Deložacija samohrane majke nakon uskraćene alimentacije

Čitateljica (podaci poznati redakciji) se javila povodom više mojih napisa o tome kako razni ovrhovoditelji plijene dječje doplatke sa zbilja nezaštićenih računa (osobito samohranih majki) u poslovnim bankama u Hrvatskoj.

Pisao sam o tome kako je prema čak dva zakona (Zakonu o dječjem doplatku i Ovršnom zakonu) zabranjena zapljena dječjeg doplatka radi prisilne naplate tražbina.

Unatoč zabrani Fina bez sudskog nadzora (tobože zabunom) besramno plijeni ”za potrebe raznih ovrhovoditelja” dječje doplatke. A u poslovnim bankama prave se nemoćnima da ”postupak” pljenidbi dječjih doplatka barem odgode dok u Fini ne spoznaju ”zabunu”.

U razgovoru čitateljica je rabila pojam ”samohrani roditelj”.

I odjednom mi se nametnulo pitanje kako to da ni jedan od mojih dosadašnjih napisa nije bio pisan o zapljeni dječjeg doplatka sa računa ”samohranih roditelja”, nego isključivo sa računa ”samohranih majki”?

Premda nisam čitatelj Glasa Koncila, pomislih da sam nesvjesno postao pristaša ”teorije” o poslušnosti/podložnosti žena, odnosno o ”prvotnosti muškarca i drugotnosti žena”.

Unatoč zabrani Fina bez sudskog nadzora (tobože zabunom) besramno plijeni ”za potrebe raznih ovrhovoditelja” dječje doplatke. A u poslovnim bankama prave se nemoćnima da ”postupak” pljenidbi dječjih doplatka barem odgode dok u Fini ne spoznaju ”zabunu”

Ma ne, brzo sam odustao od te pomisli. Nekako mi se ipak činilo nerealnim svrstati se među pristaše U ime obitelji ili čitatelje Glasa Koncila.

Pisao sam o nezakonitoj zapljeni dječjeg doplatka sa računa samohranih majki jer mi se dosad nikada nije javio samohrani otac, odnosno samo jednom se javio otac djece čiji su doplatak u PBZ-u nezakonito zaplijenili Fina i revnosni ovrhovoditelji, ali taj otac nije bio samohran.

A onda mi je napokon sinulo – ublaženicu ”samohrani roditelj” pokušavaju nametnuti zakonodavci da bi izbjegli realnu ”hrvatsku istinu”: apsolutna većina su samohrane majke, a samo iznimno i u zanemarivo malom broju javljaju se samohrani očevi.

Ispričavajući se, spomenuh čitateljici da nikada dosad nisam pisao o zapljenama dječjeg doplatka samohranim roditeljima, nego isključivo o zapljenama dječjeg doplatka sa računa samohranih majki.

Čitateljica je na to kazala: ”Puno puta sam pomislila kako bi bilo dobro da mogu nekako iznajmiti neko muško biće samo da sa mnom ide obavljati administrativne poslove. Mislim da bi tako izbjegla znatan dio birokratskih iživljavanja službenica/ka državnih službi, pravosuđa, u bankama, itd. Nikada to ne rade ni ‘najtunjavijim muškima’ što rade samohranim majkama.”

Još je dodala: ”Znate, sada je meni puno lakše, moja djeca su punoljetna, završila su školovanje i sama zarađuju, premda nemaju neka sigurna stalna zaposlenja”.

A kako je to sada usprkos svemu odjednom lakše!?

Prilikom dogovora za razgovor čitateljica je rekla da očekuje ovrhu na imovini jer bez alimentacije nije mogla uredno plaćati sve obveze.

I kao da pogađa o čemu razmišljam, rekla je: ”Da, nekako se osjećam lakše sada kada znam da djeca mogu sama, jedino mi je teško što mojoj djeci nakon ovrha neće ostati nikakva imovina”.

U nastavku razgovora čitateljica je objasnila kako je, s obzirom na to da je ostala bez zaposlenja sama s dvoje djece, pokušala preživjeti otvaranjem frizerskog obrta.

U toj fazi odobreni su joj krediti u PBZ-u (br: 09-179-28908-8 od 13. svibnja 2003.) i Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba (poslovni broj: 9 Ovr-2342/13-20) i ubrzo nakon toga frizerski salon je započeo poslovati.

Pisao sam o nezakonitoj zapljeni dječjeg doplatka sa računa samohranih majki jer mi se dosad nikada nije javio samohrani otac, odnosno samo jednom se javio otac djece čiji su doplatak u PBZ-u nezakonito zaplijenili Fina i revnosni ovrhovoditelji, ali taj otac nije bio samohran

Nedavno se jatu ”ovršnih lešinara” pridružila i Porezna uprava, ”osiguranjem novčane tražbine (op. a: neplaćenog poreza bankrotiranog obrta) prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini” kao da nikada nije bilo brljanja iste ”države” kada je trebalo silom utjerivati čitateljičine ”novčane tražbine”, odnosno alimentaciju.

Obrt čitateljice je nakon uspješno započetog poslovanja bankrotirao. Kako to već u životu biva, nikada te odjednom ne zadesi samo jedna nevolja.

Čitateljičin otac je obolio i sve više vremena je umjesto u frizerskom salonu trebalo provoditi njegujući oca. Sreća pa sa dvoje djece u toj dobi nije bilo problema.

S obzirom na to da je očeva bolest potrajala i postajala sve težom i posao u frizerskom salonu je počeo sve više slabiti. Ne može se u malom uslužnom obrtu sve svaliti isključivo na zaposlene radnike.

Cijelo vrijeme čitateljica je pokušavala ostvariti zakonsko pravo na alimentaciju.

A usporedno je otac nastojao izbjeći obvezu plaćanja alimentacije.

Dostavila je čitateljica kompletnu dokumentaciju s nizom odluka Službi za socijalnu skrb, presudama raznih sudova (najbrojnije su presude suda za mladež), ima tu i rješenja Ministarstva financija, Ministarstva vanjskih poslova i tko zna kojih sve još dopisa raznih državnih službi.

Sve pisano birokratskim ispraznim jezikom od kojega čovjeku postane mučno.

I zanimljivo, ni u jednom od svih tih dokumenta ne spori se pravo djece na uzdržavanje.

No, otac koji je napustio maloljetnu djecu prestao je raditi u MUP-u i iselio u Ameriku, a od alimentacije do danas ništa.

A u Hrvatskoj su sudovi donosili odluke o alimentaciji, pardon, presude o obvezi uzdržavanja dvoje malodobne djece, odredivši čak i iznos od 200 USD ”po glavi malodobnog djeteta” mjesečno.

Kada je trebalo vjerovnička prava malodobne djece (alimentaciju) ostvariti državnom prisilom, nije bilo moguće angažirati specijalnu policiju kao što se to radi kada treba utjerati tražbine hrvatskih bankara, korumpiranih poreznika i ostalih hrvatskih ovrhovoditelja

Nadobudno sam započeo čitati redom sve dokumente. Ali smučilo mi se i prestao sam čitati svu tu uzaludiju kada sam pročitao da su čitateljici iz hrvatskog Veleposlanstva u SAD-u savjetovali da angažira američkog privatnog istražitelja koji će ocu djece uručiti presude bez učinka iz Hrvatske!?

I da ne duljim, djeca su u međuvremenu ”punoljetna, završila su školovanje i zarađuju, premda nemaju neka sigurna stalna zaposlenja”.

Sve bez alimentacije.

A brojne pravomoćne presude hrvatskog sudišta o pravu na alimentaciju ne mogu poslužiti više ni kao toaletni papir u nekom zahodu.

I u tome je stvar. U pravnom i financijskom poretku Republike Hrvatske pravomoćne presude suda za mladež o alimentaciji su ”drugotne”, a odluke o ovrhama bankara i poreznika bez dileme su ”prvotne”.

Ili razumljivije rečeno, pravomoćne sudske presude suda za mladež o alimentaciji nitko ne ”šljivi”.

Ali ovrhe bankara i poreznika se provode prisilno, ako zatreba i angažiranjem specijalne policije.

Radi ubrzavanja potrošnje i pogodovanja vlasnicima kapitala korumpirane hrvatske (zakonodavne) vlasti su prije desetak godina propisale da su izjave o pristajanju da se cjelokupna plaća obustavlja radi otplate kredita i hipotekarno zalaganje egzistencijalnih nekretnina ”povećavanje kreditnog rejtinga dužnika”.

Time je kreditnim vjerovnicima ukinuta obveza provjere stvarnih mogućnosti potencijalnih kreditnih dužnika da otplaćuju odobrene kredite, odnosno provjere mogu li dužnici otplaćivati kredite a da ne ugroze svoju egzistenciju.

S posljedicama te nerazumne promjene u financijskom i pravnom poretku Republike Hrvatske dugo ćemo se još suočavati.

Da apsurd bude veći, realno je i pitanje bi li se čitateljica uopće upuštala u otvaranje obrta i uzimanje kredita da je ”država” provela sudske odluke o pravu dvoje malodobne djece na uzdržavanje?

Sve to, ”prvotnost muških i drugotnost ženskih”, i cjelokupni financijski i pravni poredak Republike Hrvatske i osobito različit odnos pravosuđa prema pravomoćnim sudskim ovrhama u korist malodobne djece i ovrhama PBZ-a, Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba i Porezne uprave, stari Zagrepčani bi nazivali drekwinkl

Ovako će revnosni ovrhovoditelji: PBZ, Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba i Porezna uprava, ako zatreba i uz pomoć specijalne policije, deložirati čitateljicu.

I ne radi se tu o pravima vjerovnika, jer su i malodobna djeca zajedno sa samohranom majkom bila u položaju vjerovnika. Ali kada je trebalo vjerovnička prava malodobne djece ostvariti državnom prisilom, nije bilo moguće angažirati specijalnu policiju kao što se to radi kada treba utjerati tražbine hrvatskih bankara, korumpiranih poreznika i ostalih hrvatskih ovrhovoditelja.

Sve to, ”prvotnost muških i drugotnost ženskih”, i cjelokupni financijski i pravni poredak Republike Hrvatske i osobito različit odnos pravosuđa prema pravomoćnim sudskim ovrhama u korist malodobne djece i ovrhama PBZ-a, Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba i Porezne uprave, stari Zagrepčani bi nazivali drekwinkl.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora