Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda

Ustavni sud je svojim brojnim politički pragmatičnim odlukama često izazivao podsmijeh stručne javnosti, do mjere da se u javnosti sve glasnije predlaže ukidanje tog kompromitiranog Suda. I osobno sam 2022. godine predlagao ukidanje Ustavnog suda u publikaciji Dužnosnička piraterija u znanosti (http://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:238:591346 – ISBN 9789535846772).

Unatoč prijedlozima o ukidanju kompromitiranoga Ustavnog suda, radi stjecanja u pravilu nezasluženih privilegija (osobito mirovinskih povlastica), na natječaj za izbor deset sudaca Ustavnoga suda javilo se čak 65 kandidatkinja i kandidata.

U međuvremenu je jedan kandidat odustao, pa ostaje 64 kandidatkinja i kandidata.

Postavlja se pitanje (i profesionalnog) etičkog integriteta većine od tih 64 kandidata za izbor sudaca kompromitiranoga Ustavnog suda.

Za novinarsko preispitivanje etičkog integriteta svakog pojedinačno svih 64-ero kandidata premalo je prostora u jednom novinskom članku.

Stoga je možda praktičnije prikazati etički integritet kandidatkinje čiji etički integritet je u suprotnosti s integritetom većine protukandidata u izboru 10 sudaca Ustavnog suda.

Uvidom u profesionalnu etičnost kandidatkinje Jasne Šoljan Andrašić, bivše sutkinje, moguće je sagledati sve ono što većina ostalih kandidata zbog pokornosti “onima odozgo” nije nikada imala, niti je mogla imati.

Jasna Šoljan Andrašić ima oprečne etičke profesionalne nazore većini ostalih sudionika tog postupka za izbor sudaca US.

Jasna Šoljan Andrašić se kao sutkinja usudila javno kritizirati metodologiju ocjenjivanja rada (učinka) sudaca.

Jasna Šoljan Andrašić je pokrenula postupak na Europskom sudu za ljudska prava protiv Republike Hrvatske zbog toga što joj je kao sutkinji bilo uskraćeno temeljno ljudsko pravo na nepristranu sudsku zaštitu!

Jasna Šoljan Andrašić se kao sutkinja kaznenog suda usudila suditi nepristrano u sporu pojedinca protiv “države”, odnosno u sporu novinarke Helene Puljiz protiv hrvatskih obavještajnih službi koje su novinarku Puljiz silom htjele vrbovati za doušnicu.

Pitanje je zašto se uopće (bivša) sutkinja Jasna Šoljan Andrašić kandidira nakon “psihuške” u koju su je kao sutkinju “disidenticu” uvalili kolegice i kolege iz Državnog sudbenog vijeća i Općinskog građanskog suda u Zagrebu?

Je li Šoljan Andrašić nakon izolacije “korigirala” svoje nazore oprečne većini (bivših?)  kolegica i kolega, ili još jednom želi podsjetiti pokorne poslušnike – kandidate za izbor 10 sudaca Ustavnog suda na njihovu dužnost da kritiziraju praksu kompromitiranog hrvatskog sustava, umjesto da budu nekritički pokorni “onima odozgo” i šute.

Po mojem mišljenju, osoba čvrstih moralnih obzira u neetičnom okruženju hrvatskoga sudstva i izvršnih vlasti nema izgleda da bude izabrana u Ustavni sud.

A, da nekim slučajem i bude izabrana, stvarno bi mogla promijeniti malo, ili ništa.

Što se pak tiče odgovornosti “onih odozgo”, podsjetiti valja da je dan uoči izbora Miroslava Šeparovića za suca Ustavnog suda objavljen članak (Autograf.hr: 3. 10. 2017., “Izborom Šeparovića u Ustavni sud Sabor “gazi” Odbor za etiku”), naravno, uzalud jer se HDZ – SDP-ovske izborne nagodbe više nisu mogle zaustaviti i Šeparović je izabran premda postupak protiv njega nije bio okončan na (saborskom) Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Naknadno su Plenkovićeva Vlada i sve više marginalizirani Sabor “brisali” zakonske odredbe o Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, tako da taj Odbor unatoč rastućoj pirateriji u znanosti i visokom obrazovanju više ne postoji!

Da podsjetimo, Šoljan Andrašić usudila se kritizirati i metodologiju ocjenjivanja rada sudaca, osobito predizborne “mućke” s tobožnjim prebačajem sudačkih normi od čak “700  posto”.

Tako nemoguće visoku normu nije uspjelo ostvariti 50-ih godina prošlog stoljeća niti udarniku socijalističkog rada Aliji Sirotanoviću.

No, što nije mogao udarnik u prethodnom sistemu, može bez problema “heroina rada” kompromitiranoga hrvatskog sudstva.

U predizbornom postupku za predsjednicu Općinskog građanskog suda u Zagrebu “favorizirana” kandidatkinja Mirela Mijoč iskazala je normu od “700 posto”!

U javnoj kritici “700-postotne” norme sutkinja Šoljan Andrašić je dogovorila sa saborskim zastupnikom Stazićem postavljanje pitanja ministru pravosuđa u Saboru je li takva norma moguća?

I Ivan Šimonović, tadašnji ministar pravosuđa, odgovorio je u Saboru da je takav “prebačaj sudačke norme moguć” (pisani ministrov odgovor: Klasa: 700-01/10-01/1114 Ur. broj: 514-03-6524-10-02).

Takav ministrov odgovor u Saboru izazvao je u javnosti podsmijeh.

U osmogodišnjoj školi, naime, uči se postotni račun i da se podaci iznad 100 posto iskazuju u decimalnim brojevima, npr; 7 puta više od jedne cjeline – u ovom slučaju cjelina je bila “sto posto” sudačke norme.

No, nakon tog ministrova odgovora Šoljan Andrašić je na Sudu na kojemu je radila bila mobingirana, degradirana i dovedena u situaciju da kao sutkinja traži temeljno ljudsko pravo na sudsku zaštitu i u Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

A onda je nakon odbijenice bez pisane i obrazložene presude Europskog suda, sutkinja Šoljan Andrašić s dvije odvjetnice otputovala u Strasbourg radi “uvida u (svoj) spis”.

I tamo su pribavile dokumente iz kojih je vidljivo da nitko na Sudu za ljudska prava taj spis nije ni pogledao niti rješavao (dokumenti su objavljeni u publikaciji “Kritika prakse Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu” – ISBN 978-953-58467-0-3  – računalni katalog NSK pod brojem 000951798 – NSK Hrvatski arhiv weba.

Sutkinja Šoljan Andrašić usudila se i u sporu novinarke pojedinke protiv puno nadmoćnije “države” suditi nepristrano kao da stranke u tom postupku nisu neravnopravne.

Zakazivala je sutkinja Šoljan Andrašić ročišta nakon preuzimanja dodijeljenog joj predmeta dotad dvije godine zataškavanog u “ladicama” dvoje ranijih sudaca.

I po završetku sudske rasprave, kad je samo trebalo objaviti presudu, predmet je oduzet sutkinji Šoljan Andrašić i dodijeljen njezinoj kolegici Ani Merlin Božičković.

No i sutkinja Ana Merlin Božičković je nakon oko tri mjeseca “upoznavanja sa spisom” objavila presudu protiv Republike Hrvatske u korist novinarke Helene Puljiz.

I nakon presude protiv “države” Državno sudbeno vijeće pokreće postupak “ocjene tjelesnih i duševnih svojstva Jasne Šoljan Andrašić za obnašanje sudačke dužnosti” (čitaj psihotortura) i potiče radi te opskurne “ocjene” formiranjem ekspertno “psihijatrijsko – pravne skupine” u okviru Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

No, na Medicinskom fakultetu odbijaju sudjelovati u toj “prosudbi tjelesnih i duševnih svojstva” sutkinje “disidentice” i samo dan nakon objavljivanja članka “Psihotortura DSV” (Autograf.hr 8. srpnja 2014.) Medicinski fakultet obavještava DSV “da nije nadležan obavljati takve prosudbe (dopis Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Klasa: 740-017/14-02/1 Ur. broj: 380-59-1010-14-2160-3 od 9. srpnja 2014. godine).

Nakon neuspjele zloupotrebe psihijatrije na 69. sjednici Državnog sudbenog vijeća kolegice i kolege sutkinju Jasnu Šoljan Andrašić “razrješavaju sudačke dužnosti s 1. travnja 2017., – na vlastiti zahtjev”.

Bogme je Šoljan Andrašić dugo i puno kolegijalnih pakosti izdržala.

Žargonom zagrebačke ulice rečeno, Jasna Šoljan Andrašić je napokon “dala nogu” DSV-u i svima ostalima “odozgo” iz kompromitiranoga hrvatskog pravosuđa.

A kolege Šoljan Andrašić iz Državnog sudbenog vijeća zataškavajući svoju nečasnost formalno odlučuju da se postupak tzv. prosudbe duševnih sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti “obustavlja”, jer razrješenje (op. a: ne odbijenica Medicinskog fakulteta) “isključuje daljnje postupanje” (DSV BROJ: R – 7/14 od 25. svibnja 2017. godine).

Po mojem mišljenju bi Jasna Šoljan Andrašić i ovaj puta trebala “dati nogu” Saboru i kompromitiranom Ustavnom sudu i časno povući svoju kandidaturu.

Uspjelo je Jasni Šoljan Andrašić većini kandidata i za ovaj izbor sudaca kompromitiranog Ustavnog suda ukazati na moralne nazore koje većina njih nema, i ne bi se trebala nakon svega opet dovesti u situacije iz kojih je već jednom časno izašla.

Osobno cijenim dvoje “sudskih disidenta”, Jasnu Šoljan Andrašić i (isto bivšeg) suca Tončija Majicu (koji je presudio da građani imaju pravo na “čisti zrak” i da treba zatvoriti zagađivačku Ininu rafineriju u Sisku).

Tadašnji gramzivi moćnici su ubrzo nakon te presude suca Majicu prvo zlostavljali i napokon eliminirali umirovivši ga, da bi unatoč zagađivanju rafinerija donosila profit.

A među (bivšim) odvjetnicima posebno cijenim Jerinu Malešević, kao prvu hrvatsku odvjetnicu koja je nakon 28 godina rada u odvjetništvu zatražila da ju se briše iz imenika odvjetnika, jer u hrvatskom pravosuđu “više ne može pružati vjeru klijentima da će njihov pravni interes riješiti efikasno i pravedno”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  O izgredima Ustavnog suda Sabor ''ni bu – ni mu''!
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu

> Svi tekstovi ovog autora