novinarstvo s potpisom
Ne toliko rijetko klijenti me pitaju da li je u seksu ovo ili ono dovoljno dobro? Da li je dovoljno dobro voditi ljubav npr. jednom tjedno ili dva puta mjesečno i sl. Da li je dovoljno dobro da im odnos traje toliko minuta? Da li je dovoljno dobro ovako ili bi bilo bolje onako.
Moj odgovor je uvijek isti – da li je vama to dovoljno dobro? Ako je vama dovoljno dobro, onda znači da je dovoljno dobro.
Zanimljivo mi je čuti odgovore klijenata na pitanje što im je tako važno u normiranju i određivanju da li je nešto dovoljno dobro. Važno im je dobiti vanjsku potvrdu nekog svog seksualnog ponašanja, jer bez te vanjske potvrde nisu na miru i misle da nešto pogrešno ili nedovoljno dobro rade. Misle da možda drugi parovi ”bolje” od njih vode ljubav.
Kad sam se prvi puta susrela s modelom ”Dovoljno dobar seks” američkih seksualnih terapeuta dr. Michaele Metz i dr. Barryja McCarthyja, pomislila sam da su se i oni, u kontaktima sa svojim klijentima, vjerojatno susretali sa sličnim pitanjima.
Prihvatila sam njihov model i nudim ga klijentima koji su otvoreni za drugačije razmišljanje i dovođenje u pitanje svog normiranju i izvedbi usmjerenog doživljaja seksualnosti.
Dr. Metz i dr. McCarty kažu da su u razgovorima sa svojim klijentima često doživjeli da je gledanje na seksualnost parova i pojedinaca s kojima su razgovarali tradicionalno, usmjereno na kvalitetu izvedbe i savršenu penetraciju.
Takvo gledanje na seksualnost sa sobom neminovno vuče i nesigurnost te strah od izvedbe koji pogađa naročito muškarce, ali i žene. Njihovi su klijenti govorili o svojim smetnjama i neuspjesima povezanima baš uz te strahove i prevelika očekivanja od same izvedbe.
I moji klijenti mi često pričaju o svojim očekivanjima od sebe i partnera/ice, o osjećaju nemoći koji se javi kad razmišljaju o tome da li će uspjeti zadovoljiti drugu osobu, o nesigurnosti koja se javi kad razmišljaju da li drugi rade to bolje od njih, o gubitku erekcije ili nemogućnosti doživljavanja orgazma zbog nervoze koja se pojavi čim počnu razmišljati o ”izvedbi” koja je pred njima. Užitku u tako napetoj atmosferi često, nažalost, nema mjesta.
Svojim modelom ”Dovoljno dobar seks”, Metz i McCarty nude promjenu gledanja na seksualnost. Namjera modela je da zamijeni tradicionalni, savršenoj penetraciji usmjeren pristup pristupom usmjerenim na raznolikost, zadovoljstvo, užitak koji vrednuje različite senzualne i erotske scenarije.
Osim te promjene taj model nudi i drugačiji, integrativni pristup seksualnom zdravlju i seksualnim smetnjama. Nudi i veći prostor međusobnog prihvaćanja i mogućnost da partneri postignu i njeguju pozitivan, realističan pristup prema intimnom životu i seksu kao njegovom dijelu.
Dvanaest je principa temelj modela ”Dovoljno dobar seks” i vjerujem da neke od njih vrijedi predstaviti. Dobro ih je čitati i komentirati u paru te otkrivati kako ih svatko od nas razumije.
Što novo oni unose u našu seksualnu interakciju? Na što nas motiviraju? U čemu nam mogu pomoći?
1.Seks je integriran u stvarni život i stvarni život je integriran u seks. Kakav mi je dan, takav je i seks. Seksualnost se razvija, raste i evoluira tijekom života.
2.Seksualnost je osobna. Seks može biti razigran, duhovan, poseban.
3.Par je ”intimni tim”. Međusobni odnos i seksualno zadovoljstvo su krajnji razvojni ciljevi i međusobno su potpuno isprepleteni.
4.Realistična očekivanja, usklađena s godinama, izuzetno su važna za seksualno zadovoljstvo.
5.Relaksacija (opuštanje) je temelj za užitak i seksualno funkcioniranje.
6.Vrednovanje različitih seksualnih iskustava i fleksibilnost prema tim iskustvima te napuštanje ”potrebe” za savršenom izvedbom štiti par od seksualnih smetnji tako što im omogućuje nadvladavanje pritiska od izvedbe, straha od neuspjeha i odbacivanja.
7.Spolne razlike se cijene i međusobno su prihvaćene.
Kroz terapijski razgovor i upoznavanje s ovim modelom svakom paru se nudi i od njega traži da izgradi sebi svojstven seksualni život koji nije pod utjecajem uvriježenih seksualnih mitova i zabluda. Zbog toga je taj pristup zahtjevan – on pred par postavlja izazov zrelosti. Ali nudi i veću opuštenost i raznolikost.
Krajnji cilj tog modela je intimnost u životu para. Emocionalno prihvaćanje je jednako važno kao i seksualni užitak. Seks je usklađen s jedinstvenim životnim stilom svakog para. Kakvo olakšanje u odnosu na tradicionalni pogled u kojem je izvedba jedino bitna ili barem najvažnija.
Većina mojih klijenata bude zadovoljna principima koje ”Dovoljno dobar seks” nudi i rado ih integriraju u svoj odnos.
Vrijedi ih pokušati uključiti u svoj seksualni život i vidjeti da li se vremenom događaju neke pozitivne promjene te da li pitanje ”Da li mi to radimo dovoljno dobro” prestaje biti važno.
Da li ga osjećaj opuštenosti i emocionalne bliskosti i zadovoljstva seksualnošću takvom kakvu je nas dvoje kreiramo uspješno zamjenjuju?
***
Natasa Barolin Belic
Gestalt psihoterapeutkinja, EAGT, ECP
Seksualna terapeutkinja i savjetnica za bračne/partnerske odnose
GSM: 098 966 7796