novinarstvo s potpisom
Dobro jutro, čaršijo, na sve četiri strane! Tako mnogi komentiraju nedosljedan potez predsjednika Hrvatske seljačke stranke Kreše Beljaka. On je, naime, preko noći odlučio dati bianco podršku koalicijskim partnerima iz prethodnih parlamentarnih izbora.
Povjerenje daje još uvijek neslužbenom mandataru i vladi koje zasad nema još ni u prijedlogu – dakle, ničemu.
Obećao im je u ime pet svojih izabranih zastupnika i stotinu dana mira, koji se uobičajeno daju novoj vlasti ne vodeći pritom nimalo računa da će buduću vladu, po svoj prilici, činiti ministri istih stranaka (Hrvatske demokratske zajednice i Mosta) kao i proteklih neslavnih osam mjeseci.
Kada je taj isti Krešo Beljak negdje na početku izborne kampanje obraćajući se Samoborcima načinio gaf nazvavši Narodnu koaliciju Domoljubnom, dvoranom se prolomio smijeh. Simpatizerima Narodne koalicije ova je nenamjerna pogreška čelnika HSS-a bila simpatična, ta čovjek je tek nedavno napustio ljute neprijatelje SDP-a i HNS-a, pa im je bilo gotovo normalno da griješi.
Misle li sada isto ili su se prisjetili dobrog starog Sigmunda Freuda, njegovih teorija po kojima i lapsus linguae i lapsus calami
ukazuju ustvari na podsvjesne želje onoga koji je počinio nesvjesnu pogrešku u govoru ili pismu.
Što želi Beljak svojim kruženjem s desna na lijevo, pa onda opet s lijeva na desno i sve to, navodno, bez nagovora Hrvatske demokratske zajednice nije teško dokučiti.
Kopernikanskim obratom želi jednostavno pažnju medija i javnosti preusmjeriti sa zahtjeva Marijane Petir. Velika protivnica koalicije s
SDP-om – antikristima kako ih je nazvala – želi da se predsjednika Krešu Beljaka izbaci iz HSS-a jer, kako ona tvrdi, provodi čistke,
suspendira neistomišljenike i diktaturom unutar HSS-a sramoti tu stranku u javnosti.
On pak tvrdi da je tridesetak članova suspendirano zbog otvorene opstrukcije izbora. Zahtjev Marijane Petir naziva potezom očajnice
kojoj bi bilo bolje da piše žalbu na suspenziju nego što traži njegov odlazak iz HSS-a.
Podršku Andreju Plenkoviću i pet potpisa za sastavljanje vlade čelnik seljaka pravda čistim altruizmom. Zauzvrat, eto, ne traži ništa. Ne trguje i ne želi fotelje, tvrdi u razgovoru za N1, tek poput kakve političke misice želi da prestanu sukobi na političkoj sceni i ucjene
Mosta.
Jedini mu motiv za ovakav, veli on na stotinu dana – dakle vremenski ograničen zaokret – je to što je koalicija kojoj su se priključili izgubila izbore. Nakon sto dana bit će opet žestoka oporba.
Što reći nego da je neuvjerljiv do neba i da je takvo što moguće samo u nas, u Hrvata.
No, nije predsjednik Hrvatske seljačke stranke jedini čija se glava kompromiserski vrti k’o propeler na sve čaršijske strane. Potencijalni
mandatar Andrej Plenković optimističan je i nakon drugog kruga pregovora s manjinskim zastupnicima. Usta su mu puna hvalospjeva i
povjerenja. Po njemu je puno dobre volje s obje strane i Hrvatska će uskoro dobiti stabilnu parlamentarnu većinu, koja će onda osigurati i
poštovati sva prava nacionalnih manjina. Nije nego, rekli bi naši susjedi.
Ne znam je li taj Plenkovićev diplomatski rječnik kojim uporno odgovara na pitanja novinara tako da im ne daje ni jedan konkretan
odgovor na ono što javnost zanima možda zarazan, ali Milorad Pupovac nakon samo dvije runde razgovora na jednak način odgovara
predstavnicima medija.
Više nema onog decidiranog: ili Hasanbegović ili mi. Štoviše, nema konkretnih odgovora na pitanja o ćiriličnim natpisima u Vukovaru ili na ona o obrazovanju na jezicima manjina.
Puno riječi da se ne kaže ništa. Uz pitanja uporabe službenog jezika i pisma ravnopravno tretiramo i ona vezana uz obrazovanje i razvoj
manjinskih institucija.
Neš’ ti odgovora! Nakon toga, jedan te isti izgovor – blizu smo dogovora, ali još pregovaramo ili pak “treba sačekati da prođu sve faze pregovora”.
Jedini koji se drži prethodno rečenog i svoj stav uporno i dosljedno novinarima ponavlja je Furio Radin. On i dalje, po stoti put kako
kaže, tvrdi da vlada neće imati njegovu potporu ako u njoj bude sjedio Zlatko Hasanbegović, jer to onda nije vlada desnog centra, kako to tvrdi Plenković, već postaje vlada desnice s kojom on ne želi surađivati.
Potpuno je u pravu!
Svi drugi od čije podrške i potpisa ovisi hoće li Andrej Plenković i HDZ kao relativni pobjednik sastavljati vladu jako paze da nesvjesno
ne pogriješe, da ne načine kakav lapsus linguae koji bi nam razotkrio njihove podsvjesne želje zbog kojih su spremni na sve – da poreknu
izgovoreno, pljunu na svoje birače i koaliraju s najžešćim političkim neprijateljem.
Odista ne trebaš biti Sigmund Freud da i bez lapsusa shvatiš da iza onoga što nazivaju razgovorima, dogovorima, pregovorima stoji samo i isključivo volja za važnošću i moći koja ih priječi da vide koliko su dosljedno nedosljedni iza svakih izbora.