Donaldov ”trumpulin” za hrvatske desničarske skočimiševe

Da se piše kakav diplomski rad ili doktorska disertacija na temu moderne svjetske sadašnjosti iz domaćeg nam ugla, kao jedan od mogućih naslova nametalo bi se nešto tipa: ”Recepcija Donalda Trumpa u hrvatskom društvu po njegovom drugom dolasku na čelo SAD-a”. Namjerno u naslovu moguće rasprave navodim sintagmu ”u hrvatskom društvu”, a ne ”u Republici Hrvatskoj”; jerbo, hrvatsko društvo i Republika Hrvatska nisu istoznačnice – ni kulturne ni političke.

Hrvatsko društvo, kobajagi, podijeljeno je na postojeću administrativnu Republiku Hrvatsku koja uključuje sve građane s jedne, i vazdazeleni sentiment naspram Nezavisnoj Državi Hrvatskoj s druge strane koja se, o Bože, čak i s najviših institucionalnih tjemenâ i sljemenâ vlasti – sve manje šutke ili odrebata! – proklamira kao pseudonim za od Europe i svijeta po svim propozicijama priznate nam domovine okrštene kao Republika Hrvatska.

Tako, je l’ tako?, izgleda trajno titrajući kulturno-sociološki invaliditet hrvatskog društva… Invaliditet hrvatskog društva, dakle, a ne obogaljenje Republike Hrvatske.

Kao prvu datost u predmnijevajućoj analizi valjalo bi istaknuti kako su drugu inauguraciju Donalda Trumpa na čelo najmoćnije države svijeta, u hrvatskom društvu, gromoglasnom kanonadom najgorljivije bili dočekali desničari (s naglaskom na ekstremno krilo te žgadije) i – Katolička Crkva.

Za razliku od maločas, nažalost, ovdje, sad već možemo govoriti čak i o istoznačnici. Vrlo je važno to podcrtati, budući da Trump govori i djeluje najčešće u suprotnosti s Katekizmom i Isukrstovim naukom iz evanđeljâ, a kliču mu i mašu palmama i maslinovim grančicama upravo najveći dio hrvatskoga klera i mnoštvo iz takozvanog vjerničkog puka.

Neslučajno navodim ”najveći dio hrvatskoga klera”, zato što i među hrvatskim svećenstvom ima razboritih pastira i prelata koji čuvaju nit s novozavjetnim porukama, te ističem ”takozvani vjernički puk”, s obzirom na to da i među vjerujućima ima onih koji ne biraju desne opcije na izborima, koji glasuju za ljevicu i(li) liberale, znajući kako se desne ideje i ideje kršćanstva međusobno i isključuju i pobijaju.

I tako dolazimo do druge teze koja čini determinantu trampizma i diskriminantu koja to odalečuje od humanizma. A to je dihotomija: čovjek – nacija. Pojednostavljeno govoreći, kod Isukrsta je u središtu vrtnje čovjek, čeljade, stanovište i ”ideologija” artikulirani nadhumanističkom rečenicom: ”Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!” (Mt 25,40).

Dakle, bivanje čovjeka živim i realiziranim kao biće, što uključuje bezuvjetnu mogućnost školovanja, rada, stambenog zbrinjavanja i egzistencije ostvarene poštenim radom, te dostojanstvena starost, neometan pristup zdravstvenoj skrbi i elementarnim ljudskim potrebama. I, to su postulati na kojima bi trebali počivati kriteriji nečega što se naziva ljevicom u društvu. Dakle, čovjek! S naglaskom na najslabijeg od sviju…

Dočim, ono nešto što se predstavlja kao desnica, njezina je os nacija, a ne čovjek. Kod desnice nema kristološkog instituta ”najmanjeg od braće”, već je inzistiranje na arijevštini, na hematološkoj ”ispravnosti” nacionalne krvi kolomba iliti kobilica na kojoj počiva ideološka barka takvog svjetonazora.

Ne uči li nas o tome dovoljno, uostalom, porazna i sakata ideologija ”krvi i tla” (”Blut und Boden”)…?! A onda opet, sjetimo se famoznih ”Rasnih zakona” iz gubave NDH poglav(ić)nika Ante Pavelića, gdje je nacija, tek, najmanja jedinica ispravne boje kože. Bijele, dakako. Iako i tu ima izuzetaka, kao što su Židovi, Srbi ili Romi. I Hrvati, naravno: oni, kojima je bilo do evanđelja Isukrstovog, pa su svojom braćom i bližnjima smatrali i Židove i Srbe i Rome i neistomišljenike Hrvate…

Donald Trump, vidimo po domaćim desničarskim trubama budala, vraća ”nadu” bolesnom dijelu hrvatskog društva, koje sebe smatra neizlječivo zdravim. Nacionalisti i simpatizeri šugave Endehazije – koji su izmislili i pojam suverenizam, kao neki eufemizam za prijeki nacionalizam – vide u američkom tiraninu što se češlja lopatom nekog novog Mesiju, ili, adapter na krvavi dio povijesti u kojem nisu ostvarili svoje umobolne ciljeve glede etničkog očišćenja.

Trump, zasad, ne vadi mač i ne reže naživo: on se sprema na blago klanje, pod anestezijom. Premda, ona invazija na Venezuelu i otmica njezinog predsjednika pred očima cijelog svijeta: i kod praznovjernih budi vjeru u reinkarnaciju austrijskoga kaplara i diletantskoga slikara…

Ergo, živimo ”u ovom strašnom času” na nekoj vrsti hladnoratovske prekretnice: upravo nazočimo rađanju humanoidne kreature Donaldolfa Trumpa – Hitlera s anestezijom!

A sjetimo se i one predstave i sačekuše u Ovalnom uredu s dirigiranim poniženjem ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, što je samo jedan čin u onoj Trumpovoj tragediji koja je započela mijenjanjem Meksičkog zaljeva u Američki zaljev, te namjerama koje su puštene u eter onim fatamorganama o kupnji ili prisvajanju Kanade i Grenlanda, Panamskoga kanala i Pojasa Gaze kao novog Las Vegasa. Ona nedavna farsa s Grenlandom, je li to bio ćorak ili gnojidba terena kao priprema za koliko sutra neku novu sjetvu i žetvu? Je li sve to smišljeni luđački libreto ili opsceni scenarij za kakvu skorašnju nimalo melodramsku apokalipsu?

Dok sve to promatramo, evo, već nekoliko tjedana (a i mjeseci) na ovdašnjim štokavskim društvenim mrežama kao portparoli ideologijama Donalda Trumpa vrlo aktivno sudjeluju nekolicina svećenika koji se razmeću širenjem mržnje i netrpeljivosti među neistomišljenicima, veoma vješto verbalno manipulirajući intelektualnom neukošću i oglupavljenom poniznošću svojega vjernog stada.

Grozno je svjedočiti kako posvećene glave, i hrvatske i hercegovačke, stružu sakrament svećeničkog reda sa sebe… A još je groznije u konkretnoj mučnosti vidjeti kako dominiraju među tim moralnim raspopima redovnici u franjevačkim habitima, duž čijih se bokova klatare zavjetni pasovi s trima uzlima i obećanjem Bogu i čovjeku na siromaštvo, čistoću i poslušnost…

Začudo, zlo i naopako – a, u ovom kontekstu, toliko prirodno! – većina tih ”blebetavaca ustima” uzima kao model upravo propagandističke metode komunističke Partije, s onom famoznom naljepnicom o religiji kao opijumu za narod.

Znajući kako opiti ionako tupast i bedast, naivan i lakovjeran narod, nasrćući pritom na najosjetljivije žice lakomislenoga puka Božjega, žilogrizi u mantijama spremno i lako žongliraju s emocijama labilnih i kolebljivih dušica.

Razlika između ekstremnih desničara i katoličkih popova ogleda se i u tome što je svjetovna čeljad s takvim ideološkim preferencijama najčešće obrazovno insuficijentna i kognitivno osiromašena, pa nedostatak rada mozga nadomješta tobože prekovremenim satima rada srca, dok su svećenici izrazito školovani dionici društva koji bi imali biti kadri odgovoriti izazovima i obvezama što se od njih opravdano očekuju. No, ta koalicija slugâ gluposti i učene podvorbe koja njima manipulira, čini idealnu formulu s grimasom lica licemjerja, zarad kakve je Isukrst onomad i bio razvalio trgovačke stolove u hramu ter prokazivao farizeje koji su provodili cjelogodišnju maškaradu i karnevaladu falšoga čistunstva.

Nije teško zaključiti: tko se god kršćaninom zove, ili se hvasta pripadnošću tome miljeu, istodobno štujući i slaveći čunke poput Donalda Trumpa ili Ante Pavelića, čekaju ga/ju na pragu Doma Gospodnjega uklesane riječi Isukrstove: ”Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!” (Mt, 25,41).

No, mimo svega toga, ovdje u nas na svakom koraku postavljen je Donaldov ”trumpulin” za hrvatske desničarske skočimiševe, koji i plešu i skaču u ritmu što ga diktira oholi i nadmeni tiranin iz Amerike. Pogledamo li trezvenije, vidjet ćemo u tom istom liku okrutnog ubojicu što hladno tamani pojedince iz mase koji imaju petlju usprotiviti se gnjecavosti i pljesnivosti njegove despotske demokracije.

A da bi katolička higijena u Republici Hrvatskoj mogla biti pravedno vrednovana i u budućnosti, vrlo je važno upamtiti ovaj aktualni čas: registrirati i sačuvati sve panegirike i hvalospjeve koje ekstremna desnica na čelu s propagandističkim korifejima nadrinovinarstva u nas, te Katolička Crkva i radikalni fratri s verbalnim mitraljezima u rukama nježno gaje prema Donaldu Trumpu, njegovoj ideologiji i metodologiji. Njegovom, u najkraćemu, odnosu prema – i Čovjeku i Bogu!

Ne čini li, uostalom, uvlas isto i Aleksandar Vučić preko plota u Srbiji? A? Je l’ da, da da…? I majmunoliki čovjeci u Madžarskoj i u Slovačkoj i u Češkoj i, nadasve, u Poljskoj? I Giorgia Meloni u Italiji i AfD u Njemačkoj i, tempirana bomba, Marine Le Pen u Francuskoj? Je l’ da, da da?

Zaista, zaista kažem vam, neće proći puno, i, koliko sutra, mnogi od eksponiranih ulizica i dupelizaca uvući će se u mišje rupe, gdje i jest mjesto šugavim pantaganama ilitiga štakorima; i, dojedan od falših klerika pravit će se blesavim, istodobno stvarajući neki novi odljev kakvog ”Zlatnog teleta” oko kojega će pozivati opsjednute ovce i ine svinje iz stada na zajedničko klanjanje: puno češće od svake prve subote u mjesecu…

Stoga, bdijmo braćo kršćani, i, trijezni budimo drugovi humanisti! Ta, ”protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre”; i, u prijevodu na doktrinu ”ništa nas ne smije iznenaditi” – neprijatelj nikada ne spava…! Baš zato, Donald Trump vazda je budan. A hrvatski kršćanski farizeji i licemjeri, u ovo vrijeme, održavaju vitalnom nakazu njegove moralne pojave u vlastitom životu. Koliko sutra, kad se ostvari poganost njegove nakaradne politike – hvala budi nepresušnoj i besmrtnoj hipokriziji! – s fanfaradama ter dobošijadama i elitna nejačad naše kreme društva, kao i svekolika nečist intelektualčadi izabranikâ među nama, refleksom samozvane obezgriješenosti svečano će se odreći još do jutros slaveće Trumpove politike.

Zaključujući, teologija je isto što i marketing iliti propaganda: kao što dobar marketing ima zadaću uvjeriti ljude na kupnju onoga što im ni ne treba, jedna od namjera teologije nametanje je doktrine neke od crkava nekritičkom pogledu kod vjerničkog puka. U najkraćemu: industrijska proizvodnja deklarativnih bogovjernika bez nužnog zbiljskog utemeljenja u vlastito religijsko uvjerenje.

S malo više pjesničke slobode može se reći kako to odgovara – poslužimo se biblijskom metaforom – uzgoju izgubljenih ovaca na farmi vjerničkog stada.

Amen aleluja!

Smrt klerik… pardon, fašizmu!

Vazda budi!

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zdravka Krstulović veća je i od Torcide i ovakvoga Hajduka
    •  Thompsonova potvrda teze o Hrvatskoj kao ''slučajnoj državi''
    •  Igor Mandić i – Crkva
    •  Album splitskog neoustaškog i neustavnog – primativizma

> Svi tekstovi ovog autora