novinarstvo s potpisom
Ugledni hrvatski novinar i urednik portala Autograf.hr Drago Pilsel u razgovoru za Vijesti.ba analizira oštre političke poruke koje su razmijenili zvaničnici Srbije i Hrvatske povodom obilježavanja vojno-policijske akcije “Oluja”.
Kako gledate na činjenicu da političkim diskursom i ove, kao i prethodnih godina uoči i nakon obilježavanja akcije “Oluja” preovlađuju politička prepucavanja zvaničnog Zagreba i zvaničnog Beograda, dok pitanja procesuiranja zločina ostaju po strani?
Nažalost, jedan i drugi diskurs ne pridonose ispravnoj kulturi sjećanja. Ja polazim od poruke kardinala Franje Kuharića i hrvatskih biskupa od 1. svibnja 1995. (povodom 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata) koje toplo preporučujem vojnom biskupu Juri Bogdanu, koji je održao jednu neprijatnu i tvrdu nacionalističku propovjed u Kninu ove nedjelje.
Naime, kazao je Kuharić s tadašnjim kolegama: ”Nije glavna težina pitanja u tome kako žaliti žrtve vlastite zajednice i kako prepoznati krivnju druge zajednice. Hrvati i Srbi, katolici i pravoslavni, muslimani i drugi pred težim su moralnim pitanjem: Kako žaliti žrtve druge zajednice, kako priznati krivnju u vlastitoj zajednici? A zatim: Kako okajati krivnju, kako zadobiti oprost Božji i ljudski, mir savjesti i pomirenje među ljudima i narodima? Kako započeti novo doba osnovano na pravednosti i istini?”. Kako se onda moramo ispravno ponašati i kako se valja sjećati?
Nasuprot onima koji kažu da se ne treba stalno vraćati u prošlost, ja kažem da nam treba neka vrsta uskrsnuća prošlosti. Nama je potrebno dovesti u pamćenje, što je moguće preciznije, ono što se dogodilo žrtvama, svim žrtvama, dakle, ne samo Hrvatima, već i Srbima i svima drugima. Moramo prestati s praksom nijekanja odgovornosti. Moramo preuzeti teret moralne krivnje. Moramo činiti djela milosrđa. Moramo pokušati nadoknaditi patnju stradalnika. Moramo priznati žrtve. Moramo im namiriti štetu.
Pitanje mira i ispravnog pamćenja je pitanje našeg biti i ne biti. To su temelji zdravog društva, a meni bude sumnjivo kada bilo tko iz svijeta politike ili religije kani graditi bilo što, a da nije propitao na kojim i kakvim temeljima gradi. Mir traži unutarnju osjetljivost i osjećaj za finese. Toga, hvala Bogu, u nas ima. Ali nedovoljno. Zato se ponavljam.
Nažalost, nemamo niti jednu presudu za zločine počinjene nakon Oluje. Za neke pouzdano znamo da su ih počinile konkretne jedinice. Tako je Vrhovni sud ustanovio da je zločin u selu Grubori počinila Antiteroristička jedinica policije Lučko kod Zagreba. Predmet je vraćen na ponovno suđenje. Ali vlada omerta. Jedni druge pokrivaju, ali ja se pitam kako spavaju ti ljudi.
Šta je, prema Vašem mišljenju, cilj oštre političke retorike srpskih i hrvatskih zvaničnika? Kome i čemu ona doprinosi i služi?
Puno toga ostaje nejasno i neprihvatljivo je. Kao što Milorad Dodik nema što tražiti u Bačkoj Palanci na komemoraciji Srbije žrtvama Oluje, tako na kninskoj tvrđavi kao gost Kolinde Grabar-Kitarović, Andreja Plenkovića i Gordana Jandrokovića nema što tražiti Dragan Čović.
I Srbija i Hrvatska tim potezima pokazuju da ne poštuju suverenitet Bosne i Hercegovine i da ima tu itekako još otvorenih pitanja. Postoji jedna nejasna politika Hrvatske prema BiH. Vidjeli smo nedavno kako se u Livnu slavilo drugo mjesto Hrvatske na nogometnom prvenstvu u Rusiji. Samo su se viorijle hrvatske zastave, mahom one Republike Hrvatske, a pijani su, kao i u Širokom Brijegu, vrijeđali BiH prostotama koje ovdje ne bih ponovio.
Vučić mora do kraja godine iskomunicirati Srbiji gubitak Kosova i onda usput diže tenzije s Hrvatskom da zadovolji nacionalističke apetite. Hrvatski vrh, pak, slavi Oluju u društvu ustaša iz HOS-a i pušta na kninsku tvrđavu ljude sa zastavama i majcama na kojima stoji ustaški pozdrav “Za dom spremni”. Osim toga, organizira veliku ustašijadu s Thompsonom u Glini, mjestu na kojem su ustaše 1941. počinile nezapamćeni pokolj Srba.
To ne može biti slučajno. Oba nacionalizma su odvratna. Za Vučića me nije briga, to je problem onih koji su ga izabrali, ali mene muče tzv demokrati i europejci iz Zagreba koji koketiraju s najcrnijom varijantom nacifašizma.
Nemaju se Hrvati što ljutiti na Vučića dok se u Hrvatskoj bude slavilo u ustaštvo i dok se bude smatralo da je bilo OK riješiti se Srba i pobiti srpske starce preostale na oslobođenim područjima nakon Oluje.
Kada smo dogovarali ovaj intervju, kazali ste da smatrate kako je Vučićeva poruka, koja je proizvela političke reakcije u Hrvatskoj, išla prvenstveno prema Izraelu, a potom i prema Hrvatskoj. Možete li pojasniti svoj stav?
Da, meni je jasno da je Aleksandar Vučić, a to se vidi i iz reakcije veleposlanika Srbije u Izraelu, bio ljut zbog toga što je Ministarstvo obrane Izraela poslao tri F16 tipa Barak, kakvih će Hrvatska kupiti od Izraela, da ”uveličaju” proslavu Oluje. Od tuda usporedba Oluje s hapšenjem i umorstvom Ane Frank, što se dogodilo na isti dan, 4. kolovoza/augusta.
Naravno, Vučić opet zaoštrava prema Hrvatskoj i tako će ostati jer je za Srbiju Oluja bila etničko čišćenje preko 250.000 hiljada Srba iz tzv Republike Srpske Krajine.
(Prenosimo s portala Vijesti.ba).
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.