novinarstvo s potpisom
Leto je ono doba godine kada preko stranih turista, nema puno domaćih turista na prostranoj hrvatskoj obali jer im za to fale još dve mesečne plate kako bi izgurali sedam dana u apartmanu iz sedamdesetih godina prošlog veka, punimo nacionalni budžet (proračun) te se nadamo što većem broju dolazaka i noćenja. To što osim izlovljenog mora, betonizovane obale, pomfrita i liganja iz Patagonije ne nudimo ništa extra novo opomena je za sebe.
No i ovog leta, baš zbog toga što su nam gradovi opustošeni zarad letovanja po belosvetskim i jeftinijim nego kod nas destinacijama, iz Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu (HZTM) nas upozoravaju i apeluju da imamo nestašice u vidu zlatne tečnosti – krvi. Mole se svi zdravi i voljni da dođu i daruju krv, na stranicama HZTM-a stoji koje krvne grupe su posebno deficitarne, kako bi drugima spasili živote ili unapredili im (ali i sopstveno) zdravlje.
Zato, mole se svi da se odazovu i daruju krv, svi, ali ne i autovani gej muškarci! U našoj zemlji, Domovini slobodnih građana koja se više bavi nepromenjivom prošlosti nego što razmišlja i gleda kakva nas to budućnost čeka, gej autovani muškarci, oni koji to ne izuste biće dobrovoljni darivatelji krvi, imaju trajnu zabranu darivanja krvi!
”S obzirom na to da ste se u svom obraćanju nama iskreno osobno deklarirali kao osoba koja spada u skupinu povećanog rizika zaraze i prijenosa krvlju prenosivih bolesti, u slučaju sutrašnjeg dolaska Vaša namjera darivanja krvi bit će odbijena.”
U pitanju je odgovor HZTM-a koji sam dobio na poslani upit da bih ja, kao outani gej muškarac, u istopolnoj porodičnoj zajednici, darivao krv u našoj voljenoj domovini Hrvatskoj. Trenutno, a da se razumemo, to traje decenijama, Domovina ima trajne zabrane za neke ljude, koji bi po članu 3., kao i članu 14. Ustava trebali da budu jednaki i, ne daj mi te bože, ravnopravni sa ostalima, koji su se, eto ti ga na, samo rodili u drugačijem obliku ili sa drugačijim afinitetima.
Znači, ništa stečeno, samo biološki dato i nepromenjivo. Tako je i sa trajnom zabranom darivanja krvi, humanim činom kada se pomaže neznancima, gde se trajno zabranjuje da gejevi nekome spase život darivanjem dela sebe i to doslovno. Trajno odbijanje darivanja krvi odnosi se na hronične bolesnike, one sa AIDS-om, šećernom bolesti, bolestima krvnih sudova i srca, bolestima jetre, onima sa propalim nervima i duševnim bolestima.
Ako odemo malo dalje i sada, iznenada, više niste gej, ili jeste (i to je redovna pojava u obliku licemerne prakse), i uđete u brak sa ženom (kod nas je brak ustavna kategorija koju sklapaju samo osobe suprotnog pola), te imate decu, sutradan svojoj novopečenoj ženi i deci nećete moći da darujete krv jer ste, kao, nekada imali seksualne odnose sa drugim muškarcem.
Pa, ”ovo nisu istine”. Jer, da ponovimo, ponavljanje je majka (ne)uspeha i znak slabosti, samo ako kažete da ste gej, što nužno ne znači i da ste imali seksualne odnose sa drugim muškarcem (koliko je samo heteroseksualaca ”nevino” – čedno i u tridesetima, ”čednost” je opet na ceni), nikada nećete darivati krv u Domovini.
Ako to ne kažete, prećutite (neki bi vam u Imotskom i glavu smrskali radi takvog pitanja) darivaćete krv i poneki homofob, statistički sigurno, dobiće vašu ”gej” krv. Opet, kako je ovo moguće i kako je ovo zapravo sve (ne)ustavno.
Pri darivanju krvi epidemiološke službe vode se pravilnicima i boje se iskrenosti, ali potiču da budete i ostanete lažov, te navode da trajnu zabranu trebaju da imaju: ”Osobe s povećanim rizikom za dobivanje krvlju prenosivih zaraznih bolesti (…) koje njihovo seksualno ponašanje dovodi u visok rizik dobivanja zaraznih bolesti koje mogu da se prenesu krvlju”.
No Direktiva Evropskog parlamenta nigde ne pominje da se tu radi o muškarcima koji su imali seksualne odnose sa drugim muškarcima (MSM). Sud Evropske unije (CJEU) je 2015. godine doneo jednu takvu presudu, u francuskom predmetu Leger, gde je naveo da je zaista važno da se poštuje načelo proporcionalnosti, te da temeljna ljudska prava i slobode mogu da budu opravdano ograničene samo ako to odgovara opštim interesima koje priznaje Unija ili radi potrebe zaštite prava i slobode drugih osoba.
Sud Evropske unije kaže da: ”Trajna kontraindikacija darivanja krvi za celu grupu koju čine muškarci koji su imali seksualne odnose sa drugim muškarcima (MSM) proporcionalna je samo ako ne postoje manje ograničavajuće metode za obezbeđivanje visokog nivoa zaštite zdravlja primatelja”. U prevodu, ako imamo visok nivo provere i otkrivanja ozbiljnih bolesti koje mogu da se prenesu krvlju, potpuna zabrana MSM grupi predstavlja nepoštovanje načela proporcionalnosti!
Ukoliko se sva krv jednako testira, a to je valjda premisa koja nam je prva napameti, zašto bi zdrav muškarac, koji je siguran u svoje zdravstveno stanje i eventualnu partnersku monogamnost, bio tretiran drugačije od drugog muškarca koji je u bračnoj monogamnoj vezi?
Odgovor se krije u predrasudama, natrpanim stereotipima, kojekakvim svetonazorskim vrednostima, neopravdanim strahovima, ali najviše u neznanju!
I pored toga što i dalje nismo svi ravnopravni, u Domovini (ne)jednakih, treba biti oslobođen gorčine i ljutnje te pozvati sve one koji to mogu da odu i daruju krv i za nas kojima je to bez ikakvog smislenog argumenta trajno onemogućeno!
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.