Delikt mišljenja – Komfor nemišljenja

– Nikako mi nije jasno kako to da je kod nas kriminal bolje organiziran od države kad i jedno i drugo vode isti ljudi? – počinje mi drug sav zabrinut, kakav inače zna biti nakon što navečer odgleda sve političke emisije na svim mogućim televizijama, već prije nego otpije prve gutljaje jutarnje kave.

– Zar ti još uvijek gledaš sve te njihove budalaštine? – pita Mido koji se baš pripremio pokazati nam nove fotke s Bjelašnice na svom mobitelu.

– Lako je vama, prst u uho i sve vam ravno do mora. Ne brine vas kako će se sutra živjeti, kako…

– Ne vidim zašto bi uopće bilo tko i o čemu razmišljao? Imaš svoju stranku, svoga vođu i svoju televiziju, svoga popa ili hodžu – otklanja Mido tu priču zezanjem. – Što će mi taj delikt mišljenja, kad je ljepše, kud svi Turci tud i mali Mujo…

Da vidiš, mislim se, oduvijek postoji delikt mišljenja, a nikad se nitko nije sjetio smisliti delikt nemišljenja. Kao uvredu razuma, najposlije ili najprije kao neoprostivu uvredu boga kao vrhunskog razuma, kako vole reći religije. Rad da, ali mišljenje… U znoju lica svog… Ali ako misliš i posegneš za jabukom… Gotovo

Televizije i politika me ne zanimaju, a i rano mi je za bilo koju priču, pa još uz jedan od boljih užitaka čovjeku danih, uz prvu jutarnju kavu.

Da vidiš, mislim se, oduvijek postoji delikt mišljenja, a nikad se nitko nije sjetio smisliti delikt nemišljenja. Kao uvredu razuma, najposlije ili najprije kao neoprostivu uvredu boga kao vrhunskog razuma, kako vole reći religije. Rad da, ali mišljenje… U znoju lica svog… Ali ako misliš i posegneš za jabukom… Gotovo.

A baš bi nekako drukčije moralo biti.

Ako vjeruješ u boga, onda vjeruješ da ti je on dao i to malo razuma, pameti, ili kako se to već zove. Ali uz to nigdje nijedne opomene – misli, razmišljaj, koristi svoj um. Ali zato toliko upozorenja da se vjeruje i prijetnji ako se ne vjeruje.

Ma, dobro, reći ćete, nema profesora matematike, fizike, kemije koji đaku nije rekao ”mućni malo tom glavom” ili ”razmisli”… I jest, ali jesi li nekad čuo učitelja vjeronauka da je to rekao?! Ne? Naravno. Oni su tu, kao i svi dobri podanici ideologije, da milom ili silom utjeruju u glavu vjeru i zajedno s njom – komfor nemišljenja.

A mišljenje? Zna se tko je zadužen za mišljenje, a kome je mišljenje nedopustivo i zaprijećeno do mjere zakonske sankcije.

Da, čak i kad više nema onih famoznih komunističkih zakona.

A ako se uz mišljenje pojavi i neka sumnja, a ima li mišljenja bez sumnje, tu su naš pop i naš hodža ili oni iznad njih, centralna partijska pamet i njezin vrhovni šef, a s njima i vrhovni autoriteti bog, vjera, domovina… Na svojoj zemlji, u svojoj vjeri.

Zašto bi netko vidio prijevaru u tome što kad spominje, primjerice, Bosna i Hercegovina, jedna i jedina, domovina… Domovina, njezina neupitnost i patriotizam kao vrhunaravna lojalnost. Što se s tim ”svetinjama” poistovjećuje stranka, vođa, režim, televizija i vjerski lider… nikome ništa.

A da se to malo razloži pa da se vidi da je jedno domovina (nepromjenjiva je), država (nema u kojoj BiH nije bila), i režim (također se svako malo mijenjao), vidjelo bi se na koliko se prijevara pristane samo zato što se odbije misliti i u najjednostavnijim kategorijama.

Ma, dobro, reći ćete, nema profesora matematike, fizike, kemije koji đaku nije rekao ”mućni malo tom glavom” ili ”razmisli”… I jest, ali jesi li nekad čuo učitelja vjeronauka da je to rekao?! Ne? Naravno. Oni su tu, kao i svi dobri podanici ideologije, da milom ili silom utjeruju u glavu vjeru i zajedno s njom – komfor nemišljenja

I svejedno je pristajemo li pritom na to – biti varan, ili samo – ne razmišljati, rezultat je isti.

Opljačkan si i ismijan, slijep kod očiju ili budala… Jer, pristao si da netko gore to zna bolje od tebe. Tko? Najobičniji predsjednik ”naše stranke”, onaj koji je promijenio i vjeru i naciju i pismo kojim piše i klub za koji navija, i k tomu se još tebi stavlja za arbitra tko je naš, a tko nije naš.

Čak i najbolje u tvom narodu ”otpisuje” samo zato što su umjesto poslušnosti njemu izabrali delikt mišljenja. A mogli su, da su pametni, ne gledati, ne vidjeti, izabrati komfor nemišljenja.

Pogađate, ”naš” je ministar koji se brine da kriminal i dalje bude bolje organiziran od vlade. A on, premda je nedavno kupio diplomu, kaže kako diploma ionako nije važna jer njega je izabrao narod. Jadan, vidi se da je kupio diplomu, on i ne zna da narod nigdje u svijetu ne bira ministra. U BiH ga čak ne bira ni premijer, osim ako nije predsjednik stranke!

A kad je već u pitanju mišljenje, važnije je ”misliti” što tamo neki rade muslimanima u Mjanmaru i Kini ili hoće li opozvati Trumpa, nego misliti što to rade muslimani muslimanima ovdje. Važnije je puk zaposliti mišljenjem hoće li Stepinac biti proglašen svetim nego da se bavi recentnim grijesima crkvenih struktura, što su ruku pod ruku, iz golog interesa, slizane s politikom.

Opasno je misliti, zna to dobro svaka vjera, svaka ideologija. Jer, mišljenje brzo prozre kako su politički čelnici uglavnom ”neopterećeni znanjem i skrupulama” i obdareni bestidnim ”darom simplificiranja”. O, sancta simplicitas! A frontmeni crkvenih struktura o sebi ionako još uvijek misle da su pastiri. Čobani! A zna se što je posao čobana – čuvati ovce. A što je tu onda narod koji hrli svojim pastirima?

Ako poljski nobelovac Cz. Milosz misli da je politika mjesto gdje vladaju neprosvijećene nacionalne, krimogene oligarhije, zašto mu ne vjerovati? Oni koji vjeruju eto im lekcija. Oni koji ne vjeruju, neka malo razmisle, a ako im je i dalje komfor nemišljenja draži, neka samo otvore prozor i pogledaju. Pa za to barem nisu potrebne nikakve ekspertize.

Kad iranski pisac Mahmud Dovlatabadi kaže kako su njegovi preci bili snažni i gordi ljudi, ali da su se žrtvovali za krupne laži koje su zagovarali i u koje su i sami vjerovali, potvrđuje kako su i koliko bili žrtve ne-mišljenja. I ne staje tu nego nastavlja da bi osnažio svoj stav: A onda kad bi posumnjali u svoja uvjerenja, gubili su glave s ramena.

Toliko o vjeri u svoje čobane.

A što je namijenjeno ovcama najbolje je svojedobno govorio Mao Ce Tung (drugi to možda nisu htjeli reći, ali su to radili?!) kako je spreman žrtvovati tristo milijuna Kineza za pobjedu svjetske revolucije.

Pogađate, ”naš” je ministar koji se brine da kriminal i dalje bude bolje organiziran od vlade. A on, premda je nedavno kupio diplomu, kaže kako diploma ionako nije važna jer njega je izabrao narod. Jadan, vidi se da je kupio diplomu, on i ne zna da narod nigdje u svijetu ne bira ministra. U BiH ga čak ne bira ni premijer, osim ako nije predsjednik stranke!

Naš narod za to ima mudrost (ali samo ima!): Lako je tuđim k…. gloginje mlatiti. No, ipak hrli biti svakodnevno varan, pa čak i žrtvovan za tamo neke ”svetinje”… Jasno ponuđena matrica ponašanja onima čije nije da misle…

I kad je povijest čovječanstva – opća povijest nemišljenja, ona ono što zovemo mišljenjem treba imenovati kao ekscesne procese koji su najčešće ljude od misli koštale teških progona a nerijetko života. Oni koji su ih progonili upravo su oni koji su mogli pokrenuti mase i iskoristiti ih za vlastito nasilje protiv onih koji se ”prave pametni”.

A zašto? Pa da bi njima gore bilo bolje. I ništa drugo.

A kako je to uopće moguće, objašnjava Leszek Kolakowski, govoreći da ”ideologijske konstrukcije svoje učinke ne zahvaljuju sadržaju koji se može verificirati. One djeluju na čuvstva i na očekivanja, ne na um”.

Dakle, sve se urotilo protiv uma, jer um otvara oči, a vlast baš to ne želi. Zato ona sebi kupi ne-mišljenje, kako je to izbliza vidio i Meša Selimović, pa nju, vlast potiču ”kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži”, a onda vlast sebi prisvoji pravo da sveznanje.

I ljudi to počnu prihvaćati kao golu i neupitnu vjeru, što iz straha, što iz lukrativnih razloga, što iz lijenosti, što iz komfora nemišljanja.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ignorancija na hrvatski način
    •  Novi prilozi bošnjačkoj mitomaniji
    •  Glupost i mi migranti
    •  Iz pogreške u pogrešku...
    •  Jednoumni u laži!
    •  Kloniranje zločinaca?!
    •  Budi kulturan! Kaže čovjek koji je godinama mjera nekulture
    •  Virus političke nervoze
    •  Živjeti u prošlosti
    •  Osmansko-feudalni software

> Svi tekstovi ovog autora