Da ubuduće ne dođe do grčke tragedije

Meni stvarno nikad neće bit jasno koju gospu policija sprječava dogovorene makljaže između ekstremnih članova ”navijačkih” skupina.

Je l’ se oni žele mlatit? Žele. Je l’ to njima gušt? Je. Hoće li oni putovat i po nekoliko stotina kilometra na dogovoreno misto kako bi se jedni drugima najebali majke majčine i to letvama, lancima, šakama, bokserima, svejedno? Hoće. I di je onda zapelo? U tome da to policija mora spriječit kako ne bi ko poginija. Stvarno? Dajte, nemojmo se zajebavat.

E sad će neko reć da zagovaram nasilje. To ne! Nikako.

Ja samo zagovaram jednu novu ideju. Kako mi je, naime, posve jasno da mladi svit, koji je zbog mnogo, kako bi političari rekli, kompleksnijih razloga – čitaj zanemarivanja bavljenja njima od strane državnih institucija/škola/sportskih klubova/političkih organizacija i na koncu Crkve – godinama bio zapušten, onda je ta njihova prepuštenost uličnom odgoju posve normalna posljedica.

A kad ulica, jer niko drugi očigledno neće i za njih ne brine, određuje pravila ”igre”, onda novonastali uličari i jesu takvi kakve sada imamo.

Ako neko očekuje da će ulica od ovog silnog frustriranog mladog svita napravit akademike, kulturnjake ili uzorne građane, onda takvog nekoga odma treba poslat na jedan temeljiti psihijatrijski pregled.

Oni su samo logična posljedica sveopćeg nemara i zapuštenosti svih nas koji smo u njihovom odgoju zakazali.

E, sad, kad je tako, a tako je, onda njihov posve prirodni višak energije, koju nisu uspjeli kanalizirat u nekakve sportske klubove, nekakve mladenačke muzičke, likovne, pjesničke, modelarske, glumačke, padobranske, ronilačke sekcije ili kakve sve asocijacije već ne, oni biološki višak energije moraju negdje ispoljit.

Dakako, jer ako tu silnu forcu ne ispuste, onda će bukvalno eksplodirat. A da ne bi pukli oni se međusobno ispucavaju mlaćenjem, urlanjem, divljanjem i svima njima nakon toga bude dobro. Bolje reć – jako dobro.

Jedino kome to ne paše smo mi kvazi moralisti koji smo ih na tu istu ulicu doslovno odveli i njoj prepustili. I šta sad mi možemo, i može li se išta napravit? Naravno da može. Stoga za početak predlažem da se država počne baviti organiziranjem tih i takvih makljaža. Kako? Lipo.

Evo, šta bi falilo da se recimo Ministarstvo turizma i sporta uhvati organiziranja prvenstva navijačkih makljaža. I da se razumimo, ja se uopće ne zajebajen.

Ja mislin da bi država tribala jeftino zakupit nekakvu zapuštenu ledinu – a fala bogu imamo ih na pretek – recimo u Lici, i na toj livadi montirat tribine. Potom Ministarstvo triba raspisat natječaj na koji se lipo mogu prijavit iz svih zainteresiranih navijačkih ekstremnih skupina koji se žele ogledati u prvenstvu u općem pičvajzu.

Dakako da svaki sudionik mora platit kotizaciju, jer, jebaji ga, valja platit prikovrimene liječničkim ekipama koje bi tu obavezno morale bit. Zašto? Pa zato šta neko na licu mista mora stručno obradit povrijeđene, a teže slučajeve valja transportirati na hitnu pomoć. A to košta.

Od tih istih kotizacija dio love treba usmjerit i redarima, sucima pičvajza, policajcima, vatrogascima, tiskanju ulaznica za publiku, a isto tako i za muzičare koji bi u pauzama zabavljali publiku.

Dakako da bi publika plaćala ulaznice, dio love bi došao od prodaje tv prava medijskim kućama, a ni sponzori sa svojim panoima oko samog terena ne bi prošli mukte. Osim toga i silni zainteresirani ugostitelji s kamping kućicama plaćali bi svoje misto pored jedne takve arene.

E sad, kad Ministarstvo turizma i sporta sve to lipo organizira, prvenstvo u najjačoj navijačkoj skupini može započeti. Budući i dalje računam u kunama onda evo te kunske kalkulacije.

Iz Splita, recimo, dođe njih dvista najjačih, najekstremnijih, najzajebanijih, najfaca i onda svaki taj plati po 100 kuna kotizaciju. Suma sumarum, eto već 20.000 kuna. S druge strane, 20.000 platili bi i pičvajz-protivnici. Četristo kuna po borcu neka plate sponzori kojima bi se uloženo višestruko isplatilo. Svaki borac neka nosi dres svoje navijačke skupine i još na vidnom mistu nek istakne ime sponzora.

Valjda u ovoj komičnoj državici ima četristo zdravih firmi. Sad već, znači, imamo dvista iljada kuna.

Neka gledatelja na tom nacionalnom stadionu bude makar deset iljada, i pod pretpostavkom da ulaznica košta 50 kuna, a za ovakvu predstavu ne mo’š manje nikako, eto na kontu dodatnih po miljuna kuna.

Od reklama još toliko, kao i najmanje milijunčić od tv prava. Ugostitelji neka iskeširaju tri stoje, i, po mojoj računici, eto nama na kontu dva i po milijuna kuna samo od jednoga meča.

Plaćanje parkinga ne računam, nek to ide, recimo, Ivanu, čija je ledina. I to nakon šta se namire ona dva policjota koja bi pravila red na parkingu.

S tom lovom se jedno takvo prvenstvo može puno lipo organizirat, a kad se poplaćaju svi računi, nemali višak neka ode nekom ditetu, nadarenom iz, recimo, matematike, za školovanje.

Ovo je jako važno, budući bi svi sudionici u ovom lancu radi toga imali onaj pomalo zaboravljeni osjećaj plemenitosti i gordosti, koji je zbog sveprisutne apatije itekako važan. Idealan spoj sporta i znanosti u praksi.

Što se samog pičvajza tiče, valjalo bi se cipat po njih 25 s jedne i 25 s druge strane, i to deset minuta. Ko zadnji ostane na nogama taj je pobjednik prve četvrtine.

Za njih pedeset u areni dovoljno je pet sudaca koji bi strogo vodili računa da jednoga ”našeg” ne mlati više od deset ”njihovih”. Isto tako odma bi diskvalificirali one koji bi pokušali onom drugom vadit oko oli odgrist uvo ili nos. Pa nismo valjda toliki divljaci.

Onaj fajter koji je prosudio da mu je dosta treba sam sebi opalit tri šamara u facu isprid suca, što bi ovome bio jasan znak da ga usmjeri prema izlazu iz arene.

Razbijanje zuba protivniku je poželjno, naročito prednjih, zbog toga što je to dobro zbog ionako nerazgovjetnog navijačkog drukanja. Naime priznat ćete i sami da je vrlo zajebano bez prednjih zuba skandirat recimo: ”Cigani, Cigani”, ”Srbe na vrbe”, ”Za dom spremni” oli ”Mi smo ustaše”. Svi bi ih na stadionu s pravom zajebavali kad bi tako bezubi, jer za umjetne se nema love, vikali ”Frbe na frbe”, ”Figani Figani”, ”Fa dom fpvemni” ili ”Mi fmo uftafe”. Tako da bi ti povici definitivno trajno nestali s naših stadiona.

Za početak, to natjecanje bi se moglo zvat, recimo, ”Balkan kakav je nekad bio”. Ovo nije nimalo bez veze jer u marketinškom smislu taj naziv ima veliki turistički potencijal.

Nakon prve runde ide red kulturno-umjetničkog programa, pa red previjanja ili slanja na hitnu u, recimo, Gospić, i dakako red pauze za iće i piće. Valja i da ugostitelji nešto zarade.

Uostalom ima li išta lipše nego glođat paprčnjak oli janjeća rebarca s fetom kruva i mladon kapulicom u jednoj i pivom zidarušom u drugoj ruci, i lipo s tribina gledat kako doli u areni jedni druge jelovom letvom po glavurdi mlate. Jelovina je obavezna zato što lako puca i manje boli od recimo bukovine ili hrastovine.

Suci bi prije ulaska u arenu sve sudionike temeljito pregledavali i oduzimali bi im boksere, lance, noževe ili klanfe i, nađu li šta takvog, momentalno ih diskvalificirali.

Dakako da bi ta pravila bila na vrijeme u pisanoj formi proslijeđena svim zainteresiranima kako kasnije ne bi bilo ”nifmo znali”, i time svoj navijački klub doveli u nezavidan položaj s manjkom boraca.

Tupe jelove letve, ne duže od metra, dobivali bi na ulazu u arenu, a kad pukne, smiju je zamijenit novom.

Naravno da se može organizirat i prigodno natjecanje u bakljadama topovskim udarima, itanju suzavca, i sve to isključivo sebi samima, ali samo nakon ili prije završnih borbi. Stvar dogovora.

Nakon četiri polufinalne borbe, odma ide grand finale di se pobjednici četvrtina međusobno cipaju za titulu najjačeg i najluđeg. Ako su kojim slučajem svi finalisti iz iste navijačke skupine, još bolje, da ne kažem još luđe.

Nadalje, ovo i ovakvo prvenstvo uvijek valja organizirat nekoliko sati uoči nekakvog derbija tako da bi na utakmice dolazili samo pitomi navijači, budući bi ovi žestoki i ekstremni toliko izdušili da ne bi imali snage njanka dopuzat do stadiona. Samim time ne bi bilo potribe ni za silnim zaštitarima, kao ni za mnogobrojnim policijskim specijalcima.

Oni bi za to vrime mogli ganjat kapitalce koji su nas dovde doveli, a ne uzaludno pregledavat ovu neartikuliranu sitnež. Jer njih naprosto, zbog ovako organiziranih natjecanja u pičvajzu ne bi bilo.

Ujedno bi sami klubovi od ovoga profitirali jer bi napokon na stadione dolazili bezbrižni navijači, a lovu od preskupih redovitih dosadašnjih kazni mogli bi usmjeriti za neke nove pionirske ili juniorske pogone.

Ovo natjecanje u pičvajzu moglo bi se i internacionalizirat tako da i ostale ozloglašene navijačke skupine iz inozemstva mogu pokazat svoje, hm, navijačke dosege.

Samim time mi bismo i turističku sezonu mogli značajno produžit. Zapravo je s tim i tako organiziranim europskim prvenstvom ne bismo ni prekidali. Svjetsko prvenstvo u makljaži nek za sada stoji u fermi dok se ova ideja ne afirmira.

Sve u svemu, mladima bismo dali ono što oni ionako rade i ni bog otac ih ne može u tome trajno spriječit, a društvo bi pred sobom imalo opravdanje da je nešto za tu mladost konkretno uradilo.

Zadovoljni oni, zadovoljna publika, zadovoljni svi sudionici jer svaka ekstra kuna svakom zlata vridi, zadovoljni ugostitelji, zadovoljni pjevači, zadovoljna turistička zajednica i zadovoljni klubovi koji bi se trajno lišili utakmica pred nula gledatelja.

A to, priznat ćete i sami, nije malo postignuće.

Umalo da sam zaboravio onog mladog talentiranog školarca koji bi itekako bio zadovoljan stipendijom koja bi mu na taj način bila zagarantirana.

I sad će neko reć kako ovo šta san predložio nije normalno. Hm… A je li vama normalno ovo sada što imamo na stadionima? Meni je ovo moje nekako normalnije. Ili možda griješim?

P.S. Ovom objavom ovu ideju zaštićujem kao osobno intelektualno vlasništvo.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Novom Sadu s puno ljubavi
    •  Lov u mutnom
    •  Webe, webe ko te jebe
    •  Mrzim mržnju
    •  Oj luđačka zemljo mila
    •  Dokoni penzić na godišnjem
    •  Što veći, bučniji, histeričniji Hrvat to veća lopina
    •  Ko tu koga…
    •  Trebinje, Trebinje, ako me dogodine ne vidiš, jebi me!
    •  Armija sretnoga svita jedina je garancija trajnog mira

> Svi tekstovi ovog autora