Domoljubnom patetikom protiv hrvatskih nacionalnih interesa

U Hrvatskoj započinju prvi postupci zbog prisilnog stjecanja i preuzimanja prava gospodarskog (is)korištavanja izvora (hrvatskih) voda (kao kolateralama neplaćenih dospjelih međunarodnih dugova).

Započinju ti postupci samo godinu dana nakon što je u Sloveniji usvojen ustavni zakon o pravu (slovenskih) građana na pitku vodu kao javno dobro na kojemu se ne mogu stjecati vlasnička ni druga stvarna (založna) prava.

I tako se ono što u Sloveniji nije moguće u Hrvatskoj potiho i nesmetano ostvaruje nasuprot hrvatskim nacionalnim interesima upravo u vrijeme objava patetičnih domoljubivih deklaracija, osobito u ime branitelja.

U Hrvatskoj se ne prati ”transfer” prava na pitku vodu sa građana na globalne korporacije izvan Hrvatske kao što se prati, primjerice, ”krik generala Praljka”.

U Hrvatskoj se ne prati ”transfer” prava na pitku vodu sa građana na globalne korporacije izvan Hrvatske kao što se prati, primjerice, ”krik generala Praljka”. Ne brine većinu hrvatskih birača što su ”hrvatske (vladajuće) politike zaboravile” da bi pravo na pitku vodu trebalo zajamčiti i građanima Republike Hrvatske jednako kao i građanima Republike Slovenije

Ne brine većinu hrvatskih birača što su ”hrvatske (vladajuće) politike zaboravile” da bi pravo na pitku vodu trebalo zajamčiti i građanima Republike Hrvatske jednako kao i građanima Republike Slovenije.

Upozoravao sam još prije više od 20 godina na uzurpacije hrvatskog pomorskog dobra (tada sam kao freelancer objavljivao najviše u Poslovnom svijetu Večernjeg lista).

Novinarski sam izvještavao o okruglom stolu o pomorskom dobru i koncesijama održanom 24. svibnja 1995. godine na Pravnom fakultetu u Rijeci, na kojemu su stručnjaci kritizirali tadašnju Vladu Republike Hrvatske zbog uzurpacija pomorskog dobra (vidi Zbornik radova Pravnog fakulteta u Rijeci pod naslovom ”Pomorsko dobro društveni aspekti upotrebe i korištenje”, koji je priredio Vinko Hlača).

Otad sam stalno novinarski izvještavao o tome da ekonomski marionetske vlade Republike Hrvatske prihode i dobit od gospodarskog iskorištavanja hrvatskog nacionalnog prirodnog bogatstva postupno preusmjeravaju iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija izvan Republike Hrvatske i da o tome sprečavaju informacije.

Prihodi i dobit od vađenja plina iz (hrvatskog) Jadranskog podmorja, prihodi i dobit od eksploatacije telekomunikacijskih frekvencija i magistralne infrastrukture (DTK mreža), prihodi od koncesijskih i rudarskih naknada koje prije tzv. pretvorbe i privatizacije nisu tržišno revalorizirane, kao i zbog toga nastale razlike u cijeni domaće i uvozne nafte, te dobit od eksploatacije ostalih hrvatskih javnih (nacionalnih) dobra više se ne reinvestiraju u gospodarski razvoj niti uplaćuju isključivo u hrvatski državni proračun za financiranje javne zaštite narodnog zdravlja, mirovinske zaštite, znanosti i obrazovanja, kulture, itd., nego idu za dividende dioničara (globalnih?) korporacija.

Ubrzano se radi i na preusmjeravanju iz državnog proračuna u dividende dioničara globalnih korporacija preostalih prihoda i dobiti od gospodarenja šumama, elektroprivredom, cestovnom i željezničkom infrastrukturom, te spomenutih voda, itd.

Ekonomski marionetske vlade Republike Hrvatske prihode i dobit od gospodarskog iskorištavanja hrvatskog nacionalnog prirodnog bogatstva postupno preusmjeravaju iz državnog proračuna u dividende globalnih korporacija izvan Republike Hrvatske i da o tome sprečavaju informacije

Hrvatski (ekonomski) nacionalni suverenitet više ne postoji.

Nacionalni (ekonomski) suverenitet načelno podrazumijeva neovisnost i punu slobodu u donošenju (ekonomskih) odluka i u djelovanju unutar nacionalnog teritorija vrhovnu vlast, višu od bilo koje druge vlasti te pravnu neograničenost u primjeni (nacionalnog ekonomskog i financijskog – osobito poreznog) pravnog sustava.

Teorijski govoreći, nacije su etničke zajednice nastale iz naroda povezanih zajedničkim teritorijem i ekonomskim životom, jezikom i jedinstvenom kulturom udruženom radi razvoja, osobito gospodarskog.

Republika Hrvatska je zemlja bez ekonomskog razvoja (u stagnaciji) od 1986. godine, suočena zbog toga sa smanjivanjem stanovništva.

Umjesto kreditiranja profitabilnih poslovnih pothvata u Hrvatskoj s pretežito stranim bankama prevladali su tzv. hipotekarni krediti. Hipotekarnim kreditima umjesto stvaranja viška novih ekonomskih vrijednosti financirana je ubrzana potrošnja uglavnom uvoznih dobara i poticano prezaduživanje stanovništva, privrede i države.

Činjenica je da većinu dugova prezadužene siromašne zemlje, uključivo i Hrvatska, više nisu u mogućnosti otplatiti u rokovima dospijeća.

Konkretno, Republika Hrvatska se dodatno zadužuje i rasprodaje prava gospodarskog iskorištavanja prirodnog nacionalnog bogatstva samo radi servisiranja međunarodnih dugova (plaća kamate bez smanjivanja glavnice međunarodnih dugova).

Republika Hrvatska se dodatno zadužuje i rasprodaje prava gospodarskog iskorištavanja prirodnog nacionalnog bogatstva samo radi servisiranja međunarodnih dugova (plaća kamate bez smanjivanja glavnice međunarodnih dugova)

Nakon sloma kolonijalizma na međunarodnoj razini se umjesto kolonijalističkom eksploatacijom prihodi i dobiti od iskorištavanja nacionalnih (prirodnih) i ostalih dobra primjenom globalizacijskih procesa iz prezaduženih i nerazvijenih zemalja preusmjeravaju u ”dividende” globalnih korporacija.

Konglomerati (globalnih) korporacija koje su ovladale svjetskom proizvodnjom GMO sjemena, hrane, farmacijama i granskim tehnologijama, kao što su primjerice, Novartis, DuPont, Aventis, Monsanto, AstaZeneca i ostale, koncentrirani su isključivo u najrazvijenijim zemljama, a ne u nerazvijenim zemljama.

Premda nisam Slovenac, cijenim Deželu u kojoj vlasti vode  računa o nacionalnim interesima više nego ”svoju” Domovinu Republiku Hrvatsku u kojoj vlasti već 27 godina ustrajno preusmjeravaju prihode i (dobit) od gospodarskog iskorištavanja prirodnog (nacionalnog) bogatstva iz Hrvatske u inozemstvo i obmanjuju građane patetičnim ispraznim, tobože domoljubivim deklaracijama.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje

> Svi tekstovi ovog autora