina, hoćemo li biti skloni delinkvenciji i neprimjerenom ponašanju.

Prijelomna vijest za početak godine nije sunula kroz eter iz Vlade, ni s Pantovčaka, ni iz Bruxellesa. Nije ni od Vakule koji bi nam za kraj siječnja najavio temperature od 36 stupnjeva u hladu i golemi urod jagoda, a ni iz Washingtona odakle bi Hrvatsku pozvali da postane njihova nova država, dislocirana od matice poput […]

Za dugom kolonom svojih mrtvih divizija ode Tito preko – preko Romanije”, napisao je Miroslav Krleža, još jedna hrvatska povijesna gromada, povodom smrti Josipa Broza 1980.

Povijest se ponavlja dvaput – prvi put kao tragedija, drugi kao farsa. Htjeli to predlagači ili ne, ali odluka o ukidanju Trga maršala Tita, jednog od najpriznatijih svjetskih boraca protiv nacifašizma u Drugom svjetskom ratu, donesena je 1. rujna 2017. gotovo u isti ranojutarnji sat u koji su prije 78 godina nacističke snage napale Poljsku […]

Politika u velikim dozama šteti mentalnom zdravlju. Dnevna doza hrvatskog političkog života tokom ljeta je niska, opada potrošnja lijekova, a raste potrošnja piva, sladoleda i lubenica. Mrežama kruže slike gradela, zalaska sunca i ljupkih mačaka. Pravog političkog života nema: malo ogovaranja, ismijavanja modnih detalja, protokolarni gafovi u Kninu.

Sjećate li se ”Istjerivača đavla”? ”Egzorcista”? Kultnog filmskog klasika što nam je ranih sedamdesetih tjerao strah u kosti. Ja ga nikad nisam odgledala do kraja i ne žalim nimalo zbog toga. No sjećam se kako su se oko snimanja tog, mnogima jednog od najstrašnijih filmova, ispredale, vjerojatno sa svrhom da u to vrijeme brojna kina […]

Metoda pokušaja i pogrešaka. Ovako bi se najkraće možda mogao sažeto opisati rad Vlade u ljetnom periodu. Naglasak, naravno, zbog krajnje nepripremljenoga pokušaja brzinskog uvođenja poreza na nekretnine stavite na pogreške. Temperature su i nadalje visoke. Previsoke, a kiše kratke i rijetke, zvizdan “udrija ravno u glavu”, kida moždane sinapse, pa oprosti im, Bože, ne […]

U glavnom gradu Hrvatske, pak, HDZ još veselije sudjeluje u micanju imena Trga maršala Tita. A SDSS, eto, slavi Titov ustanak, ali kad ih se prozove zbog suradnje s onima koji miču maršala u Zagrebu, slegnu ramenima uz lakonski komentar o šestoj ličkoj.

Treba raskinuti s komunističkom jugoslavenskom baštinom, mantra je koja je postala norma hrvatskog pristupa vlastitoj novijoj povijesti. (Je li ona jugoslavenska nekomunistička baština u redu!?) Treba li izbrisati cijelu povijest Hrvata u 20. stoljeću da bi se zadovoljila današnja ideološko-politička potka, koja želi mijenjati prošlost jer nam ne nudi ništa za budućnost?

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog odsutnosti autora). Turisti nam dolaze u velikom broju i dobro je, naravno, da dolaze, ali to nije bez posljedica. Dolaze nam svakakvi luđaci, noćobdije, lole i bekrije, pijanci i bludnici, naročito mlađi.

Da započnem prvo jednim vicom – Jehovin svjedok zvoni na vrata nekog stana, otvara mu domaćin, ljubazan i srdačan. Zove ovog jehovca unutra, stavlja ga za stol i toplo ga pita što mu ima za poručiti. Jehovac zbunjeno odgovara: ”Ne znam, nisam nikada došao ovako daleko”.

Povod micanju imena zagrebačkog Trga maršala Tita sitna je politikantska trgovina i naizgled ili na prvi pogled iza nje ne stoji ništa osobito dugo pripremano, dalekosežno i smisleno. Čini nam se da se ne bi sada micalo ime Trga da su rezultati izbora za Skupštinu Grada Zagreba bili samo malo drukčiji. No, baš su se […]

Vodstvo HDZ-a jako se vara ako misli da će upornim održavanjem Zlatka Hasanbegovića na infuziji riješiti problem ekstremne desnice u vlastitim redovima. HDZ-u treba stranka koja je desnija od njih, ali predsjednik HDZ-a Andrej Plenković trebao bi znati da HDZ-u može koristiti samo ona desnica koja diše samostalno, vlastitim plućima.

Turisti nam dolaze u velikom broju i dobro je, naravno, da dolaze, ali to nije bez posljedica. Dolaze nam svakakvi luđaci, noćobdije, lole i bekrije, pijanci i bludnici, naročito mlađi.

Dobra je to fora, zamijeniti ploču s nazivom za par političkih ruku i vreću para, kako izgleda gradski proračun. I smisliti neko drugo rješenje kojemu se naizgled nitko neće suprotstaviti.

Željki Markić “mira ne da duh – duh komunizma.”Nisu dosta ove ubojite temperature iznad trideset stupnjeva, ostarjeli antifašisti koji i mimo propisanog datuma (22. lipnja) kvare mladež, pa onda zbog njih i oni koji su išli na vjeronauk osnivaju radničke fronte, nove ljevice i štatijaznam što sve ne, već eno ih i za najljepši trg […]

Hrvatska je postigla značajan napredak. Tako sebi tepaju preostali HNS-ovci koji kažu da su spasili našu zemlju jer da će nova koalicija ”popraviti HDZ“, da neće biti više ustašluka ni katoličkog talibanizma.

HNS-ovo koaliranje s HDZ-om dobro je za HDZ. Prisilna ”liberalizacija” mogla bi naposljetku upristojiti tu stranku, koja će, ako želi opstati na vlasti, morati korigirati svoj uzurpatorski odnos prema Hrvatskoj.

Ivo Josipović, bivši hrvatski predsjednik (2010-2015), jedan je od rijetkih političara u Hrvatskoj koji dosljedno i sustavno upozorava na sve agresivnije pokušaje revizije novije povijesti, osobito na negiranje hrvatskog antifašizma. Iako njegova stranka Naprijed Hrvatska! – Progresivni savez nije postigla uspjeh na prošlim parlamentarnim izborima, njegovi politički istupi, s obzirom na činjenicu da je bio […]

Premda su ih ispod radara u nedjelju gurnuli izbori, dvije teme iliti događanja koja su im prethodila zaslužila su posebnu pažnju: “Hod za život” i “slučaj Thompson”.

Kad je početkom svibnja američki ambasador u Srbiji Kyle Scott izjavio da nije “normalno” da su odnosi Srba i Hrvata loši, jer je riječ o dva bliska naroda, izjavu su prenijeli svi. “Imamo previše povijesti”, pa bi čelnici obje države trebali “malo više gledati prema naprijed”, rekao je američki diplomat u Srbiji.

Naravno da su komentari rezultata izbora iz stranačkih stožera prilično uvrnuti. Svi su pobjednici, što zbog drugog kruga izbora, a što zbog svijesti da se rezultati lokalnih izbora mogu odraziti na odnos snaga u Hrvatskom saboru i posljedično bitno utjecati na startne pozicije za eventualne parlamentarne izbore. Ali, brojke su neumoljive. I prilično se poklapaju […]

Saborski će zastupnici odlučiti jesu li za političku stabilnost i nastavak reformi ili hoće još jedne izbore na kojima će HDZ opet pobijediti – tako je Andrej Plenković skicirao nastavak procesa pokrenutih njegovom odlukom da iz svoje Vlade giljotinira naporni Most i nakon lokalnih izbora zatraži potvrdu za četiri sada nedostajuća ministra.

Moramo čovjeku vjerovati. Ipak je umoran. U tjedan dana slikao se s tisućama ljudi i naravno da nije skužio kako je tko odjeven, kakvu košulju nosi, jesu li mu na nogama gumene čizme ili japanke, a kamoli se zagledavao u majicu.

Poslije isključivanja Zlatka Hasanbegovića iz HDZ-a sve se glasnije čuju tvrdnje da iza “projekta Bruna Esih” stoji bivši šef stranke Tomislav Karamarko.

Zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić izabrao je neobičan način da čestita Dan pobjede nad fašizmom, Dan Europe: kazao je u ponedjeljak uoči sjednice Predsjedništva HDZ-a na tiskovnoj konferenciji da Milorad Pupovac ne pripada Hrvatskoj. Nije prvi puta da plagijator Brkić nastupa s čisto fašističkih, pače i neoustaških pozicija i da Pupovca tjera u Srbiju.

Svi su uzbuđeni oko toga hoće li Hasanbegović izletjeti iz HDZ-a. Jer doista se neobično ponaša Karamarkov izmišljeni ministar kulture, koji je kod Plenkovića od početka na ledu.

Mediji su događaj nazivali “tulumom strave”. Jedna je djevojka teško stradala jer joj je mladić u brutalnom silovanju nanio teške ozljede, ugrozio joj život. Kirurzi koji su je operirali bili su u šoku kada su vidjeli razmjere tjelesnih oštećenja koje joj je nanio.

Na sve strane ratničke riječi. One nisu moda, lokalni poremećaj, iako smo narod koji voli egzaltirano pretjerivanje. Malo mi njima zapaprimo, pa oni nama, mi uzvraćamo bijesno i osuđujemo ekstremizam u njihovim redovima.

Moderno je biti desničar. Zastarjelo je biti liberal. Liberali su elitisti, narod su desničari. Desničari su ponosni i gordi, ne trpe kompromise, na vole strance i mrze protivnike. Sumnjam u točnost tvrdnji.

Premda Plenković kaže kako “nije primijetio” masovno nezadovoljstvo među biračima njegove stranke zbog Hasanbegovića, na društvenim mrežama i desnim portalima kipti pravi mali ustanak članova i simpatizera HDZ-a protiv zuluma njihovog premijera.

U raspodjeli saborskih funkcija – vidjelo se – opozicija čvrsto stoji. Ali, efektivno, kad se počne raditi, hrvatski bi se parlament mogao naći u krajnje nezdravoj situaciji potpune dominacije vladajućeg HDZ-a, s oporbenim reliquiae reliquiarum. Andrej Plenković stvorio je moćan blok podržavatelja.

Tko o čemu, Hasanbegović o arhivu! Papagajski ponavlja potrebu donošenja Zakona o arhivu i usput donosi do karikature nebulozne odluke, pa se čovjek ozbiljno mora zapitati jesu li on i oni koji ga nazivaju vrhunskim intelektualcem i koji preporučuju da mu se da preferencijalni glas – “čitavi”, mislim čitavi u glavi?

Dobro, od nekuda moramo početi. Najbolje od vas. Zašto ste došli? – Budimo realni, građanin sam Hrvatske. Nije to lako ni poželjno. Da parafraziram najgori citat ove kampanje: nisam bogzna što, ali nisu ni drugi. I takav kakav jesam moram izabrati.

Prošla je vlada najradikalnijim grupama dala novi legitimitet, zagovaratelje političkog nasilja i direktne nasilnike tretirala je kao podobne i prodržavne elemente, a nevladine aktiviste, nezavisne novinare i kulturnjake kao nepodobne i sumnjive.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju autoričinu kolumnu zbog njena godišnjeg odmora). Fraternité, liberté, egalité. Namjerno sam malčice izvrnula redoslijed. Bratstvo, sloboda, jednakost postulati su Francuske revolucije utkani u tkivo mnogih razvijenih demokracija. No, u nas dvjesto i kusur godina nakon njihova isticanja rastaču se, gotovo preko noći, u sve većem političkom kaosu što ga proizvodi politički […]

Pišući prošlotjednu kolumnu ispao sam naivčina. Ili, što bi rekao Zoran Milanović, papak. Dobronamjerno sam pretpostavio da je spomenik Miru Barešiću u Dragama podignut u čast poginulog hrvatskog branitelja, a ne terorista. Također, ministarsko poziranje uz idiotsku zastavu s natpisom FrankfUrt tretirao sam kao incident koji iskrivljuje kontekst. 

Nakon što sam na Facebooku objavio link na govor predsjednika Antifašističke lige RH Zorana Pusića, koji je izrečen u povodu obilježavanja 75. godišnjice Dana ustanka u Srbu, 27. srpnja 2016. (i koji smo objavili na Autografu u rubrici vijesti vezanih za Antifašističku ligu), nekoliko osoba je kazalo da im je ta obljetnica sporna. Vidim da […]

Postoji ta jedna mala vijest koja se pojavila, a prema kojoj bi stranke do novih izbora mogle ostati bez novca iz proračuna. Ne znači to da bi zastupnici, nego njihovi kolege koji profesionalno rade u strankama ostali bez plaća. Nešto slično kao da je Zoran Milanović, nakon što je 2000. godine otišao iz Ministarstva vanjskih […]

Ne kažem da tu postoji kaznena odgovornost, Karamarko je trebao dati ostavku, a kako to nije učinio, mi ćemo pokrenuti postupak njegova opoziva u Saboru. Treba razdvojiti privatno od javnoga, a očito je da se ta priča ponavlja u HDZ-u s koljena na koljeno. Vidjet ćemo što o tome misli stranka s kojom je HDZ […]

Ako bih izabrao frazu koja se toliko često koristi u javnom diskursu, a tako slabo razumije, onda bi prvi kandidat jamačno bila ”govor mržnje“. Rabi ju se u gotovo svim prilikama: kad Milanović napadne HDZ zbog ustašofilije – to je govor mržnje; kad ateisti ismiju religiju i nazovu štovanje sveca nekrofilijom, to je govor mržnje; […]

Obično se govor o novinarstvu prigodno koncentrira u javnosti oko i na Dan slobode medija 3. svibnja. Bilo je tako i ove godine s tim da su dvije medijske konferencije, dodjela novinarskih nagrada i marš na Ministarstvo kulture u kojem su novinari tražili Hasanbegovićevu ostavku ostali u sjeni zviždanja predsjednici Republike Kolindi Grabar-Kitarović,

Razmontiran je šator u Savskoj 66 u Zagrebu. Nekoliko mjeseci nakon demontaže bivše vlasti zadatak je, eto, proglašen izvršenim ili, kako bi to vođe branitelja rekle, pobijedili su (?) i nema više potrebe za skupim kampiranjem. U razmonitranju je sudjelovala i Hrvatska vojska.

Moj otac je bio obožavatelj svega hrvatskog. Pazio je na hrvatski jezik, znao recitirati ”Juditu”, obožavao je hrvatsku kuhinju i hrvatska vina. Unucima je, kad su bili mali, dao skrojiti narodnu nošnju i kupio ličke kape. Povremeno se oduševljavao našim dijalektima i govorio ikavski i čakavski. Volio je nekritički svoju zemlju i, danas bi se […]

Čini li vam se naslov ove kolumne pretjeranim? Smatrate li da teolog i kršćanin ne smije rabiti tako grubu riječ? Da ne dolikuje uglednome kolumnistu da prostači? Ha, nije Pilselu prvi puta, kazat će neki. Ne, nije. Ima prilika i dođe mi nekad da opsujem.

Jakov Sedlar mogao bi dobiti do tri godine zatvora zbog tvrdnji i nevjerodostojnih, odnosno falsificiranih dokumenata iznijetih u filmu ”Jasenovac – istina”. Potvrdio nam je to odvjetnik Veljko Miljević, stručnjak za kazneno pravo, nakon što smo pokušali razriješiti enigmu oko eventualne kažnjivosti navoda u Sedlarovu filmu, o čemu se u medijima dosad uglavnom samo spekuliralo.

Vlada je predložila da se bivšem predsjedniku Republike Hrvatske Stipi Mesiću ukine ured, odnosno da se pravo na ured bivšim predsjednicima ograniči na pet godina. Ukidanje doživljavam mnogo više kao pokušaj Mesićeva ušutkavanja nego kao mjeru štednje od 600.000 kuna koju predlaže Most, članovi kojeg su, u svojoj “štedljivosti”, izražavali nezadovoljstvo kvalitetom namještaja u Saboru,

Povijest civilizacija povijest je različitih oblika cenzura, od autocenzure izazvane strahom zbog grube represije vlastodržaca, pa do onih takozvanih preventivnih čija učinkovitost ovisi o nadzoru rada “sumnjivaca”, sve do uskrate svake financijske pomoći onima čiji se rad i učinci tog rada smatraju opasnima i nepoželjnima -nepoćudnima.

Ugledna mirovna aktivistkinja iz Osijeka, direktorica i jedna od osnivačica osječkog Centra za mir, nenasilje i ljudska prava, liječnica u mirovini, dr. Katarina Kruhonja, dobitnica je ”alternativnog Nobela” za mir (1998. godine dodijeljena joj je, zajedno s Vesnom Teršelić iz Antiratne kampanje Hrvatske, Right Livelihood nagrada).

Neki dan su, valjda da bezrazložno ne pohrle na hitni trakt, ministrima i premijeru  mjerili krvni tlak na Markovu trgu. Svi odreda prikazani na TV-u hipertonični su. Ne čudi. Tlak raste kad si pod stresom, kad se prihvaćaš posla kojemu dorastao nisi.

”Svatko u svojoj sobi, u svojoj kući, u svome dvorištu može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne”, nedvosmisleno je poručio šef HDZ-a Tomislav Karamarko u travnju 2014. Danas, točno dvije godine poslije, njegove riječi dolaze na naplatu.

Joe Šimunić može biti zadovoljan! Već u drugoj minuti utakmice Hrvatska – Izrael zaorilo se iz grla  desetak tisuća navijača “Za dom – spremni!” Jedna je tribina urlala: “Za dom!”, a druga odvraćala:”Spremni!” Ni kazna Šimuniću, ni osuda svastike na Poljudu ne može preodgojiti četvrt stoljeća brižljivo njegovano filoustaštvo među hrvatskim navijačima.

Karamarko je neviđeno mudar i britak, fenomenalan vođa i vojskovođa. Ovi trapavci Bože Petrova motaju mu se pod nogama, no neka se pripaze. I taj se Orešković napuhao, stalno nešto mrlja po svome, kao on je glavni i njegova mora biti zadnja. Ali taj  financijski moljac nije Karamarku ni do koljena.

U svojoj četvrtstoljetnoj povijesti, HTV niti prema jednoj hrvatskoj vlasti nije bio tako kritičan kao prema Vladi Zorana Milanovića. Ali, Tomislav Karamarko ipak je djelomično u pravu kad tvrdi da je javna televizija proteklih godina bila stranačka.

Fraternité, liberté, egalité. Namjerno sam malčice izvrnula redoslijed. Bratstvo, sloboda, jednakost postulati su Francuske revolucije utkani u tkivo mnogih razvijenih demokracija. No, u nas dvjesto i kusur godina nakon njihova isticanja rastaču se, gotovo preko noći, u sve većem političkom kaosu što ga proizvodi politički potpuno nedorasla Vlada sačinjena od predstavnika Mosta i Domoljubne koalicije.

Pravi je medijski spektakl prekjučerašnji veliki tekst premijerovog savjetnika Stjepe Bartulice u Večernjem listu, mjesec dana nakon što je u Saboru potvrđena ova Vlada. Savjetnik nam oduševljeno opisuje Oreškovićeve uspjehe na službenom putu u Bruxelles.

Kako se u djelo provode riječi Tomislava Karamarka ”Tko priča protiv HDZ-a, priča protiv vlastitog naroda!”? Evo kako: ”Ti si udbaško smeće, crvena koljačica. Marš iz Hrvatske! Seli se! Jugočetnička komunjaro, mrziš sve što je hrvatsko, nećeš još dugo! Partizančino, smeće udbaško! Udbaška ku… Srpska ku… Smeće srpsko! Ti nisi Hrvatica!”

Tjednima traju prepucavanja putem medija o jednom čovjeku, članu Islamske zajednice u Hrvatskoj, koji je kod formiranja aktualne Vlade, imenovan ministrom kulture. Nije teško naslutiti da se radi o dr. Zlatku Hasanbegoviću. Ono što je u početku bila kvalifikacija političkog nadmetanja, u kojemu su izneseni vrlo oštri stavovi i kritike spram dr. Hasanbegovića, pojedini unutar […]

Ako je kadrovska politika osnova svake politike, čini se da je Oreškovićeva Vlada na klimavim nogama. Nejasno je da li se imenovanje g. Crnoje za ministra branitelja dogodilo uz neznanje da je počinio djela (dobivanje a nekorištenje atraktivnog građevnog zemljišta, odobravanje namjenskoga kredita, neistinito navođenje adrese stanovanja…) koja sada istražuju institucije sustava, ili iz uvjerenja […]

”Nikada nisam ni na koji način bio apologet bilo kojeg zločinačkog režima – ustaškog ili komunističkog. Dapače, u svojem javnom djelovanju i u tekstovima sam isticao da su ustaški zločini opterećeni hipotekom poraza i da predstavljaju najveće posrnuće hrvatskog naroda čiji zloduh i sjena još i danas stoje nad hrvatskim narodom”, kazao je ministar kulture […]

Ljudi iz Domoljubne koalicije, zajedno sa suradnicima iz Mosta, uz čiju su svesrdnu pomoć zasjeli na ministarska mjesta, pravi su majstori u izigravanju žrtve. Avet komunizma što kruži u njihovim glavama čini od njih žrtve i kad su u oporbi i kad su na vlasti. Za njih odgovornost za izrečeno i učinjeno ne postoji kao […]

Haos vs. kaos Josip Štolcer Slavenski, skladatelj-vizonar s početka prošlog stoljeća, jedan je od onih naših skladatelja čiju veličinu ne cijenimo dovoljno. Rođen u Čakovcu (1896.), studirao je glazbu u Budimpešti kod velikog Zoltana Kodalyja. Nakon studija vratio se u Hrvatsku, no ubrzo preselio u Beograd. Nije bio miljenik publike i kritike koja nije razumjela […]

Samo dan nakon što je u ispraznom, slabo artikuliranom, nadmenom, pomalo agresivnom motivacijskom zaključku, taman uoči izglasavanje povjerenja njegovom kabinetu, Tihomir Orešković kazao da ga ne zanimaju ideološke podjele i da on time nije nimalo opterećen,