autograf.hr

Hrvatska Akademija za znanost i umjetnost u Bosni i Hercegovini sa sjedištem u Mostaru ušla je u desetu godinu svoga postojanja i urbi et orbi je poklonila ”Abecedarij Hrvata Bosne i Hercegovine” s podnaslovom ”Kratki životopisi 2.243 uspješnih i poznatih Hrvata iz BiH”.

Željko Ivanković: ”Zaključana vrata”, Dobra knjiga – Synopsis, Sarajevo – Zagreb, 2023. Željko Ivanković u svom novom romanu na jedan nepretenciozan način govori i o ”posljednjim danima” bosanskih Hrvata, jednog jedinstvenog povijesno-kulturološkog mikrokozmosa kojemu je Ivo Andrić svojim ”fratarskim ciklusom” podigao trajan i neuništiv književni spomenik, što je samo jedan kut iz kojeg možemo promatrati […]

– Sve što si napisao u prethodnoj kolumni, ni do mora nisi došao, ma ni do granice, a ove su ti moje Bošnje svojim djelovanjem višestruko potvrdile – poče Mido na prvoj našoj kavi nakon što sam došao s juga. – I to orkestrirano, kao da su se dogovorili – dodade moj drug. – Počeo […]

I ranije se posvuda i svašta pisalo, ali otkad se pojaviše društvene mreže i svi postadoše pismeni namnoži se glupost kao najinvazivniji kukolj. I više ne znate je li opasnija glupost koju proizvodi nedostatak inteligencije, opće neznanje ili ljudska pokvarenost, gadost ili laž. A da je glupost opasniji neprijatelj dobra od samog zla naučili smo […]

– Znaš ti tu kolumnu napisati i bez nas – dobacuje mi drug sjedajući za stol. – I ja sam mu tako nekako rekao, ali ti ga baš potopi – kaže Mido. – Ako vam je to način na kažete da je moj red da platim kavu, mogli ste biti malo nježniji – kažem.

Kaže tamo neki, više jedva da je uopće važno koji u nizu dužnosnika iz RS-a, veleposlanik BiH u Beogradu, kako sva njihova djeca uče da su Izetbegović i Orić zločinci, a Mladić heroj. Malo čudno za diplomata da se tako igra politike, ali može, ipak je ovo BiH! I prošlo je to gotovo nezapaženo jer […]

Na dnevnoj bazi velikosrpski projekt proizvodi više problema i gluposti nego ih i sam može iole kvalitetno kontrolirati. A i kako bi i zašto bi kontrolirao nešto čemu je ime destrukcija, a prezime kaos. Da je to strateški projekt, evidentno je već desetljećima, Ćosićev svaki redak to pokazuje, ali koliko je provedbeno i taktički loš […]

Ne malo sam se iznenadio kad sam pročitao da se prvi čovjek Republike Srpske obratio nekom novinaru riječima: ”I budi kulturan, nemoj misliti da si došao u Zanzibar, nego si (došao) u Republiku Srpsku. Je li ti jasno?”

– Šta su ovdje svi ovako nervozni? – pita Mido odmoran i preplanuo od planinskog zraka. – Čak i konobar. Kad sam mu kavu tražio kao da sam mu prst u oko gurnuo… Kao da sam mu ja kriv što još nije bio na odmoru.

Svjedoci smo kako se na našim prostorima neprestano živi u nekoj, nostalgijom ili konfliktima obojenoj prošlosti. Žestoko ideološki profiliranoj prošlosti kao zamjeni za zrelu i odgovornu sadašnjost i koliko-toliko perspektivnu budućnost.

Stvari u BiH ne prestaju biti zanimljive. Uporno velikosrpsko negiranje Haškog tribunala, i zločina koje je presudio, gdje se spominje broj presuđenih zločinaca i godine koje su im presuđene, a zbog čega je tobože sud politički i antisrpski, dobilo je, na veliko iznenađenje, vjerojatno i nehotice, sljednika u reisu, za koga je, dok se nije […]

Kao po dogovoru, danima nismo progovorili nijedne riječi o događanjima u Srbiji. Sva trojica iz istih razloga. Ponajprije iz pijeteta prema žrtvama! A onda i zbog gađenja prema svekolikoj patetici kao i zbog gađenja nad tihim, a široko rasprostranjenim likovanjem onih koji su podsjećali na staru srpsku uzrečicu: ”Zaigrat će mečka i pred tvojim vratima!”.

Gusto koncentrirani travanjski vjerski blagdani netom su iza nas. Politička pornografija nakratko maskirana vjerom i njezinim licemjerno življenim manifestacijama, ponajčešće iskazivanim u obliku praznih floskula socijalne naravi, ponovno je isplivala u prvi plan.

Kad se odlučite čitati knjige orijentalista Hajrudina Somuna (1937.) budite sigurni da ulazite u neodoljivu putopisno-memoarsku pustolovinu, premda vas naslovi njegovih knjiga na prvu asocijaciju vuku prema političkoj publicistici.

Nedavno je jedno europsko istraživanje na temu ”Čiji stanovnici najviše vjeruju u Boga? (s apsolutnom sigurnošću)” donijelo ove rezultate: BiH 66%, Rumunjska 64%, Grčka 59%, Srbija 58%, Hrvatska 57%, Moldavija 55%. Tužno ili smiješno – ne znam što bih prije kazao. Najsiromašnije, najkorumpiranije i najkriminaliziranije zemlje Europe, najviše vjeruju u Boga.

– Usvoje zakon o imunitetu, usvoje zakon o plaći koja se ne može smanjiti ni da cijeli mandat ne dolaze na posao, skupo od države naplaćuju tzv. odvojen život, a ne miču se od ženine suknje, usvoje zakon protiv oduzimanja pljačkom stečene imovine, usvoje… I sad još hoće i zakon o kleveti… – iznerviran je […]

Oduvijek postoje krivi navodi, kao stvar površnosti, neodgovornosti, šlampavosti, ali jednako tako lažno ili netočno predstavljanje, krivotvorenje podataka, ali tek nas je nedavno, dok je predsjednik najmoćnije zemlje svijeta bio Donald Trump, on podučio da se takve stvari, sve prisutnije u javnom prostoru, mogu gledati i drukčije, gledati ih ”samo” i ”tek” kao alternativne istine.

Prostori države zvane Jugoslavija u oba svoja varijeteta ili prostori južnih Slavena, danas bi se reklo regije, i dalje ne prestaju proizvoditi toliku količinu povijesti (čitaj: problema) koju sami nisu u stanju provariti nego ih svakodnevno prelijevaju preko ionako punih zapjenjenih usta nacionalne egomanije, neiživljenih frustracija, romantičarsko-megalomanskog samoljublja, pa jednom dijelu svijeta zadaju probleme, a […]

– Evo, dva dana nakon nas i naše kave, i Zorana Milanovića je ono AP iz poruka u hadezeovskim mobitelima, asociralo na Antu Pavelića – smijući se kaže Mido. – Njegovi su partizanska familija – kaže moj drug – pa mu je trebalo malo vremena da skonta.

Đilas vam ne mora biti autoritet ni u čemu, ali u onome o čemu višekratno svjedoči, može vam biti pouzdan svjedok. Nastranu sve njegove, nerijetko krive, procjene, no opetovani i nebrojeno puta potvrđeni stavovi o stanju u Srbiji, u srpskom političkom i intelektualnom miljeu u godinama raspada Jugoslavije i ratova koje su u njoj proizvodili […]

Moj drug i Mido vratili se s novogodišnjih izleta u planine. Nema snijega, ali ljekovit je i bijeg od smoga. Svaki svojom trasom, svaki osvježen, a moj red da zovem na piće. Našli su oni i razlog. Ta, pričao sam im kako se ovih dana navršavaju tri godine otkako pišem novi serijal kolumni za Autograf, […]

Navijački misliti i navijački živjeti čini se kao najrasprostranjenija praksa naših prostora. I to svakodnevna i cjelogodišnja. I svejedno je je li pri tome riječ o vjeri, naciji, politici, historiji ili ”samo” o sportu. A Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru i kraj ove godine samo su nam na drastičan način sve to akumulirano upriličili i […]

U Iranu na smrt osuđen i ubijen jedan demonstrant u velikim nemirima u borbi za prava žena. Kažu da ih je još desetak-petnaest osuđeno na smrt. Na smrt, jer demonstriraju?! A koji dan prije mediji su javljali da je režim u Teheranu ukinuo tzv. moralnu policiju, a režim u Pekingu ublažio COVID mjere. Svijet se […]

Nakon duljeg vremena sretnem prijatelja koji mi, tko zna zašto, ima potrebu reći kako je nedavno čitao moj tekst u povodu okupacije Krima objavljen na Autografu prije osam i pol godina.

Sve što Putinov režim radi u Ukrajini svakim detaljem sve više podsjeća na Miloševića, a to opet na nacionalsocijalizam hitlerovskog tipa. I sve češće mislim kako smo mi na ovim prostorima bili sretni da Miloševićeva vojna sila, kvalitativno i kvantitativno, nije bila putinovska, premda, evo, svakodnevno gledamo kako je i Rusija, osim što ima atomsko […]

Ne vjerujem da postoji čovjek u BiH koji više želi i više i žarče zagovara odlazak visokog predstavnika iz BiH od mene. Ne zagovaraju to tako srčano i radikalno ni najekstremniji političari u Republici Srpskoj. Ali, stop, stop… da se kojim slučajem sarajevski političari i mediji ne bi propeli na zadnje noge, jer oni se […]

Nakon što je na svom izbornom mjestu glasao, predsjednik najveće stranke u BiH, čime se takvi vole hvaliti, kao da to ovisi o njima, u mikrofon kaže: ”Ja ću, ako Bog da, da pobijedim…”, kako su prenijeli neki printani mediji ili: ”Ja ću, akobogda, da pobijedim…”, kako je zvučalo s malih ekrana. Naravno, razlika je […]

Do zasjedanja Glavne skupštine UN-a cijeli je svijet znao da se vodi rat protiv Ukrajine i na ukrajinskom teritoriju. I tko ga vodi! A onda je u New Yorku doznao da se vodi rat protiv Rusije. I, gle – i Srbije. Rat Zapada protiv Rusije i hibridni rat protiv Srbije. Tako reče Lavrov, tako za […]

Možete odlučiti odmoriti se od tzv. velikih tema, od ruske zločinačke agresije na Ukrajinu, od svjetske gospodarske krize izazvane pandemijom COVID-19 i već spomenutom ruskom agresijom, možete se ne baviti polumjesečnom holivudizacijom smrti britanske kraljice, ali nema tog odmora koji će vas poštedjeti svakodnevnih političkih gluposti kojima oni što malo što znaju, debelo zaštićeni zakonima […]

Ono što su za neke ranije povijesne periode značile kronike bosanskih franjevačkih samostana, za rat iz devedesetih znače svjedočenja franjevaca u autorskim knjigama. Ne šireći priču pretjerano, spomenut ću samo djela fra Ljube Lucića, fra Janka Ljubosa i netom promoviranu knjigu fra Mate Topića.

Svakodnevno sarajevsko plačljivo prizivanje visokog predstavnika da riješi ovo ili ono, završilo je u histeričnom političkom i medijskom demonstriranju patriotizma, prebrojavanju, prijetnjama i (ratno)huškanju upravo zbog najavljene intervencije tog istog visokog predstavnika.

Netom objavljena knjiga Vladike Grigorija ”Nebeska dvorišta” knjiga je memoarsko-proznih zapisa o vremenima u kojima se u Beogradu ideološki i politički kovala, a oružjem izvozila velikosrpska agresija na ostatak Jugoslavije, i koja se poklapaju s godinama velikih promišljanja jednog mladog studenta teologije uoči njegove definitivne odluke o zamonašenju.

Kad reis Islamske zajednice u BiH kaže kako su ”nepotizam i korupcija bolesti društva”, pa uz njih pobraja i alkohol, drogu, prostituciju, pornografiju, te poziva imame da djeluju u tom društvu, on više nego jasno društvene bolesti adresira na one kojima je on vjerski lider, a ti su više od trideset godina politički, ustvari feudalni […]

Dok je nogometna reprezentacija BiH u Zenici igrala utakmicu protiv Finske, a navijači ”ljiljana” u Mostaru i očito cijeli istočni dio Mostara vrištao uz Džekine golove, na Zapadu je udarničkim marom ekipa onih koji se predstavljaju kao najangažiraniji i najdosljedniji na europskom putu, razbijala grobljanske ploče.

Male zemlje i mali narodi pate od ništa manjih bolesti kao i velike zemlje i veliki narodi. Jedva da je itko, u velikoj igri taština ili čak manija, pošteđen sna o vlastitoj veličini. Veličini u čemu? Bit će ponajviše u tragičnosti povijesnog usuda. No znamo, zajedno s Gospodinovom, kako se nijedna nacija ne odriče svoje […]

Osim vojno, Rusija se kao država sve više blamira i urušava i ekonomski i politički i diplomatski. Osim ozbiljne depopulacije, silno raste i nova emigracija, bijeg Rusa iz zemlje svih nesloboda, pa eto i od mobilizacije, pa čak i iz novousrećenih područja kao što je Krim.

U malo su dana, od 17. travnja do 2. svibnja, bili koncentrirani veliki vjerski blagdani (katolički i pravoslavni Uskrs te Bajram i Pesah), koji su nam iznova nadali razmišljanje o upotrebi religije u političke, pa čak i u kriminalne i zločinačke svrhe.

Ruska ratna čitanka ili Putinov Mein Kampf se svakodnevno dopisuje novim poglavljima. Kad čovjek pomisli da ludilo, glupost, zločin, ne mogu više, dalje, jače (citius, altius, fortius – olimpijska deviza), oni obaraju nove rekorde. I dok me mogu ne zanimati političke ili geostrateške priče, proizvođenje laži i na njoj zasnovan zločin mora i zanima me. […]

Drug mi je sav uznemiren: – Jeste li vidjeli da je Žižek napisao da je treći svjetski rat počeo? Vagnerovci su već u Republici Srpskoj. – Jesu li to oni što su četiri puta pokušali atentat na Zelinskog? Baš su nešto efikasni – zeza se Mido.

Ako čitate ili slušate o politici laži, ratnoj propagandi, sudskim procesima, progonima i ubojstvima neistomišljenika, ignoriranju nebrojenih smrti vlastitih vojnika, upotrebi Pravoslavne Crkve, o prijetnjama Poljskoj, možete s mnogo razloga povjerovati da se radi o Rusiji, Putinu i agresiji na Ukrajinu. I nećete pogriješiti.

Pišući svoju knjigu ”Istok” poljski je pisac Stasiuk napisao ”Što je veći strah nas birača, tim veće kukavice biramo. A ti gospodari straha potom će žrtvovati sve da ostanu na vlasti: nas, našu zemlju i naš kontinent Europu”. Ovih dana to nam se iz sata u sat kao u učionici praktične nastave potvrđuje u slučaju […]

Moj drug i Mido su već okrenuli po jednu kavu dok sam ja došao. Obično ne kasnim, ali nešto je iskrsnulo, pa sam se malo zadržao. Pravdam se kako i ja imam pravo na jedno kašnjenje. – A mi baš otvorili kladionicu: Kave plaća tko izgubi. Mido kaže da ćeš ovaj put pisati o Ukrajini, […]

Gledam 1050. Festu svetog Vlaha u Dubrovniku, pa sve virkam hoću li gdje u uglu tv-ekrana vidjeti visoko izaslanstvo Srbije i Beograda. Nema ih. Čak ni ministra kulture da ovjeri i upiše u kulturnu baštinu najdugotrajniju od svih srpskih feštâ u ”vasceloj istoriji”. Onda pomislih, ako su Adam i Eva bili Srbi iz Leskovca, kako […]

Baš smo se Mido i ja poželjeli, ipak se mjesec dana nismo vidjeli, kad eto ti i moga druga: – Ovu kavu ne bih propustio nizašto. Toliko se toga skupilo… Viđao sam jednog, viđao drugog, ali ovako zajedno… Baš nam je ovo trebalo. – Korona, Božić, Nova godina… A i malo starog godišnjeg odmora za […]

I kad se na neko vrijeme fizički dovoljno daleko odmaknete od Bosne i Hercegovine i sve učinite da se, zarad vlastite mentalne higijene, distancirate od nje i njezinih problema, točnije rečeno – od njezinih življenja svojih vlastitih problema, onda vas tim problemima vrati iskrena zabrinutost prijatelja što, premda tisuće kilometara daleko od svega, tu brigu […]

Kad neki čovjek stotinu puta javno ponovi da voli Srbiju, a ne voli BiH, onda ga, osim ako nisi jednako kao i on fanatiziran, kušaš gledati i slušati hladno kao da govori kako voli Island a ne voli Madagaskar, i tek se pokatkad zapitaš što je s njim, je li dobar u glavi.

Kakva država, takav joj Dan državnosti. Patetičan, šupalj, prazan. Čak uvredljiv! Iz godine u godinu sve jadniji i sve tužniji Dan državnosti, sve sličniji komemoraciji, ali ne više jednog važnog povijesnog datuma nego komemoraciji loše uspomene na jedan povijesno možebitno važan datum. Nimalo drukčiji nego povremeno, dakako reducirano i paušalno podsjećanje na Kulina bana ili […]

– Ne znam zašto se ljudi ovdje kod nas ljute i bune protiv beogradskih murala? – smije se Mido. – Što se nadigla tolika politička dževa? – Ni ja – prihvatih – nemam ništa protiv tih murala. Dapače!

Konstatacija je utvrđena činjenica, tvrdnja, dokaz, ustanovljenje nečeg. A što znači sintagma iz naslova ”nedovršene konstatacije”? E, to biste trebali pitati Milorada Dodika. On je najednom uz sva nesumnjiva znanja koja ima, uz pet objavljenih knjiga za koje valja pretpostaviti da ih je sam napisao, izmislio pojam ”nedovršene konstatacije”.

– Eto, vidjeli ste – kaže Mido – konačno će žrtve pada aviona na Kazanima dobiti spomenik… Na trenutak se zbunjeno pogledasmo, pa po Midinom smiješku na kraju usana, shvatismo na što misli. Tko će više, mislim se i sam, upratiti sve njihove gadosti.

Kad vam se čini da se u stvarnosti događaju neke već viđene situacije, a pouzdano znate da nije u pitanju déjà vu, onda vam nema druge nego posegnuti za nekim ranijim i najčešće tuđim znanjima i iskustvima, pa ih sravnjivati s onim što ste ih i sami doživjeli.

Ako ste na godišnjem odmoru i umjesto na test na covida izaberete ići na test mazohizma nema bolje knjige za čitanje od Ćosićevih Dvanaest portreta. Tim više što sam to, po onoj latinskoj audiatur et altera pars, a nakon čitanja Latinke Perović, Slobodana Inića i Mirka Kovača, ostao sebi dužan.

Baš kad je čovjek pomislio da se jedan ružni dio povijesti zauvijek preselio u književnost, dakle u daleku prošlost, nova događanja u Afganistanu iznova su aktualizirala Khaleda Hosseinija (Kabul, 1965.), autora u nas veoma čitanih romana ”Lovac na zmajeve” i ”Tisuću blistavih sunaca”, koji već godinama živi u SAD-u.

Mjesečnu sam dozu mazohizma odlučio potrošiti na središnji dnevnik Dodikove televizije nakon što je Valentin Inzko proglasio dopune Kaznenog zakona BiH u segmentu zabrane negiranja genocida i veličanja ratnih zločinaca. I nije mi žao. Čak sam se i ismijao. Cijelih prvih 25 minuta dnevnika bilo je posvećeno raznim komentarima tog čina, a ja sam se […]

Nikad nisam čuo nijednog od političara na našim prostorima da se i verbalno i praktično, djelom, založio za vladavinu prava. A da i ne govorim kako je gotovo nemoguće čuti ih da kažu: Snažno stajemo iza jasnog i konkretnog djelovanja i trećeg stupa vlasti, pa makar to djelovanje (konačno!) krenulo i od nas, iz naših […]

– I vi dobili Todu Kurtovića! – kaže zajedljivo Mido smiješeći se od uha do uha i rugajući se nama dvojici. – Badava smo u ratu spaljivali knjige… – dodam odmah shvativši na što cilja. Drugu mi ništa nije jasno, pa Mido, vidjevši to, jedva dočeka da stvar elaborira.

Vedar i odmoran vratio se Mido s godišnjega odmora. Dijela lanjskog odmora, starog odmora, jer za novi, ovogodišnji još ne daju rješenja. – Ovdje ništa ne rješavaju, pa zašto bi ovogodišnje godišnje odmore!? – zeza se. – A i da ti ga daju kud bi. I ja sam stari odmor proveo kod kuće – govori […]

Dva je teška poraza u zadnjih tjedan dana doživio velikosrpski projekt. Još jednom i opet. I po tko zna koji put. Taj je koncept izgubio tzv. ”inat crkvu” za koju je Dodik obećavao da je neće skloniti iz dvorišta Nane Fate, a onda je i drugi eksponent Velike Srbije u BiH, Ratko Mladić, ovjerio kartu […]

Konačno se predsjednik novoosnovane, još jedne u nizu u BiH, akademije znanosti i umjetnosti, tzv. Internacionalne akademije nauka i umjetnosti BiH, ipak sjetio da je sudjelovao u proizvođenju jedne doktorice medicine, one što se ne da zvati gospođom. Voli ona više da bude ono što je tako teškom mukom stekla nego gospođa.

Može li netko zamisliti Dodika kako čita knjigu? Bilo koju knjigu? A sad zamislite kako čita tamo nekog, literarno ipak zahtjevnog, Petera Handkea?

Razmišljati na temu, kako je postavljena u naslovu – Biti (politički) Hrvat – vjerujem nije načelno nimalo drukčije nego da je postavljena kao biti politički Bošnjak, Srbin, katolik, pravoslavac, musliman, ljevičar, desničar ili bilo što drugo.

Rubne životne situacije i snažne emocije idu skupa i to je nešto što se samo po sebi razumije, nešto što ide ruku pod ruku. Nije drukčije ni s patetikom.

Pitam svog druga gdje nam je to Mido, da se nije i on prestrašio korone. – Tu je. Sad će, samo što nije… – A, evo ga, a ja rekoh ti u Beogradu, na vakcinaciji – zezam Midu. – Šuti, sad sam im u kancelariji sve po spisku…

– Da već nisam preumoran od ovih naših gluposti, slučaj s izborom sarajevske dogradonačelnice bi me baš iznervirao – kaže moj drug, a ne može sakriti koliko ga nerviraju primitivne reakcije na kandidaturu političke analitičarke na mjesto dogradonačelnice.

Ovih je dana, svako malo to bude, u prvi plan isplivao (u nas politički diskvalifikacijski) pojam – manjina. Manjina? Legitimni je nekoć (zabrinuto?) znao reći da Hrvati postaju manjina.

– U Mostaru je definitivno umro SDP… – analitički je ozbiljan moj drug. – Od korone. Ušo im ”sazad”… – cereka se Mido. – Sve druge se napada, a njih nitko i ne spominje – prihvaćam šlagvort. – A najveće kurve. Ako je itko išta u Mostaru izdao, onda je to SDP. Izdao je sebe […]

Bila neka neuredna, zapuštena i posvemu neugledna i neprivlačna djevojka. O sebi je, dakako, mislila sve najbolje i silno je željela da je i svi drugi takvom vide.

Dana 5. veljače 2021. u Hrvatskome saboru prihvaćena je Nacionalna razvojna strategija (NRS) za RH do 2030. godine. Cilj NRS-a je predstaviti gdje se želimo vidjeti za deset godina i koje smo prioritete pritom prepoznali na tom putu. S obzirom na važnost dokumenta, mislim da se o njemu nedovoljno pisalo u medijima.

Postoje autori kojima se uvijek iznova vraćamo. To se zbiva iz različitih razloga, čiste čitalačke strasti, zavičajnih spona, nostalgije za nekoć doživljenom ljepotom, uredničkih izazova, životnih zaokreta, prijateljske naklonosti… Nerijetko su ti razlozi isprepleteni do jedva moguće razlučivosti.

Moj drug briše suze od smijeha dok prilazi stolu. Očekujemo novi vic, gledamo ga, premda se Mido i ja već smijemo nekim glupostima. – I tebi konačno ovo u politici smiješno? Više te ne sekiraju? – pita ga Mido zezajući se dok se mi, prepričavajući gluposti zadnjih dana, budući da se nismo vidjeli desetak dana, […]

Zbivanja u Americi posljednjih su dana, koliko sam vidio, proizvela nebrojene asocijacije, a mišljenja i stavovi vezani uz njih premrežila su svijet.

Dodikov prethodnik na mjestu člana Predsjedništva BiH kaže da je Milorad Dodik, nevjerojatnim i nečuvenim diplomatskim skandalom, poklonom ukradene ikone Sergeju Lavrovu, ”osramotio sebe i srpski narod”.

U vrijeme kad su, kao i u vrijeme rata, umrli postali samo brojka koja se od vijesti do vijesti povećava; u vrijeme kad za jednocifren broj umrlih kažemo ”samo” i ”dobro je”; u vrijeme kad nam brojevi mrtvih znače još jedino ”dobro je, još nije na nas došao red”; u vrijeme kad iz naše okolice […]

Obesmišljavanje same biti Zavnobiha iz godine u godinu, čak vjerojatno i nehotice, sve više postiže svoj smisao.

– Izgleda će nas nakon izbora opet zatvoriti, policijski sat, progoni po ulicama… – ulazi Mido neraspoložen.

U sjeni pandemije, u sjeni priče o radikalizaciji društva (kao da je to neka novost?!), u sjeni opće društvene krize, nijemo je, gotovo posve nezapaženo prošla vijest da uskoro izlazi biografija zagrebačkog kardinala Franje Kuharića dijelom potkrijepljena i ulomcima iz njegovih dnevnika, pa i onima vezanim uz naše ratove iz devedesetih godina prošloga stoljeća (o […]

Ako predsjednik susjedne države za tvoju državu kaže da je ”shit država” ili ”sve je to šaka jada”, možemo to ocijeniti uvredljivim ili krajnje uvredljivim govorom, možemo reći da je to neprimjeren, nediplomatski jezik.

Mido i ja se čudimo što nam još nema druga, kad eto ti njega i već s vrata će: – Jeste li vidjeli one naše luzere? Toliko njih otputovalo u Bruxelles, toliki putni troškovi, dnevnice, slikanja za razne televizije da bi stvar proglasili uspješnom jer, kao, Europa je potvrdila bosanskohercegovačku perspektivu na europskom putu, u […]

Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki: A kto je to i šta je to izdajica da prostiš? A zapitani odgovor njemu hitan tad dade… Ovih je dana jedna od nekoliko političkih anonimki dovedenih da u sarajevskoj kantonalnoj skupštini budu poslušne dizačice ruku rekla: ”Najviše mrzim izdajice!”

Ako bismo samo malo karikirali, Prokrusta bismo mogli proglasiti prvim kritičarem čija je recepcija stvarnosti iskazivana drastičnim nasilnim mjerama. Nimalo slučajno, ova mi asocijacija na um pada nakon gledanja španjolsko-argentinskog filma ”Počasni građanin” (2016.), u kojemu građani mjesta (stvarnog ili fiktivnog, svejedno je) iz kojega potječe ugledni (fiktivni Daniel Mantovani, čak dobitnik Nobelove nagrade) pisac […]

Negdje je objavljeno kako je Prvi u najvećoj hrvatskoj stranci u BiH, odnedavno u javnosti poznat kao Legitimni, obilježio 20 godina na čelu te stranke. I bilo bi to beznačajno kao i 20 godina Kim Jonga-una ili Lukašenka na čelu neke njihove stranke, da njegovo bivanje na čelu te stranke ne znači sve osim razlog […]

Drug mi se ozbiljno zabrinuo. Priča kako im je umro kolega s posla. Korona. Njegovo godište. Zdrav bio, ali višak kilograma. Trideset kilograma viška. Obećava sebi, preda mnom, kako će skinuti još koji kilogram, biciklira, smanjit će pivo, kolače, zdravije će živjeti… Kad eto ti Mide.

Kad je jednom davno Srećko M. Džaja pišući o Historiji Bošnjaka Mustafe Imamovića ustvrdio kako autor mitologizira historiju, ovaj je, posve iznenađujuće, iskazao zadovoljstvo što uopće može graditi mitove.

Bila jednom jedna velika, najveća crkva na svijetu. Podigao je Justinijan u današnjem obliku 537. i dao joj ime Hagia Sophia – Božanaka Mudrost (Sveta Mudrost). Kad su Turci zauzeli Carigrad 1453. oteta je tada najveća svjetska kršćanska bogomolja i pretvorena u – fethija džamiju. Da podsjetimo, to je ona godina i onaj povijesni događaj, […]

Vlast i sva moć je u rukama dvojice-trojice starijih ljudi. Oni imaju sve i kontroliraju sve. Dokle pogled doseže, pa i dalje. Oni su, a da bi njihova moć bila posve zaštićena postavili svoju policiju, regrutiranu iz kriminalnog miljea. Gradonačelnik je njihov. Sudac je njihov. Vlasnik novina je njihov. Dakle, novine su njihove. Treba li […]

– Baš je sve bilo kako si napisao – kaže mi drug. Nažalost. A baš sam priželjkivao da ne budeš u pravu. Antifašisti kozaračkog kola jednokratno su i jeftino upotrijebljeni, izmanipulirani, umislili sebi da su važni i da rade neku svjetsku misiju i onda – nestali.

Ne znam je li točno, ali negdje sam pročitao da je za sve ovo vrijeme rada Haškog suda za ratne zločina na prostoru bivše Jugoslavije, dakle u 24 godine, osuđena 161 osoba i sve su se deklarirale kao vjernici. Stanem u nevjerici nad pročitanim, zamislim se.

Dopis PEN-u UPRAVI I SVIM ČLANOVIMA P.E.N. CENTRA U BOSNI I HERCEGOVINI Poštovane kolegice i kolege, osjećam potrebu oglasiti se glede svega onoga što je izazvalo protestno pismo dijela članova PEN-a B&H povodom proslave Dana pobjede nad fašizmom, a koje je njegovim daljnjim tretiranjem zadobilo službeni karakter.

Kaže mi drug kako je malo falilo da se on i Mido naljute na mene jer sam ih preskočio u čak dvije posljednje kolumne. Znamo Mido i ja da to nije istina, ali vidim ja da mi nema druge nego platiti turu pića i sve će opet biti kao nekad.

Ideološke, vjerske, navijačke skupine objedinjuje psihologija krda, stada, mase, uniformnost, militantnost, redukcija mišljenja, parole, bučnost, sveopći kič.

ĐIKIĆ, IVANKOVIĆ, JERGOVIĆ I LOVRENOVIĆ ISTUPILI IZ P.E.N. CENTRA U BOSNI I HERCEGOVINI Na službenoj web stranici P.E.N. centra u Bosni i Hercegovini (www.penbih.ba) objavljeno je 9. svibnja 2020. Protestno pismo protiv najavljene mise za Bleiburg s potpisima jednoga broja članova PEN-a. Način na koji je artikulirano to pismo bio je povodom za istupanje iz […]

Bleiburg je samo nekome potreban simbol. Zločini nad zarobljenicima, vezanim uz Bleiburg, događali su se izvan Bleiburga, na putu natrag (prozvanim Križni put), kroz Sloveniju, Hrvatsku, BiH, nakon što su Britanci Titu predali ”njegove”, kako je zaključeno na susretu velike trojice (svakome njegovi!).

Teško pametnome! Ne daju nam se družiti, ali sastanemo se mi na video-viber ili skype konferenciji. Kad može Hrvatska tako predsjedati Europskom unijom, što se mi ne bismo mogli družiti i nazdraviti pokoju?

Nekad davno, davno, kad sam prvi put sreo i upoznao Radomira Konstantinovića, na jednom skupu o Krleži na kojemu sam i sâm sudjelovao, kad je na njega došao red svoj je govor počeo rečenicom: ”Naša je kriza velika, dakle naše su šanse velike”.

Kaže mi drug: – Molim te piši sljedeći put o ovim lijekovima za koronu kojima nas zatrpavaju putem društvenih mreža. Te morska sol, te soda bikarbona s limunom… I sve to šalju neki nazovi intelektualci. Pa čovječe, ovaj narod je zreo za novog Torabija.

Znao sam da Mido zna i poludjeti, ali baš toliko. Takvog ga dugo nisam vidio: – Bolnica u Mostaru je bila spremna za koronavirus, problem je nastao kad su počeli stizati pacijenti, kaže njihov direktor, koji ne zaslužuje ni ime da mu se spomene. Kao uostalom ni onima koji su ga tu doveli i drže […]

Nema nam na posao, pa se pivo vadi iz gepeka i pije stojećki na opustjelom parkingu uz auto… Ne smije prestati druženje barem onda kad nema policijskog sata, a evo i manje nas je od četvero, pravdamo se.

Dođu tako vremena kad neka riječ preplavi medijski prostor. Mjesecima je to bila agonija. Napose u gospodarstvu. Svi su živjeli neku agoniju. A onda je došla riječ panika. Doduše u negaciji: nema panike, bez panike…, uporno su ponavljali i tako su, tobože ne htijući, u javni prostor uveli i riječ panika i stvarnu paniku. A […]

Zove me drug i kaže: -Hajde čeka kava, a i Mido je tu. Obradujem se i mislim garant stigla nova tura viceva, kad će Mido mrtav ozbiljan: -Znaš li da je sad ovo, nakon Hrvata, i Bosna podigla stupanj pripravnosti na korona virus?

Ako hodate ozbiljnim europskim gradovima, ovo ozbiljnim – ”kradem” od Valerijana Žuje koji za Sarajevo kaže da je jedan ozbiljan grad, onda ćete uz imena ulica naići i na table koje vas informiraju o tome po čemu je ili po kome neka ulica dobila ime. A onda ćete na zgradama naići i na table na […]

– Nikako mi nije jasno kako to da je kod nas kriminal bolje organiziran od države kad i jedno i drugo vode isti ljudi? – počinje mi drug sav zabrinut, kakav inače zna biti nakon što navečer odgleda sve političke emisije na svim mogućim televizijama, već prije nego otpije prve gutljaje jutarnje kave.

Prije više od četrdeset godina čuo sam u Derventi jednu narodnu uzrečicu, a izrečena je u povodu nekog inaćenja kojemu sam prisustvovao: ”Iz inata se samo govna jedu!”

Kaže mi drug: – Jesi li upratio onog blesavog hodžu s TV Vogošće? – Daj, ne zajebavaj. Nit me zanimaju hodže, nit TV Vogošća. Tko to uopće gleda?

Skloni smo mi tako, osim neizbježnim jesensko-zimskim, i velikim, gustim, neprolaznim verbalnim političkim maglama. Pa kad se nešto neće, ama baš neće, iz inata neće, kaže se kako nema, kako ne postoji politička volja.

Možda se sav problem predsjedničkih izbora u Hrvatskoj na kojima je pobijedio SDP-ovac Zoran Milanović, u BiH može svesti na (ne)simpatičnu doskočicu imaginarnog Bošnjaka koji poručuje imaginarnom Hercegovcu:

Sredinom prošlog mjeseca zove me dragi prijatelj iz Splita – moj razredni kolega iz zadarske gimnazijske prošlosti. ”Kojim dobrom?”, pitam, jer čujemo se za rođendane, a ti nisu u prosincu. A on će:

Knjigu Martine Dalić ”Agrokor: Slom ortačkog kapitalizma” mogli bismo smatrati njezinom obranom pred sudom javnosti. Pritom su se njezini sponzori, ponajprije iz Vlade i institucija pod državnom kontrolom, pobrinuli da doista sva javnost bude upoznata s njezinom obranom.

Pripovijeda se da se ne bi zaboravilo, a zapisuje se da bi se nešto otrgnulo nestalnom sjećanju. Što su događaji dalji od nas, to su nejasniji, to je manji broj svjedoka, a priča sama popunjava svoje rupe i nedostatke.

Predrag Finci, ”Umjetnost uništenog. Estetika, rat i Holokaust”, Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2005. Predrag Finci (1946.) kao da se cijeli svoj život spremao za ovu i ovakvu knjigu. Kao da mu je za nju trebalo još samo jedno, osobno ratno traumatsko iskustvo.

Željko Ivanković, Rat i sjećanje, Ex libris, Rijeka, 2017. Plodni sarajevski pisac Željko Ivanković, rođen u Varešu 1954. godine, prošle je godine dovršio roman ”Rat i sjećanje“, objavio ga u biblioteci svojih Izabranih djela kod riječkog Ex librisa te tim opsežnim romanom lani dobio nagradu ”Ksaver Šandor Gjalski“.

Željko Ivanković, “Rat i sjećanje”, Ex libris – Rijeka / Synopsis – Sarajevo, 2016. (Opaska uredništva: Željko Ivanković je ovim romanom dobio uglednu Nagradu Ksaver Šandor Gjalski za 2016. Čestitamo njemu, uredniku i izdavačima!). U tradicionalnim medijskim pregledima literature uoči ljetnih odmora, književni kritičar Strahimir Primorac spominje i jedan “upravo tiskani roman”, “Rat i sjećanje” […]

Alen Kristić, ”Prognani u zaborav – Fragmenti o pozitivnom potencijalu religioznog’’, Synopsis, Sarajevo–Zagreb, 2015. Gotovo je cijelo desetljeće, prvo desetljeće dvadeset i prvoga stoljeća, mladi teolog Alen Kristić ispisivao rubriku ”Upoznajmo druge“ u tada iznimno prestižnoj sarajevskoj mjesečnoj reviji ”Svjetlo riječi“.

Željko Ivanković, ”Hod rubovima svjetova”, Ex libris, Rijeka, 2015. U trideset i pet godina plodnoga stvaralaštva gotovo da nema žanra u kojem se Željko Ivanković nije okušao: piše romane, priče, poeziju, dnevnike, eseje i studije, radio-drame, znanstvene članke, publicističke tekstove, književne kritike… Koliko god različiti bili žanrovi, ali i teme kojima se bavi, sve su […]

Željko Ivanković, ”(Ne)mirna Bosna. Autograf – Kolumne”, Rabic, Sarajevo 2014. U razdoblju kasne moderne, kad spram ”velikih priča” (J. F. Lyotard) na tragu totalitarističkih katastrofa prošlog stoljeća s pravom vlada duboka skepsa, svoje dostojanstvo iznova zadobiva sve ono što je fragmentarno, nedovršeno, prolazno, smrtno i rubno.

Zoran Grozdanov (ur.): Teologija: silazak u vražje krugove smrti: o četrdesetoj obljetnici Raspetog Boga, Ex libris, Rijeka, 2014. Čak i neteolozi, u kakve i sam spadam, znaju za Moltmanna i barem dvije njegove kapitalne knjige Teologija nade (1964) i Raspeti Bog (1972). U nas je obje te knjige za riječki Ex libris preveo Željko Pavić. […]

Alen Kristić, Tiranija religijskog, Rabic, Sarajevo, 2014.   Nakon knjige Religija i moć u kojoj se bavi upotrebom religije u društvenim odnosima, svejedno je li riječ o civilnoj ili duhovnoj sferi tih odnosa, teolog Alen Kristić objavio je knjigu koja je u neku ruku nastavak i produbljenje tih istraživanja. Osobito pak u religijskoj praksi naših […]

Ivan Lovrenović, Nestali u stoljeću, Fraktura-Synopsis, 2013.   (Ivan Lovrenović dobitnik je ovogodišnje književne nagrade “Meša Selimović” za najbolji roman što se u okviru književnih susreta “Cum grano salis” u Tuzli dodjeljuje za najbolje djelo objavljeno u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. U povodu velikoga priznanja našemu kolegi i prijatelju, ponavljamo članak […]

Ivan Lovrenović, Nestali u stoljeću, Fraktura, 2013.   Svojom davnašnjom ratnom knjigom Liber memorabilium iz 1994. sa znakovi­tim podnaslovom Quasi roman, Ivan je Lovrenović, nakon što se ratom bio prisi­ljen ”vratiti“ u rodni grad (Zagreb), najavio da je, nakon vjerojatno intimne cjeloživotne rekonstrukcije svoga života, počeo i literarno (re)konstruirati vlastiti svi­jet.   Otada su trebala […]

Nastranu što vlastima u kulturi, a nitko se kao vlast u kulturi ne hvali nekakvim tradicijama i kontinuitetom i ne voli čuti priče o diskontinuitetu kao jedinoj društvenoj konstanti u BiH, ne trebaju ”Novi izraz” i ”Život”, dva časopisa koja u BiH imaju rijetko bogatu tradiciju, nego im je sad izgleda na odstrel došlo i […]

S pravom će se netko pitati je li ovo ”književni ogled” i od kuda ovaj protest, žestoki, našega dragoga kolege i suradnika Ivana Lovrenovića, u ovoj rubrici? Razlog je jednostavan i sažet je u Lovrenovićevoj potrebi da digne glas o ”jakim, stojećim mjestima rigidnih ideologija kolektivizma, potpuno i pogubno suprotnih elementarnim načelima slobode…”.   Dogodio […]

Dok čitam knjigu Roberta M. Edsela ”Odred za baštinu”, priču o ratnim podvizima Odjela za spomenike, likovnu umjetnost i arhive u vojsci/vojskama zapadnih saveznika za Drugoga svjetskog rata, pred oči mi dođe i tekst o 70. obljetnici ratnog kongresa kulturnih radnika Hrvatske održanog u Topuskom za Drugog svjetskog rata. A s tim, neizbježno, i silna […]

Već dulje vremena traju udari na PEN Centar BiH, a ovih su dana kulminirali. Zašto? Zato što onaj koji te udare predvodi – Abdulah Sidran – nije primljen natrag u PEN BiH. Njemu blizak dio medija neće, ne može i ne želi vidjeti bit problema, nego, kako to inače biva s novinarima u svoj njihovoj […]

Lipanj ove godine u Sarajevu i BiH mjesec je posebno napučen kulturnim zbivanjima ako je suditi po onome što se dade vidjeti u dvojim dnevnim novinama koje jedine imaju kakvu-takvu kulturnu rubriku i u njoj barem taksativno nabrajaju ono što se prethodnoga dana ili večeri u kulturi dogodilo. I to doista raduje. No, kako su […]

Znam mnogo ljudi koji ne gledaju sportske televizijske prijenose, pa ni one sa zimskih ili ljetnih olimpijskih igara. Znam također i ljude koji ne gledaju ni svjetska nogometna prvenstva. Ali znam i to da većina baš tih ljudi ne bi ni za živu glavu propustila priredbu otvorenja takvih velikih sportskih manifestacija.

Priča se godinama ne mijenja. Ako se napiše što dobro o BiH ili Sarajevu, to ide u prvim minutama elektronskih medija, na prvim stranicama printanih medija, na istaknutim mjestima na portalima. A ako se napiše štogod manje dobro, ako se kritički objektivira neki fenomen, da ne kažem ako se ne piše dobro, tj. ako se […]

Nekad davno, početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme velike svjetske energetske krize, koje se svi najbolje sjećamo po dva detalja – kad se vozilo par-nepar i kad nije bilo kave, u jednom je malom provincijskom mjestu u Bosni, u jednoj od dvije ulice koliko ih to mjesto ima, zatvorena jedina knjižara. A zamalo da […]

Otkako sam vidio svu kompleksnost situacije s poplavama i nakon poplava, ne prestajem s Josipom Lisac pjevušiti pjesmu ”Maglaj svuda, Maglaj oko nas”… Svuda se uokolo širi dah Maglaja: sirotinja, bijeda, smrad, nesposobnost, neorganiziranost, tuga i očaj…

Kažu da ovakve kiše i povodnji nisu upamćeni otkad postoje meteorološka i hidrološka mjerenja na našim prostorima. Nemamo razloga ne vjerovati. Na to samo, po holivudski, možemo reći – priroda uzvraća udarac! Tako je bilo i lani s vrućinama, sušama, požarima. Od nekih smo čelnika Srpske pravoslavne crkve ovaj put, međutim, dobili objašnjenje da nam […]

Ne sjećam se kad sam ja točno počeo misliti neku svoju Europu, ali to je svakako moralo biti tek nakon čitanja knjige Edgara Morina ”Kako misliti Evropu” (Svjetlost, Sarajevo, 1989.), nakon čega se na mom intelektualnom horizontu počinju uvezivati i kao lego kockice slagati, uz sve ostalo, i sva ona znanja koja sam napabirčio čitajući […]

Bio je Sajam knjiga u Sarajevu, a kao da i nije bio. Zapravo to uvijek i ponajviše bude, izuzmu li se rijetke iznimke, sajam trgovaca knjigom i sezonska rasprodaja knjiga. No, svejedno, sa Sajma sam se vratio samo s dvije knjige. Obje su mi i u vidni prostor ušle kao novost. Jednom me je počastio […]

Tri dana nakon rimske kanonizacije poljskog pape Wojtyle Trg fra Grge Martića, trg pred sarajevskom katedralom Srca Isusova, trebao bi dobiti veliku statuu Ivana Pavla II.

Neka djela, neki čini, neke geste i kad im u intenciji to nije ni na kraj pameti, znaju tako drastično i dramatično promijeniti povijest ili sliku svijeta da to poslije zdrav razum teško može pojmiti. Jedno od takvih djela postalo je čak neizbježnom udžbeničkom lekcijom ”Sarajevski atentat – povod za Prvi svjetski rat”. Nema djeteta […]

Ugledni međunarodni teološki časopis Concilium u 2014. godini ušao je u pedesetu godinu svoga postojanja, a u petu godinu izlaženja na hrvatskom jeziku (za BiH i Hrvatsku). Entuzijasti uvođenja toga prestižnog svjetskog teološkog časopisa u naš kulturni prostor ujedno su i urednici njegova hrvatskog izdanja – Zoran Grozdanov, Alen Kristić i Entoni Šeperić. Izdavači njegovi, […]

Ovih sam dana iz rodnih mu Radišića (općina Ljubuški), u kojima zadnjih dvadesetak godina živi, od Veselka Koromana dobio njegovu novu knjigu pjesama ‘‘Ja, putnik“. Knjiga je objavljena u povodu njegova 80. rođendana koji pada početkom travnja. Ponajznačajniji živi pjesnik u BiH činom objavljivanja knjige u godini koja bi trebala biti makar i mala kulturološka […]

Neke se stvari baš slučajno poslože… Kad sam nedavno otišao posjetiti zapaljeni Arhiv BiH, dobijem ondje od ljubaznih domaćina knjigu Andreja Rodinisa ‘‘Aleksandar Poljanić. Tragom zaplijenjene zbirke“ iz 2012. i počnem je radoznalo čitati budući da sam o tom Poljaniću već ranije ponešto znao iz Rodinisova istraživanja. Čudesna, znanstvena, visokodokumentirana priča o jednom nevjerojatnom čovjeku, […]

Napiši jednu ljubavnu – pjeva Kemal Monteno, a meni jedna vrijedna čitateljica mojih kolumni piše: Proljeće je, napiši nešto nježno i lijepo iz Sarajeva. Možda čak ljubavno, kad već nisi za Valetinovo, kad već nisi za Osmi mart, pa nisi ti samo strogi intelektualac, ti si i pjesnik. Pokaži to. I nije Bosna samo nemirna. […]

Izgleda da se počinje ostvarivati Miloševićeva ideja ‘‘Svi Rusi u jednoj državi“. Nama s ovih prostora dobro poznat scenarij ne tako davno krvavo življen na razvalinama Jugoslavije.

Početkom travnja će biti dvadeset godina kako je umro bosanskohercegovački političar Branko Mikulić. Danas su gotovo svi suglasni oko toga – najznačajniji političar kojega je BiH ikad imala.

Negdje istodobno čitam novu, treću knjigu Küngovih sjećanja ‘‘Erlebte Menschlichkeit“, čiji je, usput budi rečeno, prijevod na naš jezik već započet, kad u Jutarnjem listu vidim da je u Poljskoj netom objavljen intimni dnevnik pape Wojtile. Onaj što je tobože trebao biti spaljen u novinama se prikazuje i u fragmentima najavljuje. A na sve to […]

Bio nekoć prije rata u Sarajevu jedan taksist. Drukčiji od ostalih, neobičan, osebujan. Čovjek očito zalutao među taksiste. Sjedio bi na štandu u autu, čekao svoj red i čitao Dostojevskog. Kad bi došao red na njega i mušterija uhvatila rukom za kvaku vozila, pogledao bi je preko naočala, i ako mu se nije sviđala, odbijao […]

Mogao sam ovaj tekst nasloviti i ‘‘Seks, laži i videovrpce“ i opet bi se znalo da je ovdje riječ o aktualnoj situaciji u Sarajevu, jer osim umnožavanja dana malo se što drugoga vrijednog umnožava ili kreativno mijenja… Ni nakon deset dana nitko se od odgovornih, osim jednog člana Predsjedništva, nije ni približio onome što se […]

Gledao sam svojim očima kako specijalna policija bije nogometne navijače ili ‘‘samo“ huligane uoči nikad održane utakmice Željezničar – Hajduk. Na televiziji sam nerijetko vidio i višak policijski upotrijebljene sile, pa i za prvog dana socijalnih nemira u Tuzli. Ali sam u petak, vraćajući se s posla oko pet popodne, u Sarajevu vidio potpuni izostanak […]

Da je Željko Ivanković sjeo pisati knjigu eseja, pod pretpostavkom da oni nisu tek tekstovi izabrani iz više desetaka objavljenih eseja u rasponu od dvadeset i pet godina, zasigurno bi imao one nedoumice kakve je naveo u uvodu svoje, vjerojatno i najznačajnije, knjige, 700 dana opsade, gdje se dvoumio želi li pisati dnevnik poput Manna, […]

U kratko su vrijeme, u samo nekoliko dana, mali ljudski bijednici, a ustvari fašizmom akutno zaražene spodobe, demonstrirale visok stupanj straha, kukavičluka i krajnje moralne bijede pokazujući svima nama u kojem to i kakvom svijetu živimo.   Pored Banje Luke je zapaljena kuća povratnika Hrvata na svoju zemlju, u Bijeljini je u okrilju noći oskrnavljena […]

Možete vi svoju knjigu pisati, svoju priču pričati kako god vi hoćete, ali ona će uvijek biti čitana kako to drugi hoće. Ne ni tako kako to drugi zna i umije, nego baš kako hoće. Prosječan čitatelj vaše knjige u najboljem je slučaju tek svršeni gimnazijalac, dakle netko s općim znanjem (pa i znanjem čitanja!) […]

Željko Ivanković pripadao je onoj sarajevskoj književnoj generaciji koja nije doživjela Drugi svjetski rat, vremena života na tačkice, Trumanovih jaja, životne i ideološke oskudice, nego je djetinjstvo i mladost, sve do godina zrelosti, provodila u bolja i bogatija jugoslavenska vremena, obilježena postupnom političkom i kulturnom liberalizacijom, neponovljivim ekonomskim rastom i životnim standardom kakvoga, to je […]

Uspinjući se do svoje veličanstvenosti, po kojoj će ostati upamćen, osmanski silnik Sulejman Veličanstveni, pred polazak na Budim, makar samo i u sapunici, svome mlađem sinu, uvjeravajući ga kako ne čini nepravdu njegovu starijem bratu, princu Mustafi, kaže da je u svojoj pravednosti pazio da ni mrava ne zgazi. A onda mu, nekoliko kadrova potom, […]

Oduvijek je narod znao da i liječnici ubijaju i nije uzalud smislio uzrečicu da liječničke greške zemlja pokriva. Ali i da su prejaki i prevažni da bi im se zamjeralo, jer vrana vrani očiju ne vadi.   Tko radi, taj i griješi – još je jedna od narodnih. I istinita, kao i druga narodna iskustva. […]

Pojam ‘‘politička korektnost“ novijeg je datuma i došao nam je zajedno sa svim drugim demokratskim novotarijama kojima nas tzv. uljuđeni svijet privodi ‘‘političkoj kulturi“. No, i on se, barem u nas, pokazao kao maska za još jedan oblik cenzure ili discipliniranja, tj. samocenzure.   Vlastiti primjer, zna se, nije primjer, ili nije najbolji primjer, ali […]

Ni božićna okupljanja uz trpezu ne mogu više bez politike. Pogotovu ako je društvo šaroliko, a u Bosni se, unatoč svemu što se dogodilo i događa, još uvijek nađe multi-kulti društava i za Bajram i za Božić. I dovoljno je da samo netko ”započne”, primjerice, eto, da biskupi ove godine nisu s oltara govorili o […]

Sintagma ”prejaka riječ” dolazi nam iz poezije. A ako igdje ”prolaze”  prejake riječi onda prolaze u poeziji, pa ipak je pjesnik upozorio ”ubi me prejaka reč”. Prejaka bi riječ bila ona koja u pjesničkom zanosu znači ozbiljan disbalans između označitelja i označenog ili jednostavno rečeno neadekvatnu kvalifikaciju (do)življenog ili mišljenog.   Živjeti u vremenu ”buke […]

Novine nas izvješćuju da je papa Franjo po danu papa, a po noći  zakrabuljeni svećenik koji hoda Rimom i druži se s beskućnicima i sirotinjom. Čovjek voli noćni život! I to ne bi bila vijest da on tek noću ne radi pravi posao, onaj koji mu danju priječe protokol, Kurija i tko zna koje sve […]

Postoji li u BiH nešto što se može nazvati javno mnijenje, ma što to inače značilo? Nerijetko se to pitam duboko svjestan da živim u dramatično podijeljenom društvu u kojem izgleda nitko, osim kriminalaca, nema ni u čemu definiran zajednički interes. Ni onaj najmanji, društveno relevantan i jasno uobličen. Ni socijalno ugrožene kategorije i potrebiti. […]

Čitam na jednom bh. portalu informaciju: ”Svečano na Kosovu: Nakon tri godine otvoren autoput dug 117 km” i obradujem se da se i u Regiji događa nešto hvale vrijedno. Baš lijepo, mislim se kao netko tko si utvara da poznaje Kosovo, tko je na njemu 1981. proveo tri mjeseca, tko ga je potom kao vojni […]

Zvuči gotovo nevjerojatno da se čak i onima koje držimo obrazovanim, tolika desetljeća nakon što su neki pojmovi kompromitirani ili su promijenili značenje (ustaša, četnik, nacionalist), mora objašnjavati kako se u njihovoj uporabi mora biti osjetljiv, krajnje pažljiv.   Ne, ne mislim ovdje na nogometaše, ni na one koji su protiv ćirilice, a iz auta […]

Vratio sam se iz zemlje u kojoj, sudeći po grafitima, mrze ćirilicu, istospolne brakove i direktora Dinama. To su daleko veći problemi nego sve pljačke o kojima novine tako i toliko ekstenzivno pišu. No, pustimo novine, narod očito bolje zna da mu je veći problem sto ćiriličnih tabli (koje on što više razbija, to više […]

Priča mi kolega izdavač, koji je, pripremajući promociju nove knjige profesora Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, otišao onamo dogovoriti se oko tehničkih detalja, pa i domjenka, kako su mu rekli da tamo ne donosi svinjetinu. A samo je, kao iznimno senzibiliziran na Sarajevo, htio biti pristojan pa ponuditi za svakog ponešto.   I dok se, potom, […]

”U Bosni su od svega nakon Daytona jedino bila sređena katolička groblja i benzinske crpke OMV-a. Danas OMV-a, nažalost, u Bosni više nema”, kaže mi stariji Austrijanac, simpatični bosanski zet. ”Ali groblja, da se razumijemo, u svako doba godine, a ne samo ovo sad za Svisvete i Dušni dan, kad su čak i najljepši dio […]

Dvadeset godina od zločina koji su počinile snage HVO-a u vareškom selu Stupni Do obilježili su vareški Bošnjaci. Dvadeset godina od ulaska Armije BiH u prazan grad i zločine učinjene nad onima koji su ih s povjerenjem dočekali, obilježit će ovih dana vareški Hrvati. Pritom se ni jedni ni drugi ne osjećaju krivima za zločine […]

Pišu Drago Pilsel i Zdravko Zima   Umišljamo si da činimo nešto važno nudeći vam od današnjeg dana portal koji je posvećen političkim, gospodarskim, kulturnim, religijskim, filozofskim, psihološkim, sociološkim, povijesnim, pravnim i ostalim društvenim temama, Hrvatske, regije i svijeta.   Naslov ”Autograf.hr” upućuje na potrebu obnove jedne, nemalim dijelom, kompromitirane profesije, jer pretpostavlja osoban, pa […]