Dokazi o sprečavanju prava na pristup informacijama

Tek dio javnosti je začudilo to što su prosvjednici pred zgradom HTV-a zahtijevali cenzuriranje TV programa zanemarivši daljinske upravljače kojima se TV kanali (i programi) mogu brzo mijenjati.

Većini je ”normalno” da se s TV programa na HTV-u mogu bez ograničenja ”skidati” programski sadržaji unatoč zabrani cenzure člankom 38. Ustava Republike Hrvatske.

Da je cenzuriranje TV programa u Hrvatskoj uobičajen postupak, svjedoči i sudska praksa.

Vrhovni sud i prethodno Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pravomoćno su dosudili cenzuru i nema razloga da javnost ne prihvaća cenzuriranje TV programa i ostalih medijskih sadržaja kao dio uobičajene prakse – kršenja temeljnih načela Ustava Republike Hrvatske.

Sve je ovo komplicirano, ali se po prvi put objavljuju dokazi o tome kako povjerenici za informiranje i sudski glasnogovornici, kada žele izbjeći odgovore, zajebavaju podnositelje zahtjeva za pravo na pristup informacijama

Podsjećam, revizijskom odlukom Vrhovnog suda (Revt342/13) i pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda (Pž-7598/11) dosuđeno je da Hrvatska radiotelevizija može trajno zabraniti autorima snimljenih novinarskih priloga da u okviru stručne rasprave o cenzuri na okruglom stolu u Novinarskom domu prikažu svoje priloge iz ”bunkerirane” TV emisije Latinica pod naslovom ”Zločini privatizacije ne zastarijevaju”.

U Hrvatskoj se sprečavanjem informacija pored sudstva bave i gotovo svi zaposlenici raznih državnih službi, pa čak i Ureda povjerenice za informiranje, čiji bi posao formalno trebao biti osiguravanje pristupa informacijama, a ne njihovo sustavno sprečavanje.

Primjerice, cjelokupno hrvatsko sudstvo je praksom u postupanju povjerenice za informacije praktično izuzeto od obveza primjene odredaba iz zakona o pravu na pristup informacijama.

Ako se podnese zahtjev za pristup informaciji iz nekog sudskog spisa, glasnogovornik suda će, kada želi izbjeći (o)davanje traženih podataka u postupku, zajedno s povjerenicom za informacije podnositelja zahtjeva pokušati ”preusmjeriti” iz sustava propisanog zakonom o pravu na pristup informacijama u postupak zahtijevanja uvida u (sudske) spise prema odredbama Sudskog poslovnika o dokazivanju pravnog interesa i prava uvida u (sudski) spis.

Upravo ovih dana dostavljeno mi je rješenje povjerenice za informacije kojim me se ”preusmjerava” iz postupka prava na pristup informaciji u postupak dokazivanja pravnog interesa i uvida u (sudski) spis (rješenje: KLASA: UP/II-008/17-01/376 URBROJ: 401-01/06-17-03 od 6. prosinca 2017. godine).

Čitatelji iz sadržaja zahtjeva za pristup informaciji mogu i sami ocijeniti je li postavljen zahtjev za pravo na pristup informaciji ili je to ”zahtjev za uvid u cjelokupni spis”. Pitanje glasi: ”Kada predsjednik Suda (ni)je donio odluku o odobrenju (odvjetniku) uvida u e Spis kao i je li i kada je ta odluka (predsjednika Suda) upisana u eSpis i pod kojim brojem?”

Traženi podaci ”stanu” u dva novinarska retka i uvid u cjelokupni spis je besmislen.

Cjelokupno hrvatsko sudstvo je praksom u postupanju povjerenice za informacije i sudskih glasnogovornika praktično izuzeto od obveza primjene odredaba iz zakona o pravu na pristup informacijama

Na osnovu informacija od čitatelja kojega u Općinskom sudu u Rijeci, stalnoj Službi na Krku, već više od 22 godine mrcvare u sudskoj trakavici osnovana je sumnja da tražene informacije i nema. Jednostavno, zahtjev čitateljevog odvjetnika nije bio ni proslijeđen predsjedniku Suda.

Tek nakon više odvjetnikovih podnesaka i novinarskog upita naknadno je odobren uvid u eSpis, ali nitko nije vidio odluku predsjednika Suda, već je odvjetnik samo obaviješten da može obaviti traženi uvid.

Izbjegavanje dostavljanja tražene informacije kada predsjednik Suda (ni)je donio odluku o odobrenju i kada je ta odluka evidentirana u eSpisu navodi na opravdanu sumnju na ”mućke” u Općinskom sudu u Rijeci.

A ”kvaka” zbog koje se novinar ”preusmjerava” iz sustava prava na pristup informaciji u komplicirani postupak dokazivanja pravnog interesa i traženja uvida u spis prema odredbama Poslovnika suda je da novinar ni kad bi i dobio pravo uvida u ”cjelokupni spis”, ne bi mogao naći traženu informaciju, jer se traženi podaci i ne mogu naći u ”papirnatom” dijelu spisa, nego su (ako uopće postoje) evidentirani u eSpisu i to u onom njegovom dijelu koji se zove ”Upisnik radnji”, a koji se, u pravilu, izbjegava dati strankama na uvid.

No, kako je nakon novinarskog upita i više odvjetnikovih podnesaka naknadno ipak (odvjetniku) čitatelja odobren uvid u eSpis, prestala je potreba daljnjeg natezanja potpisanog novinara s glasnogovornikom Općinskog suda u Rijeci i povjerenicom za informiranje, pa je zakašnjelo dostavljanje (nakon 9 mjeseci) spomenutog rješenja povjerenice za informiranje zapravo potpuno nepotrebno.

No, spomenuto rješenje povjerenice za informiranje je zapravo razotkrilo manipulacije sudskih glasnogovornika i nje radi sprečavanja neželjenog (o)davanja traženih podataka (izigravanja temeljnih načela zakona o pravu na pristup informacijama).

Rečene manipulacije vidljive su i u odgovorima glasnogovornice zagrebačkog Trgovačkog suda Ane Nagy.

Novinarsko pitanje postavljeno prema Zakonu o pravu na pristup informacijama Ani Nagy glasi: ”Da li je nakon zaključenja stečajnog postupka St-4/2010 stečajni upravitelj Nebojša Antolić sukladno zakonu preuzeo 24 sudska postupka, a s obzirom na to da je za vođenje 24 sudska postupka iz stečajne mase izdvojen (rezervirani) iznos od 1,637.500,00 kuna”?

Budući da se pitalo o trošenju novca stečajne mase nakon završenog stečaja u okolnostima bez nadzora trošenja stečajnih vjerovnika, glasnogovornica Nagy je na sve načine nastojala izbjeći davanje odgovora, uključivo i pokušaj ”preusmjeravanja” novinara iz sustava prava na pristup informacijama u postupak dokazivanja pravnog interesa i uvida u cjelokupni spis prema Poslovniku Suda.

Upravo ovih dana dostavljeno mi je rješenje povjerenice za informacije kojim me se ”preusmjerava” iz postupka prava na pristup informaciji u postupak dokazivanja pravnog interesa i uvida u (sudski) spis prema Poslovniku suda

Zadnji u nizu odgovora sutkinje Nagy potpisanom novinaru glasi: ”Temeljem čl. 44. Sudskog poslovnika obratite se predsjedniku Suda za uvid u cjelokupni spis stečajnog postupka poslovni broj St-4/2010”.

I u ovom slučaju čitatelji mogu i sami ocijeniti radi li se o zahtjevu za dobivanje podataka ili o zahtjevu za uvid u ”cjelokupni spis”.

I dodatno, glasnogovornica Nagy je svaki put na novinarski upit postavljen sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama odgovarala ”običnim dopisom” umjesto da je, sukladno istom zakonu, donijela propisano rješenje kojim se daje ili uskraćuje tražena informacija.

Razlog je što se na dopis umjesto rješenja podnositelj zahtjeva ne može žaliti, nego mora pokrenuti postupak zbog ”šutnje uprave”.

A u slučaju pokretanja postupka zbog ”šutnje uprave” izbjegavanje odgovora je dovedeno do apsurda.

Povjerenica za informacije, nakon što dozna za tužbu zbog ”šutnje uprave”, reagira donošenjem tzv. ”zaključka” umjesto zakonski propisanim rješenjem.

A na Visokom upravnom sudu dio sudaca ”koji se ne bi šteli zamjerati” pokušavaju povjereničin ”zaključak” podvaliti kao prekid ”šutnje uprave” i razlog za obustavljanje postupka po tužbi zbog ”šutnje uprave”.

Nedopustivo bi bilo svako tumačenje koje bi na stranku – fizičku osobu (novinara) – svaljivalo štetne posljedice činjenice da je upravno tijelo svoj upravni akt pogrešno nazvalo ”zaključak” umjesto rješenje.

Na Visokom upravnom sudu dio sudaca ”koji se ne bi šteli zamjerati” pokušali su povjereničin ”zaključak” podvaliti kao prekid ”šutnje uprave” i razlog za obustavljanje postupka po tužbi radi ”šutnje uprave” 

Ne se smjelo dogoditi da se zbog pogrešnog imenovanja upravnog akta umanje ili eliminiraju neka prava u postupku koja bi stranka inače imala da akt upravno tijelo nije, namjerno ili nenamjerno, pogrešno imenovalo.

Ova je logika istovrsna onoj koju Zakon o upravnim sporovima već izrijekom priznaje propisujući da kad stranka postupi po uputi o pravnom lijeku koja je pogrešna (rok koji je naveden u uputi je dulji od roka propisanog zakonom), stranka može postupiti po pogrešnoj uputi bez trpljenja štetnih posljedica takve upute.

Pojednostavljeno, sudskim prihvaćanjem pogrešno imenovanog upravnog akta kao razlogom obustavljanja postupka zbog ”šutnje uprave” praktično bi se ukinuo zakonski institut ”šutnje uprave”, jer bi bilo dovoljno da upravna tijela hipotetski svakih 29 dana napišu bilo što i da se zbog toga obustavi postupak pokrenut zbog ”šutnje uprave”.

Sve je ovo komplicirano, ali se po prvi put objavljuju dokazi o tome kako povjerenici za informiranje i sudski glasnogovornici, kada žele izbjeći odgovore, zajebavaju podnositelje zahtjeva za pravo na pristup informacijama.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora