Djeca čovječanstva – Odraz budućnosti između nade i apatije

Apokaliptična vizija svijeta predstavljena u filmu ”Djeca čovječanstva” ljudskom rodu ostavila je nekoliko desetljeća da se suoči s vlastitim, polaganim izumiranjem izazvanim činjenicom da su žene postale neplodne iz misterioznog, nikada utvrđenog razloga.

Tako je koncem 2027. godine kada započinje radnja proteklo već 18 godina otkako je rođeno posljednje dijete. Bio je to Diego Ricardo, najmlađi i najpoznatiji čovjek na planetu, koji je u trenutku smrti imao 18 godina, 4 mjeseca, 16 sati i 8 minuta. Prema medijskim izvještajima, Ricardo – ili ´baby Diego´ kako mu se odmilja tepalo, bio je izboden nakon što je nasrtljivom obožavatelju odbio potpisati autogram i pri tome mu pljunuo u lice.

Između ostalih dramatičnih vijesti iz svijeta koje nose zajednički nazivnik puzajućeg kolapsa civilizacije uspjela se probiti i jedna domaća sažeta u sljedećem naslovu; Zakon o domovinskoj sigurnosti ratificiran, nakon osam godina britanske granice ostaju zatvorene – deportacija ilegalnih imigranata se nastavlja. 

Neupućenom promatraču moglo bi se učiniti kontraintuitivnim da jedna država uslijed demografskog kolapsa donosi takav zakon, međutim, urušavanje globalne trgovine izazvalo je nestašicu hrane i svih ostalih resursa. Zato se Ujedinjeno Kraljevstvo preobrazilo u strogo kontroliranu policijsku državu koja krajnjom represijom nastoji održati sve krhkiji društveni poredak – između ostalog i tako što svakoga tko nije britanski državljanin bespoštedno lovi i smješta u izbjegličke logore.    

Usred masovnog oplakivanja zbog smrti baby Diega i sveprisutne protuimigrantske propagande koja odzvanja ulicama Londona: ”Zaštita, zapošljavanje, prehrana ili zaštita ilegalnih migranata je zločin”, susrećemo se s Theom Faronom, sredovječnim službenikom Ministarstva energetike kojeg kao da sve to pretjerano ne dotiče. Jedino odudaranje od njegove inače monotone, sumorne rutine bio je bombaški napad koji je za dlaku izbjegao prilikom putovanja na posao, međutim, osim iritantnog zujanja u ušima, čini se da je i taj događaj uspješno uspio ostaviti iza sebe.

Nakon što je svome prijatelju Jasperu prepričao događaj od toga jutra, otvorilo se pitanje tko je mogao stajati iza najnovijeg terorističkog napada; jesu li to bile Ribe – militantna skupina koja se bori za ravnopravnost imigranata u Britaniji, islamisti ili možda netko treći? Jasper je ponudio svoje viđenje: ”Kladim se da je to bila Vlada. Svaki put kada nekome od naših političara zagusti, bomba eksplodira.”

Tema razgovora uskoro se prebacila na Quietus, paket za samoubojstvo koji se na TV-u reklamira utješnim sloganom ”Vi odlučujete kada”. Motajući džoint, Jasper pruža svoj komentar: ”Vlada dijeli sredstva za samubojstvo i antidepresive, ali trava je još uvijek ilegalna.”

Theo niti sutradan nije uspio stići na posao bez novih uzbuđenja; na putu tamo otele su ga Ribe koje je predvodila njegova nekadašnja partnerica Julian s kojom je imao i dijete – dječaka Dylana koji je s dvije godine umro od virusa gripe koji je harao svijetom 2008. godine.

Ona mu je objasnila kako joj trebaju tranzitni dokumenti za djevojku Kee, izbjeglicu koja treba stići do obale i pri tome proći sve sigurnosne točke. Julian je odabrala Thea za taj zadatak jer je njegov rođak radio kao ministar u Arci umjetnina, instituciji posvećenoj sakupljanju i očuvanju najvažnijih svjetskih umjetnina. Nakon što mu je rođak obećao da će nabaviti dokumente, Theo nije izdržao, a da ga ne upita: ”Ubijaš me, za stotinu godina neće biti niti jednog jedinog bijednika da vidi išta od ovih umjetnina. Što te gura naprijed?” Rođak odgovara: ”Znaš li što je to, Theo? Jednostavno ne razmišljam o tome.”

Dokumenti koje je Theo nabavio bili su zajednički što je značilo da će on morati pratiti Kee do obale. Na prvoj dionici puta vozili su se pod pratnjom Riba kada su upali u zasjedu u kojoj je Julian bila ubijena, ali Kee i Theo uspjeli su pobjeći i dokopati se sigurne kuće. Kee je tada Theu otkrila kako je trudna i da je svrha njihovog putovanja do obale dolazak na istraživački brod – Sutrašnjicu, gdje su se nalazili znanstvenici Projekta za čovječanstvo koji bi se mogli pobrinuti za Kee i njezino dijete te možda otkriti tajnu neplodnosti i spasiti ljudski rod.

Ne mogavši zaspati, Theo je usred noći primijetio komešanje iz kojeg je otkrio kako su zasjedu organizirale same Ribe u svrhu postavljanja novog vođe – Lukea. On je predstavljao radikalnu struju organizacije čija se nova politika trebala temeljiti na oružanom, sveopćem ustanku protiv britanske vlade s Kee i njezinim nerođenim djetetom kao mobilizirajućim faktorom. Nadalje, otkrio je kako ju nisu namjeravali predati u ruke Projektu za čovječanstvo. Što se njega tiče, saznao je kako ga namjeravaju ubiti sljedećeg dana.   

Theo i Kee uspjeli su pobjeći i zaputili su se prema obali. Kako više nisu imali podršku Riba, trebali su pronaći novi način da dospiju do broda. Nasreću, Jasper je prodavao svoju marihuanu jednom policajcu koji ju je potom krijumčario u Bexhill – izbjeglički logor na dijelu obale gdje su se Theo i Kee trebali ukrcati na Sutrašnjicu. 

Nakon što su se uspješno infiltrirali u logor uz pomoć policajca, Theo i Kee pronašli su sigurno prenočište gdje je Kee rodila djevojčicu. Sljedećeg dana započeli su posljednji komad svoga puta do broda. U međuvremenu, logor je postao ratna zona jer su Ribe započele ustanak. Usred kaosa urbane borbe, Theo i Kee probijali su se dalje sve dok nisu bili uhvaćeni u unakrsnoj vatri.

U najpotresnijoj sceni filma, plač novorođenog djeteta uspio je obustaviti borbu – barem na nekoliko dragocjenih trenutaka, što su Theo i Kee iskoristili kako bi se napokon dokopali broda. Stigavši na mjesto sastanka, Theo otkriva Kee kako je ranjen. U posljednjim trenutcima prije nego što će nasmrt iskrvariti, Kee dijeli s njim kako je dijete odlučila nazvati Dylan jer ”to je ime i za djevojčicu”. Na kraju, brod Sutrašnjica pronalazi Kee i njezinu dijete i uspijeva ih spasiti. Kao gledatelji ne dobivamo definitivan odgovor je li Projekt za čovječanstvo uspio riješiti neplodnost; samo zamračen ekran sa zvukovima igre djece daje nagovještaj da možda još uvijek ima nade za ljudski rod.

Redatelj Alfonso Cuarón ovim je filmom postigao rijetko dostignuti standard izgradnje svijeta i uspostavljanja atmosfere. U pozadini svake scene odvija se, naime, paralelna radnja ispunjena ljudima, životinjama, predmetima, dijalozima i simbolima koji nenametljivo, ali istovremeno jasno upotpunjuju mozaik događaja. To nipošto nije bilo slučajno. Cuarón objašnjava u intervjuu: ”Moj snimatelj rekao je kako ne možemo dozvoliti da niti jedan jedini kadar prođe, a da istovremeno ne bude komentar na stanje stvari. … Također, nema krupnih kadrova. Sve je snimljeno široko jer je okolina važna jednako koliko i glavni likovi.”[i]

RELIGIJSKI MOTIVI U FILMU

Jedan od bitnih elemenata spomenutog mozaika religijski su motivi koji se manifestiraju na razne načine. Tako otkrivamo da je uslijed znanstveno neobjašnjive katastrofe koja je pogodila čovječanstvo i pratećeg beznađa došlo do uzleta religijskih sekti od kojih svaka nudi vlastiti recept za spasenje; na primjer, Odricatelji se javno bičuju za oprost čovječanstvu, a Pokajnici provode mjesec dana u klečećem položaju moleći za spas.

Nadalje, u samim imenima i nazivima otkriva se duhovna simbolika; tako ime glavnog junaka Thea (formalno Theodore) u prijevodu iz grčkog izvornika znači dar Božji. Naziv za Ribe, pokret otpora, nedvosmisleno vuče inspiraciju od najvažnijeg simbola ranog kršćanstva iz vremena ilegale i skrivanja po rimskim katakombama. 

Pastoralna scena u kojoj Kee – u pozi Botticellijeva Rođenja Venere, Theu otkriva trudnoću u štali okružena domaćim životinjama suvremeni je prikaz Kristova rođenja. Tijekom filma postaje očito da su životinje posebno privržene Theu – kao da osjećaju i prepoznaju njegovu poslaničku misiju. Općenito, životinje su sveprisutne u filmu. Na temelju reklamiranja odjeće za kućne ljubimce koja podsjeća na onu namijenjenu bebama, može se pretpostaviti kako životinje ljudima djelomično služe kao emocionalni supstitut za djecu. 

Napokon, sam naslov filma – ”Djeca čovječanstva”, potječe iz stihova biblijskog Psalma 90: ”Prije nego se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi! Smrtnike u prah vraćaš i kažeš: ”Vratite se, o djeco čovječanstva!”[ii]

O PRIKAZU UMJETNOSTI U FILMU

Scenu u kojoj Theo posjećuje rođaka – ministra u Arci umjetnina, Cuarón koristi kako bi iznio tezu da umjetnička djela, nakon što su stvorena, mogu nastaviti živjeti samo kroz ljude koji ih doživljavaju i interpretiraju. Zapečaćena u kuli od bjelokosti, ona gube svoj identitet: ”… da, on (rođak – ministar) može tvrditi da je to za dobro čovječanstva…, ali u konačnici, on koristi te komade kao dekoraciju. … Michelangelov David pripada jednom kulturnom kontekstu koji je posvećen etičkoj, duhovnoj, religijskoj i estetičkoj uporabi. … Ne možete to naprosto odbaciti i staviti umjetničko djelo kao dekoraciju u vašu dnevnu sobu. Stavit ćete Guernicu kao pozadinu za vašu šik blagovaonicu? Što ona tada uopće znači? Ona postaje tapeta. … Ne možete razdvojiti ljude od umjetnosti jer inače umjetnički komad postaje samo običan predmet. Ukoliko bi vanzemaljska civilizacija jednoga dana stigla na Zemlju, nisam siguran da bi bila u stanju razlikovati komad mramora u obliku Davida od komada neobrađenog mramora u prirodi.  Umjetnost je povezana s kulturom. Jednom kada ih razdvojite, ne preostaje ništa.[iii]        

IZMEĐU VRLOG NOVOG SVIJETA I ŽIVOTINJSKE FARME

U filmu postoje dvije jasno razgraničene kategorije ljudi; britanski državljani i ilegalni imigranti. U skladu s principom predstavljenim u ”Vrlom novom svijetu”, građanima se svakodnevan život nastoji učiniti podnošljivijim tako što im na raspolaganju stoje različiti načini razonode.

Klađenje je općerašireno, bordeli sveprisutni, na džambo plakatima reklamira se zahvat ”Zauvijek mladi” – estetska operacija kojom se uklanjaju znakovi starenja, a potom slijedi oglas za preparat znakovitog naziva ”niagra”. Oni, međutim, nisu u potpunosti lišeni nekih oblika represije poput zabrane napuštanja zone u kojoj žive bez službenog odobrenja ili obveze podvrgavanja redovitim testovima plodnosti izbjegavanje kojih konstituira zločin.

S druge strane, ilegalni imigranti bespoštedno se proganjaju i zatvaraju u logore. Policija i vojska su posvuda. Propaganda koja potpiruje atmosferu nepovjerenja neprestano odzvanja u javnom prostoru.

Kako bi se naglasila totalitarna narav države, Arka umjetnina smještena je u nekadašnjoj elektrani Battersea iznad koje lebdi balon u obliku svinje što je referenca na Animals, 10. studijski album Pink Floyda inspiriran ”Životinjskom farmom” – knjigom Georgea Orwella koja je metafora za društvo u kojemu vladari (svinje) ugnjetavaju obične ljude koji unatoč tome slijepo slijede svoje vođe poput ovaca.

NEPLODNOST KAO METAFORA JALOVOSTI DUHA

Slavoj Žižek daje sljedeću interpretaciju filma: ”Mislim da film pruža najbolju dijagnozu očaja kasnog kapitalizma. … Stvarna neplodnost jest nedostatak smislenog historijskog iskustva. … Plodnost je pitanje duhovnosti i pronalaska smisla života.”[iv]

Cuarón produbljuje ovaj argument: ”Neobuzdanim kapitalizmom tijekom 20. stoljeća ušli smo u fazu hedonizma koja je, mislim, dovela to tog oblika duhovne neplodnosti. ”Imam svoj auto, partijat ću ovaj vikend, dobit ću povišicu, provest ću zimske praznike na Maldivima, radit ću ovo i ono i svi će uživati.” … To je otprilike ono što se događa od devedesetih.”[v]  

KRAJ POVIJESTI?!

Istovremeno, od devedesetih godina provlači se ideja o ”kraju povijesti” koja podrazumijeva kako je čovječanstvo doseglo krajnju točku ideološke evolucije utjelovljenu u univerzalizmu zapadne, liberalne demokracije kao ultimativnom obliku upravljanja društvom. Takva reakcionarna, samodopadna teza svakim se danom sve teže nosi s činjenicom da svojim istrošenim politikama i zastarjelom terminologijom ne može održati korak s okolnostima koje se neprestano mijenjaju.

Žižek iznosi: ”Ljudi kažu da je pad komunističkih režima i koncepta socijalne države (države blagostanja) 1990. godine bio kraj svih utopija. Istinska utopija, međutim, bila je zamisao o kraju povijesti u obliku formule sastavljene od globalnog, liberalnog kapitalizma i demokracije.”[vi]

Tako Fabrizio Eva primjećuje da su granice postepeno promijenile svoje značenje: ”U ekonomskom smislu, poželjno je da se granice uklone kako bi se pospješila razmjena. Granice su prepreka kada vam je cilj da ostvarite profit – naročito u globaliziranoj ekonomiji. Nasuprot tome, granice za ljude se zadržavaju. To je proturječje kada govorimo o dinamici migracija. Liberalizacija nije kompatibilna s kontrolom kretanja.”[vii]

ZAKLJUČAK

Kada je film stigao u kina krajem 2006. godine nije doživio komercijalni uspjeh, međutim, danas – gotovo dvadeset godina kasnije, uživa status remek-djela koje je jezovito točno predvidjelo izazove koji će nas čekati u budućnosti.

Cuarón vidi taj fenomen ponešto drugačije. On, naime, pojašnjava kako su problemi kojih se film dotiče poput migracija, klimatskih promjena, demografskog sloma u razvijenom svijetu i nacionalizma već bili aktualni i u vrijeme kada je film snimljen, no kako su to bile rubne teme u tadašnjim mainstream medijima, većina nije obraćala osobitu pažnju: ”Vrlo tužna činjenica jest da se o tome već naširoko govorilo. Sada smo iznenađeni, ali ljudi su upozoravali na to. Film je ishod toga. On nije vizionarsko djelo, već spoj studija i eseja drugih ljudi iz vremena kada je sniman.”[viii]     

Žižek ističe iznimnu sposobnost filma da nam poput metaforičkog zrcala pomogne u sagledavanju našeg odraza i posljedičnom razumijevanju svijeta: ”Hegel negdje u svojoj ”Estetici” piše kako dobar portret više nalikuje osobi koja biva naslikana negoli ta osoba sama sebi; kao da je dobar portret više nalik nama od nas samih. Mislim da film upravo to čini s našom stvarnošću. Promjene koje uvodi ne upućuju na alternativnu stvarnost. On naprosto stvarnost čini više od onoga što ona već jest.”[ix]

On kao temeljni problem filma – koji se onda reflektira i na stvarni svijet, vidi manipulaciju strahom u političke svrhe: ”… glavni oblik politike danas jest strah. … Današnje političke skupine grupe su ljudi koji se boje i koje strah mobilizira; strah od imigranata, ljevičara, prejake države ili od oporezivanja. Definicija neplodnosti jest kada je vaš mobilizirajući princip znasnovan samo na strahu i (već opisanom) užitku. Smatram da je to vrlo tužna indikacija gdje se danas nalazimo.”[x]

Zaključno, Cuarón unatoč svemu opisanome inzistira na važnosti neprepuštanja malodušnosti. Presudan oslonac za proaktivnost on vidi u važnosti održavanja nade za budućnost. Izvor optimizma prije svega pronalazi u mlađoj generaciji kojoj sada na raspolaganju stoje alati učenja i djelovanja bez presedana u povijesti: ”Svaki puta kada vidim mlađe generacije postajem ispunjen nadom. To je ključna riječ – nada! … Milenijalci su prva generacija … koja je rođena s novom kozmovizijom. … Za novu generaciju nezamislivo postaje zamislivo. … Mogućnost sutrašnjice postoji. Ono što je uistinu relevantno jest da prestanemo biti uljuljkani u nedjelovanju. … Kada ste pasivni, gubite potencijal za kritičko razmišljanje.”[xi]

______________________________________

[i] Riesman, A. J., The Vulture Transcript: Alfonso Cuarón on Children of Men, Vulture – New York Magazine, 2017., dostupno na: https://www.vulture.com/2017/01/alfonso-cuaron-children-of-men-transcript.html, posljednji posjet stranici: 18. rujna 2024.

[ii] Renegade Cut: Children of Men – Renegade Cut, 2017., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=QxQj60wW1eE, posljednji posjet stranici: 18. rujna 2024.

[iii] Op. cit. u bilj. 1.

[iv] Intervju sa Slavojem Žižekom uključen u dodatan sadržaj DVD-a Djeca čovječanstva: Children of Men: Comments by Slavoj Zizek, dir. Alfonso Cuarón, perf. Clive Owen, Julian Moore, and Michael Caine, Universal, 2006., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=pbgrwNP_gYE, posljednji posjet stranici: 19. rujna 2024.

[v] Op. cit. u bilj. 1.

[vi]Cuarón A., The possibility of hope, Universal, 2006., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=VZibeglUTa4, posljednji posjet stranici 19. rujna 2024.  

[vii] Ibid. 

[viii] Ibid. 

[ix] Ibid. 

[x] Ibid. 

[xi] Za one koji žele znati više, kompilacija koja uključuje priloge o snimanju filma, izbrisane scene i intervjue s redateljem Alfonsom Cuarónom te glumcima Cliveom Owenom, Julianne Moore i drugima dostupna je na:  https://www.youtube.com/watch?v=PR3T0AJ3vlM&t=2s, posljednji posjet stranici: 19. rujna 2024.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Savršeni dani – Sreća na japanski način
    •  Aldous Huxley vlastitim riječima (1)
    •  O zavisti
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (3)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (2)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (1)
    •  Fahrenheit 451 – Cenzura knjiga, kontrola misli
    •  Divni novi svijet – Distopija naša svagdašnja
    •  1984. – Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (3)

> Svi tekstovi ovog autora