Evangelici i katolici

Protestanti i rimokatolici stoljećima nisu mogli naći zajednički jezik od onog raskola u 16. stoljeću koji za neke predstavlja najveću katastrofu u povijesti Crkve, a za druge najznačajniji obnoviteljski događaj unutar europskog kršćanstva.

 

Rimokatolička crkva se u zemljama s evangeličkom većinom jednostavno opisivala i odbacivala kao idolopoklonički oblik kršćanstva u kojem je centralistički upravljana institucija zamijenila Krista te time odbacila slobodu koju on donosi. S druge strane su protestanti kao manjina bili vrlo često proganjani od rimokatoličke većine jer ih se držalo sektama koje razbijaju jedinstvo naroda i crkve. Evangelizacija je u jednom i drugom kontekstu bila pod sumnjom kao neka vrsta “krađe ovaca” te se stoga odbacivala kao prozelitizam.

 

Sve to se je stubokom počelo mijenjati nakon Drugog vatikanskog koncila (1962. – 1965.), na kojem su mnoge reformacijske ideje bile načelno prihvaćene. Rimska crkva je vizijom pape Ivana XXIII. i pozivom ad fontes te primjenom načela semper reformanda krenula putem biblijske obnove i evangelizacije svijeta umjesto dotadašnje krute uokvirenosti tradicijom i demonizacije svega modernog i naprednog.

U duhu koji je prevladavao na spomenutom njemačkom skupu, a temeljna je motivacija i američkog pokreta Evangelici i katolici zajedno, nastupa i argentinski papa Franjo. U jednoj zapaženoj katehezi na Općoj audijenciji on se u svom stilu posebno osvrnuo na skandal razjedinjenog kršćanstva. Poslušajmo: “Podjele među nama ali i podjele među zajednicama: kršćani evangelici, pravoslavni kršćani, katolički kršćani, ali zašto podijeljeni?“

 

Ovih dana je u krugovima u kojima se trenutno krećem zaokružena proslava obljetnice jednog značajnog dokumenta (ECT) koji je na tragu saborskog otvaranja prije dvadesetak godina mobilizirao mnoge evangelike i katolike u Americi na suradnju u borbi protiv agresivne sekularizacije i u zauzimanju za zaštitu života i obitelji.

 

ECT je ekumenski nadaleko prepoznatljiva kratica za Evangelicals and Catholics Together. Pri tome treba odmah pojasniti da se ovdje “evangelici” ne koristi kao sinonim za luterane niti kao ime za jednu partikularnu denominaciju iako ju mnoge koriste u svom nazivu. Na engleskom evangelical označava kršćane reformacijske baštine svih denominacija koje su ostale vjerne apostolskom utemeljenju crkve i učenju reformacije koja Sveto pismo smatra najvišim autoritetom po pitanjima vjere, morala i prakse.

 

Evangelici vjeruju da se spasenje ne postiže dobrim djelima niti posreduje isključivo sakramentima, nego (osobnom) vjerom po milosti jer je ono Božji dar po Kristu. Oni se također zalažu za iskustveno i autentično življeno kršćanstvo koje se angažira u evangelizaciji svijeta i zauzima za transformaciju društva.

 

Glavni pokretači i glasnogovornici gibanja Evangelici i katolici zajedno bili su Richard John Neuhaus, najpoznatiji luteranski obraćenik na katolicizam i Charles Colson, bivši Nixonov suradnik, koji je zbog sudjelovanja u aferi Watergate proveo nekoliko godina u zatvoru gdje se obratio na evanđeosko kršćanstvo.

 

Uz njih svakako treba spomenuti i njihova najvjernijeg suradnika, kasnijeg kardinala Averyja Dullesa. Avery Dulles potječe iz poznate prezbiterijanske obitelji bivšeg američkog državnog tajnika Johna Fostera Dullesa. Avery se kao deklarirani ateist obratio pod utjecajem isusovaca, te je kasnije i sam pristupio isusovačkom redu te postao jedan od najutjecajnijih američkih katoličkih teologa.

‘‘Moramo nastojati donositi jedinstvo. Ispričat ću vam nešto: danas, prije nego ću izaći iz kuće, proveo sam četrdesetak minuta, pola sata, s jednim evangeličkim pastorom i zajedno smo molili i tražili jedinstvo. Mi katolici moramo moliti, sami i zajedno s drugim kršćanima, da nam Gospodin dadne jedinstvo (…) Jedinstvo dolazi od Isusa Krista. On nam šalje Duha Svetoga da stvara jedinstvo.”

 

Vratimo se u središte Europe odakle je reformacija krenula. Njemačka je konfesionalno već pet stoljeća podijeljena na evangelike (sljedbenike reformacije Martina Luthera) i rimokatolike. Oni su u ranijoj povijesti znali međusobno žestoko ratovati, a u najnovijoj plodonosno teološki dijalogizirati i korisno lokalno surađivati. Na ovom smo mjestu prije mjesec dana pisali o plodu njihove najnovije suradnje u zajedničkoj borbi protiv pohlepe i neumjerenosti u gospodarstvu i politici.

 

Jedan od odjeka na nedavni evangeličko-katolički dokument ”Zajednička odgovornost za pravednije društvo” bio je podsjetnik na prebrzo zaboravljeni petodnevni “najmasovniji i najotvoreniji ekumenski susret u povijesti vjera”, kako je Frankfurter Allgemeine Zeitung opisao događaje bez presedana u lipnju 2003. godine.

 

Osobno sam imao čast sudjelovati na tom jedinstvenom kongresu na kojem je održano više od 3200 izuzetno dobro posjećenih posebnih skupova s najrazličitijim sadržajima, od karizmatskih evangelizacija do interreligijskih dijaloga. Osim crkvenih visokodostojanstvenika nastupali su i vodeći njemački političari svih stranaka, ali i evangelikalni propovjednici, među kojima i nama iz “Pro-Christ” tele-evangelizacija prepoznatljiv Ulrich Parzany te vodeći pentekostalac Njemačke pastor Ingolf Elsell.

 

Najupečatljivije je bilo završno ekumensko bogoslužje održano pred berlinskim Reichstagom. Oko 200.000 katolika i protestanata je prvi puta u petsto godina zajedno slavilo Boga i slušalo interkonfesionalne propovijedi. Naizmjenično su im propovijedali tadašnji predsjednik Njemačke (katoličke) biskupske konferencije (DBK) kardinal Karl Lehmann i predsjednik Evangeličke crkve Njemačke (EKD) biskup Manfred Kock o temi “Božji blagoslov za sve”.

 

Da ne ostane sve na propovijedima visokopozicioniranih klerika, na istom ekumenskom bogoslužju su četiri laika, među njima i jedna baptistkinja, svjedočili o svom osobnom obraćenju Isusu Kristu.

Taj je govor papa Franjo završio snažnim duhovnim apelom: “Draga braćo i sestre, molimo se Bogu ovako: pomozi nam da budemo udovi Tijela Crkve koji su sve dublje sjedinjeni s Kristom, pomozi nam da Tijelo Crkve ne trpi zbog naših sukoba, naših podjela, naših egoizama; pomozi nam da budemo živi udovi koji su međusobno povezani jednom snagom, snagom ljubavi, koju Duh Sveti izlijeva u naša srca.” 

 

Zapažen govor održao je i tadašnji njemački predsjednik, prakticirajući evangelik Johanes Rau, sin luteranskog svećenika. Papa Ivan Pavao II. je sudionicima tog doista povijesnog skupa uputio značajnu poruku ohrabrenja, u kojoj je naglasio ono što kršćane ujedinjuje i potiče na zajedničko ekumensko poslanje što ga kršćani ostvaruju u svijetu, u kojem etički relativizam i sekularizam ugrožavaju temelje kršćanske vjere te pozvao na novu evangelizaciju.

 

Mene se unutar vrlo bogatog i raznovrsnog programa najviše dojmilo predavanje “Konfesionalni identitet kao bogatstvo i izazov” kardinala Waltera Kaspera. (Kaspera pratim još od mojih studentskih dana kada je on kao ”teološki Wunderkind” bio asistent profesora Hansa Künga u Tübingenu.) Kardinal Kasper, koji je na skupu govorio kao predsjednik Vijeća za promicanje jedinstva kršćana, naglasio je bogatstvo ekumenizma kojemu nema alternative jer je razdor među kršćanima skandal koji umanjuje vjerodostojnost kršćana u očima svijeta. Pozvao je na vjernost Kristu, zajedničku molitvu i slušanje riječi Božje.

 

U duhu koji je prevladavao na spomenutom njemačkom skupu, a temeljna je motivacija i američkog pokreta Evangelici i katolici zajedno nastupa i argentinski papa Franjo. U jednoj zapaženoj katehezi na Općoj audijenciji on se u svom stilu posebno osvrnuo na skandal razjedinjenog kršćanstva. Poslušajmo: “Podjele među nama ali i podjele među zajednicama: kršćani evangelici, pravoslavni kršćani, katolički kršćani, ali zašto podijeljeni?

 

Moramo nastojati donositi jedinstvo. Ispričat ću vam nešto: danas, prije nego ću izaći iz kuće, proveo sam četrdesetak minuta, pola sata, s jednim evangeličkim pastorom i zajedno smo molili i tražili jedinstvo. Mi katolici moramo moliti, sami i zajedno s drugim kršćanima, da nam Gospodin dadne jedinstvo (…) Jedinstvo dolazi od Isusa Krista. On nam šalje Duha Svetoga da stvara jedinstvo.”

 

Taj je govor papa Franjo završio snažnim duhovnim apelom: “Draga braćo i sestre, molimo se Bogu ovako: pomozi nam da budemo udovi Tijela Crkve koji su sve dublje sjedinjeni s Kristom, pomozi nam da Tijelo Crkve ne trpi zbog naših sukoba, naših podjela, naših egoizama; pomozi nam da budemo živi udovi koji su međusobno povezani jednom snagom, snagom ljubavi, koju Duh Sveti izlijeva u naša srca.”

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora