Čudo u Varšavi učinio je svijet boljim i humanijim

Tijekom listopada, usred pandemijskog ludila, loših vijesti i uznemirujućih prognoza u Varšavi, srcu problema bremenite Europe, odvijalo se nešto posve posebno.

Sudeći po brojkama na internetskim kanalima, na stotine tisuća zainteresiranih sa svih krajeva svijeta, puna tri tjedna, iz dana u dan, pomno je pratilo izravan prijenos prestižnog, svake pete godine održavanog, Međunarodnog pijanističkog natjecanja u interpretaciji Chopinove glazbe.

Svaki od više stotina recitala bio je propraćen tisućama komentara podrške, oduševljenja, stručnim i manje stručnim ocjenama odslušanih interpretacija pijanista iz osamnaest zemalja.

Dakako, dvojben je smisao natjecanja, vrednovanja, usporedbe i rangiranja umjetničkih dosega i doživljaja umjetničke interpretacije.

Žiri, sastavljen od 17 svjetskih autoriteta – poznatih pijanista i pedagoga – imao je tešku zadaću da broj od 87 natjecatelja, onih koji su ”preživjeli” strogo preliminarno natjecanje, kroz tri eliminacijske faze, svede na – dvanaest veličanstvenih!

Nota bene, budući da su na rang listi tri zadnja natjecatelja ocijenjeni kao ”jednako izvrsni” žiri je, mimo rigoroznih pravila natječaja, smatrao najboljim rješenjem povećati broj finalista na dvanaest – saopćio je direktor Chopinovog Instituta Artur Szklener.

Međutim, ni za žiri ni za kritičare ni za nazočne, kao ni za veliki online auditorij već na samom početku nije bilo velike dileme. Između svih tih jedinstvenih pijanističkih osobnosti izdvojio se jedan natjecatelj koji je ostale ostavio daleko iza sebe, a kako je natječaj odmicao svima je postalo jasno da je riječ o pijanistu koji je postavio nove, teško dostižne standarde.

Slušajući ga, padaju vam na pameti riječi koje je, navodno, izrekao Robert Schumann komentirajući koncert 17-godišnjeg Chopina održanog u Beču prigodom premijerne izvedbe njegovih varijacija na temu iz Mozartova Don Giovannija: ”Gospodo! Kapa dolje! Pred nama je genij”.

Varšavski pijanistički natječaj je za ljubitelje te vrste glazbe uvijek poseban doživljaj, ali ove je godine, zahvaljujući modernoj tehnologiji i izravnom prijenosu, imao globalni odaziv i diljem svijeta skrenuo pozornost na dio velikog europskog duhovnog naslijeđa te mnogima, barem u ta tri tjedna, učinio svijet boljim i humanijim

Bruceu (Xiaoyu) Liu, 1997. godine u Parizu rođenom potomku dvoje studenata iz Pekinga, odraslom u Kanadi, laureatu XVIII. međunarodnog natjecanja Chopinovog natjecanja može se bez zadrške reći: ”Kapa dolje!”

”U dvorani Nacionalne filharmonije osjećala se nezamisliva tenzija. U potpunoj tišini osjećalo se da se događa nešto posebno”, piše, ne skrivajući emocije, kritičar Marcin Majchrowski.

”Pera kritičara i komentatora jednostavno su utihnula, nemoćno tražeći adekvatne riječi za ono što se čulo”, primjećuje kritičar Andrzej Sulek.

Ukratko, to su neke od sažetih impresija nakon nastupa aktualnog laureata maratonskog Chopinovog natjecanja koji krasi životopise Maurizija Pollinija, Marte Argerich, Krystijana Zimermana, Adama Harasiewicza – prisjetimo se samo nekih od laureata.

Čudesne laureatove interpretacije, prelijepa pianissima i prekrasan nijansirani ton kristalne jasnoće, lirske poetske sekvence i duboka suzdržana emotivnost imale su, uz apsolutnu tehničku perfekciju neku novu, a opet autentičnu i iskrenu izražajnost jednog Horowitza i umjetnički nerv i temperament mladog Pogorelića.

Lavina oduševljenja zatečenog auditorija sručila se na društvenim mrežama, a u silnom oduševljenju jedan je komentator njegove izvedbe nazvao ”pravim čudom” (real miracle).

Superiorni nastup laureata tim je veći, budući da je za konkurente imao sve same iznimne pijanističke osobnosti. Za 27-godišnjeg Japanca Kyoheia Sorita, nesuđenog budističkog svećenika te odnedavno, osnivatelja japanskog Nacionalnog komornog orkestra, nositelja druge nagrade, jedan je kritičar ustvrdio da je ”svojom suptilnom i moćnom, izbalansiranom izvedbom, impresionističkim nijansama arpeggia i nevjerojatno širokim dinamičnim rasponom dostigao najvišu razinu interpretacije Chopinovog djela”.

S njim drugu nagradu dijeli Alexander Gadjiev koji je i dobitnik specijalne nagrade Krystian Zimerman za izvedbu Sonate u b-molu.

Posebnu pozornost i masu oduševljenih komentara propratilo je nastupe Japanke Aimi Kobayashi, ”svećenice u službi glazbe”, finalistice, koja je između ostalog, maestralno izvela set od 24 preludija u svom njihovom harmoničnom bogatstvu – od duboko doživljenih kontemplativnih minijatura, izmjenjivanih bravuroznim emotivnim ”olujama” sve do završnog burnog i dramatičnog Preludija u d-molu.

Decenijama duga dominacija pijanista podrijetlom iz istočnoazijskih zemalja, ponajprije Kine, predmet je mnogih recentnih rasprava i tumačenja.

Recepcija europske klasične glazbe, neodvojivog dijela najvećih duhovnih dostignuća europske civilizacije – na drugom kraju zemaljske kugle, u zemljama drugačije tradicije, religije, povijesti, mentaliteta pokušava se objasniti nizom čimbenika, uključivši i mogući utjecaj konfučijanske estetike na izraženi osjećaj Azijata za duhovno i mistično, nasuprot postmodernom pragmatizmu i liberalnom svjetonazoru zapadnih kultura.

Tek neprolazna ljepota europske glazbe, od Bacha i Mozarta do Mahlera, stvarane stoljećima unatrag, osvojila je suvremeni daleki istočnoazijski svijet.

Brojke otkrivaju masovno trajno zanimanje za tu glazbu. U Kini klavir uči svako treće dijete, za njih 30 do 40 milijuna klavir je instrument non plus ultra, kojeg se počinje učiti vrlo rano, pa se i talenti otkrivaju rano, često već s tri godine.

Tu je i podatak da je na konzervatorijima u SAD-u 80 posto studenata glazbe podrijetlom iz Kine, Tajvana, Japana i Južne Koreje. Na Googleu je zabilježen podatak da se u Kini godišnje prodaju dvije trećine proizvedenih klavira.

Konačno, tu je i činjenica da od ukupnih pet, u 21. stoljeću održanih pijanističkih natjecanja u Varšavi – natječaj o kojem sanja svaki pijanist – trojica laureata dolaze s te strane svijeta.

Slušajući ga, padaju vam na pameti riječi koje je, navodno, izrekao Robert Schumann komentirajući koncert 17-godišnjeg Chopina održanog u Beču prigodom premijerne izvedbe njegovih varijacija na temu iz Mozartova Don Giovannija: ”Gospodo! Kapa dolje! Pred nama je genij”

Mega zvijezda Lang Lang već više od 20 godina oduševljava slušatelje širom svijeta nevjerojatnom lakoćom kojom vlada klavirskom literaturom, a nedavno je koncertom u Carnegie Hallu Goldbergovim varijacijama J. S. Bacha zaslužio ne samo ovacije publike, nego su i sve eventualne povremene rezerve glede umjetničkog dosega njegovih tehnički blistavih interpretacija stavljene definitivno po strani, izvještava oduševljeni kritičar New York Classical Review.

Mimo sjajnog Seong-Jina Choa iz Južne Koreje, laureata prethodnog, 2015. godine održanog Chopinovog natječaja, nagrađena za interpretaciju mazurki bila je i izuzetna Kate Liu, Amerikanka podrijetlom iz Singapura.

Koncertnoj publici u Hrvatskoj, pak, nije nepoznat laureat iz 2000. godine, Yundi Li, ali i izvrsna atraktivna Yuja Wang.

Dakako, svi nabrojani, kao i svaki uspješan interpret, svejedno iz koje zemlje i iz kojeg kontinenta dolazi, dobro zna da su, uz talent ključni rad, disciplina, puno odricanja te potpuna posvećenost i ljubav prema glazbi neprolazne vrijednosti.

U povijest varšavskog natjecanja upisan je, nažalost, i poznat podatak da je daleke 1980. godine žiriju promakla iznimna pijanistička osobnost Ive Pogorelića, što je bio razlog da proslavljena Martha Argerich u znak protesta napusti žiri.

Mi ćemo ovom prigodom tek zazvati sjećanje na Pogorelićev koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu i njegovu fenomenalnu izvedbu Sonate u b-molu, netom nakon povratka iz Varšave, na početku njegova puta prema velikoj pijanističkoj karijeri.

Konačno, tim putem ide i Aljoša Jurinić, finalist Chopinovog natječaja 2015. te laureat Međunarodnog natječaja Robert Schumann 2012., nositelj nagrada na još nekoliko međunarodnih natječaja, a koji je primus inter pares u generaciji mladih hrvatskih pijanista.

Varšavski pijanistički natječaj je za ljubitelje te vrste glazbe uvijek poseban doživljaj, ali ove je godine, zahvaljujući modernoj tehnologiji i izravnom prijenosu, imao globalni odaziv i diljem svijeta skrenuo pozornost na dio velikog europskog duhovnog naslijeđa te mnogima, barem u ta tri tjedna, učinio svijet boljim i humanijim.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  ''Kilometar 101'' – kardiogram ruskog društva
    •  Vrhunci u dvorani Lisinski: doživljaji za pamćenje
    •  Ostaje nam besmrtna, neuništiva nada Krležinih riječi
    •  Plácido Domingo u Lisinskom. Aplaudirati ili ga bojkotirati?
    •  Internet naš nasušni: ovisnost je ovisnost
    •  Klimatske promjene – zločini i odgovornost
    •  Muratova Nobelova medalja zasjala za ukrajinsku djecu
    •  Je li Finska – Sibeliusova zemlja čudesa – u opasnosti?
    •  Bulgakov – Prvi čovjek Kijeva koji pripada cijelom svijetu
    •  Je li bezumni ruski režim strahom i torturom preradio čovjeka

> Svi tekstovi ovog autora