novinarstvo s potpisom
Ina ionako nikad nije bila hrvatska tvrtka, već uhljebište udbaške duboke države, pokušao je objasniti držanje ljestava kvoruma Andreju Plenkoviću navodno oporbeni Zlatko Hasanbegović.
Zašto su onda čelnik Neovisnih za Hrvatsku i još jedan ”hrvatski suverenist”, kako se vole predstavljati, Hrastov Hrvoje Zekanović, glasali protiv Zakona o Ini kojim je to ”uhljebište udbaštva” vladajući HDZ definitivno isporučio Orbanu i mađarskom MOL-u, nisu pojasnili.
Urnebesno je bilo u Saboru i izvan njega dok se raspravljalo o hrvatskoj kapitulaciji i prepuštanju ”strateške nacionalne kompanije” Mađarima. Premijer Plenković nije se udostojio na jučerašnjoj sjednici Vlade očitovati o novom zakonu iako je naciji za Božić 2016. kao dar svečano obećao kako će Inu vratiti u hrvatsko vlasništvo.
Možda njegov prijatelj Antonio Tajani i nije tako neinformiran i naivan kada kliče talijanskoj Istri i Dalmaciji, jer nakon Agrokora i Ine vladajućima je jedino još to ostalo za krčmljenje.
Ne zna se tko je u svemu ispao veći rogonja, državotvorni HDZ na čelu s Plenkovićem, koji je i stranku i Vladu preuzeo obećanjima kako će zaštititi hrvatske nacionalne interese i istrajati u sudskim sporovima oko Ine, ili domoljubna oporba koja u 21. stoljeću ne zna ništa suvislije nego zazivati bana Jelačića i u sabornici puštati ”Ustani bane”!
Mogu se koliko god hoće u prsa busati i tući tko je tu suveren, a tko mađaron, ali njihovo će mjesto u povijesti biti zajednički zapamćeno kao mandat onih koji su Inu isporučili Mađarima bez ispaljenog metka. Od toga ih ne mogu oprati ni ustaničke pjesme u srcu, ni udbaške aveti u glavi.
Državotvorni domoljubi i hrvatski suverenisti udruženim su snagama pretvorili Hrvatsku u privjesak, suvenir državu, a da to nikog ne brine i ne smeta niti toliko da digne glas, a kamo li izađe na ulicu. I da se zapita koja je razlika između ”udbaški duboke države” i ove, u svakom pogledu plitke.
Nakon svega Andrej Plenković i HDZ trebali bi rehabilitirati Tomislava Karamarka, jer je očigledno bio u pravu kada se zalagao za povlačenje Hrvatske iz arbitraže s MOL-om, a Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa trebalo bi mu se ispričati i revidirati svoju odluku.
Ako je Karamarko proglašen krivim budući da je tvrtka njegove supruge poslovala indirektno s MOL-om, onda je donošenjem novog Zakona o Ini cijela država u direktnom i znatno pogubnijem sukobu interesa čije se posljedice ne mjere tisućama već milijunima eura.
Na hrvatskom Saboru je nakon Ine još jedan važan povijesni zadatak, da na dnevni red stavi legalizaciju Riječke krpice, pada i s tim završimo.
Svima nama pak s ovakvom vlašću preostaje samo jedno, da kolektivno upišemo tečaj mađarskog jezika. Kako bismo jednog dana, baš kao i bivši HDZ-ov premijer Ivo Sanader, kojem zahvaljujući hrvatskom pravosuđu sudski proces za primanje 10 milijuna eura mita od MOL-a polako odlazi u zastaru, mogli na odlasku za sobom zatvoriti vrata i tečno poručiti:
Viszontlátásra, köszönöm az együttm ködésüket!
(Prenosimo s portala Novog lista).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.