Evangelička teologija u Hrvatskoj – debelo ispred katoličke

Feministička teologinja Elisabeth Schüssler-Fiorenza, najprije prevedena na hrvatski, sada dolazi osobno!

***

U organizaciji Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik rimokatolička teologinja Elisabeth Schüssler Fiorenza održat će u srijedu, 16. svibnja, u 18 sati u auli Sveučilišta u Zagrebu (Trg Republike Hrvatske 14), predavanje Feminism, Religion and Theology (Feminizam, religija i teologija).

***

Evangelički teološki fakultet ”Matija Vlačić Ilirik” u Zagrebu ugostit će feminističku teologinju Elisabeth Schüssler-Fiorenza, čije je glavno djelo ”In Memory of Her” manifest ”Ženske povijesti nastanka kršćanstva” taj fakultet dao prevesti i 2011. godine i objavio pod naslovom ”Njoj u spomen”.

Žene ne moraju biti ni pobožnije od muškaraca da bi bile priznate kao Isusove učenice, niti moraju provoditi posebne mjere, ne moraju se očistiti od mrlje svojeg nižeg spola. Zato autorica ne vidi posebne prepreke za svećenstvo žena i službe vezane uz svećeničko ređenje

Elisabeth Schüssler-Fiorenza, erdeljska Švabica, katolička je teologinja promovirana 1970. godine u Münsteru tezom o općem svećenstvu svih vjernika (prema Ivanovoj ”Knjizi otkrivenja”). Ideja vodilja njezine disertacije je bila ”uključivanje zaboravljenog partnera u stvaranju ‘Nove Zemlje’ Kyriarhije” (od nje je stvoren neologizam sastavljen od ‘kyrios’ – gospodin, majstor, vođa i ‘arho’ –voditi, vladati), složenog sustava vladavine i podređenosti koji obuhvaća ne samo diskriminaciju na osnovu spola nego i diskriminaciju zbog pripadnost klasi, etničkoj skupini, rasi, starosnoj grupi.

Diskriminacije kreiraju model društvene drugotnosti, a Schüssler-Fiorenza taj sustav zove, horribile dictu, rodnom diskriminacijom, jer je društvo primjenjuje na ljudske biće već od njegova rođenja. (Učenici Schüssler-Fiorenza ukazuju na to da strukture podređivanja i vladavine nad podređenima regeneriraju same sebe zato što ih bića – nadređena i podređena, podređena posebice lako – pounutarnjuju (preuzimanju ih kao prirodu). Bića koja su na vlasti smatraju da je to ”normalno”, kao što i podređena bića svoju podređenost smatraju nepromjenjivom normom.

Schüssler-Fiorenza pronalazi snagu za rastakanje Kyriarhije, vladavine Očeva, u proročanstvu Nove Zemlje u smislu ravnopravne i partnerske suradnje muškaraca i žena u (Katoličkoj) Crkvi, a u cilju stvaranja pravednog novog svijeta.

Američki pokreti za građanska prava, proturatne kampanje, Women’s Lib i osloboditeljski pokreti u južnoameričkim zemljama ”upotpunili” su apstraktnu ideju o Novoj Zemlji, novom svijetu, o pravednosti i ravnopravnosti osloboditeljskim mislima, iskustvima i praksom.

Schüssler-Fiorenza je, upoznavši svojeg budućeg supruga, katoličkog teologa Francis Fiorenza, prepoznala aktualnost i nužnost kritičke teološke misli europske tradicije iz iskustava s praktičnim osloboditeljskim težnjama, s konkretnim predodžbama o tome kako potlačeni i diskriminirani muškarci – potomci bivših robova obojene puti, a dvostruko diskriminirane žene – zbog spola i svih drugih razloga zamišljaju Novu zemlju iz ”Knjige otkrivenja”.

Pod dojmom susreta s različitim outcasts i njihovim prosvjedima u SAD-u (gdje je dobila mjesto predavačice na sveučilištima Notre Dame, Cambridge i na kraju Harvard) došla je na ideju promišljati Bibliju iz kuta gledanja određenih skupina, dotaknuti se njihovih potreba, briga i pitanja te odgovoriti određenim ljudima.

Za teologiju europske baštine, usmjeranu na univerzalno značenje svojega nauka i perspektivnost teologije, premda je perspektivnost odličje svake ljudske spoznaje, bila je sumjičavo dočekana ta subjektivnost.

Diskriminacije kreiraju model društvene drugotnosti, a Schuessler-Fiorenza taj sustav zove, horribile dictu, rodnom diskriminacijom, jer je društvo primjenjuje na ljudske biće već od njegova rođenja

Hermeneutika iz perspektive žena neraskidivo je povezana s imenom Schüssler-Fiorenza. Kako se njezino zanimanje za ulogu i značenje žena u kršćanstvu rodilo i razvijalo?

Ona sama će potvrditi da ju je Women’s Lib odveo na sasvim nove putove razmišljanja, mimo i izvan svih do tada poznatih spoznaja. Ona neće gledati ženu-objekt podređenog, nego će pratiti na koji su način žene utjecale na razvitak kršćanstva i udarile mu svoj pečat. Razvijati se iz statusa objekta u subjekt – put ka statusu subjekta, pomoć i odmoć iz kršćanstva – to je bio njezin vodeći interes, a to je i crvena nit u knjizi: Ona ”rehabilitira” apostola Pavla kojemu, doduše, spočitava mizogene stavove i obrazloženje podređenosti žena u njegovo vrijeme, njegovu prečesto citiranu zapovijed Mulier taceat in ecclesia, ali kojemu priznaje neshvaćeni, nezamijećeni ”partnerski odnos” sa ženama u krugovima u kojima se kretao, te naglašava njegovo učenje o radikalnoj jednakosti svih u Kristu u Pismu Galaćanima 3:28: ”Neće više biti ni Židov ni Grk,…. ni muško ni žensko, jer svi će biti jedni u Kristu”.

Schüssler Fiorenza smatra to “ključnom formulacijom teološkog samodefiniranja kršćanskog etosa s dalekosežnim povijesnim učincima…”.

Naglašava da je to važno zato što apostol Pavao nije naučavao, kao što je činio Gnosis, da žene, kako bi dosegle kršćansku etiku, moraju postati muškarcima, nadilaziti svoju spolnost i zatirati je, postati ”aseksualnim anđelima”.

Istakla je – i neumorno ističe – kao jednu od ideja vodilja svojeg teološkog rada: učeništvo ujedinjuje muškarce i žene, vrednuje ih mjerilom vjernog, dosljednog učeništva.

Žene ne moraju biti ni pobožnije od muškaraca da bi bile priznate kao Isusove učenice, niti moraju provoditi posebne mjere, ne moraju se očistiti od mrlje svojeg nižeg spola. Zato autorica ne vidi posebne prepreke za svećenstvo žena i službe vezane uz svećeničko ređenje.

Posebne kriterije za žene, prepreke i teološke argumentacije su ”sekundarne”, uvukle su se u kršćanstvo ulaskom antičkih društvenih sustava i nalegle kao talog na iskonsku ideju jednakosti.

Knjiga ”Memory of her” je, povrh toga, metodološki utemeljeno djelo koje je istovremeno razumljivo i čitateljima i čitateljicama bez akademskog obrazovanja.

Ona sama će potvrditi da ju je Women’s Lib odveo na sasvim nove putove razmišljanja, mimo i izvan svih do tada poznatih spoznaja. Ona neće gledati ženu-objekt podređenog, nego će pratiti na koji su način žene utjecale na razvitak kršćanstva i udarile mu svoj pečat. Razvijati se iz statusa objekta u subjekt – put ka statusu subjekta, pomoć i odmoć iz kršćanstva – to je bio njezin vodeći interes, a to je i crvena nit u knjizi: Ona ”rehabilitira” apostola Pavla kojemu, doduše, spočitava mizogene stavove

Schüssler-Fiorenza je njime pobila tradicionalni, a na sveučilištima kao svetinju njegovan stav da se složeni znanstveni konteksti ne mogu izlagati bez pojednostavljivanja. Mogu kad se znanost dotakne tema značajnih za javnost, za svijet, za ljudski život.

Schüssler-Fiorenza saznala je da najveće poteškoće s njezinim tekstovima imaju osobe koje su potpuno i nekritički identificirane sa svojim vjerskim zajednicama, odnosno crkvama, jer takve osobe ne samo što nisu naviknute nego sebi i ne dopuštaju kritički propitkivati naučavanje svoje Crkve.

Žene koje ni danas nisu zadovoljne svojim statusom u Crkvi, poglavito u Katoličkoj Crkvi, a koje se usude artikulirati svoje nezadovoljstvo, pronalazit će historijski utemeljenje odgovore. Shvate li da ”historijski” znači ”početak-kraj”, ”prolaznost”, knjigu će prihvatiti će kao vodič kroz povijest kršćanstva, koji ujedno motivira na promišljanje i osmišljavanje novih puteva.

Iskoračivši iz gabarita klasične, sveučilišne, tradicionalne egzegeze, Schüssler-Fiorenza se držala iskustvenog principa da ljudska spoznaja svijet izvan sebe ne ”hvata” kao vjerni preslik, nego da spoznaja, iskustvo i kreativna aktivnost mozga stvaraju, konstruiraju stvarnost.

Ona se istraživaču ne pruža kao otvorena knjiga ili – po omiljenoj usporedbi Elisabethe Schüssler-Fiorenza – kao arheološko nalazište iz kojeg iskapamo prošlost i spoznajemo ono što je bilo i kako je bilo. Istraživač se, naprotiv, bavi patchworkom, ”stvaranjem povijesti integrirajući preživjele djeliće izvornih informacija…”.

Smije li se Biblija uopće čitati iz nečije perspektive – zar nije ona Božja riječ, a ne ljudska? Schüssler-Fiorenza je svoje čitateljice pripremila na takvu zamjerku iscrpnim diskursom o principima po kojima je Božja riječ postala ”knjigom”, ”knjigama”, ”tekstovima” iz pera i kuta gledanja ljudi.

Žene koje ni danas nisu zadovoljne svojim statusom u Crkvi, poglavito u Katoličkoj Crkvi, a koje se usude artikulirati svoje nezadovoljstvo, pronalazit će historijski utemeljenje odgovore. Shvate li da ”historijski” znači ”početak-kraj”, ”prolaznost”, knjigu će prihvatiti će kao vodič kroz povijest kršćanstva, koji ujedno motivira na promišljanje i osmišljavanje novih puteva

Umjesto objektivnosti postoji raznolikost – a ni u čitatelja ni u pisaca nema čiste objektivnosti.

Svako shvaćanje živi od pretpostavki – njih artikulirati, objelodaniti, obrazložiti je biblijska hermeneutika kakva bi trebala biti znanstveni etos (a daleko je od toga i među teolozima). Američki teolozi kolege na sveučilištima shvatili su i dali su joj za pravo, iako je Elisabeth Schüssler-Fiorenza sumnjala u to da su baš svi prepoznali značaj knjige ”In Memory of her”.

Opredijelivši se za Sveučilište Harvard (gdje još predaje Novozavjetnu egzegezu), Elisabeth Schüssler-Fiorezna je, kako sama kaže, ”iskoračila iz katoličkog geta”. Odavno surađuje s nekršćanskim kolegama i kolegicama, ali i sa ”postkatolkinjama, teološkinjama poput Mary Daly koje su napustile svoje vjerske zajednice uvjerene da je Katolička Crkva, odnosno cjelokupno kršćanstvo ”nepopravljivo” patrijarhalno ”inkontaminirano”.

Ona diskutira i druži se s matrijarhatskim feministicama, prati ih u potrazi za tragovima drevnih boginja koje bi mogle poslužiti kao ”pozitivni identifikacijski modeli”, te s teologinjama koje izvan institucionaliziranih vjerskih zajednica njeguju ”ženske vjerske zajednice”.

Schüssler-Fiorenza zanima se za sve njih, njihov izlazak iz institucionalnih crkvi čak i shvaća, no ne misli se njima pridružiti. Ona želi djelovati iznutra.

Rekonstrukcijom ”povijesti nevidljivih” žena u biblijskom ambijentu i u procesu nastajanja novog nauka i novog etosa Schüssler-Fiorenza je uspjela sastaviti fascinantan mozaik antičkog svijeta i okruženja u kojem se kršćanstvo razvijalo. Iz pregršt detalja o tradicijama i običajima židovstva, ranog kršćanstva, grčkih i rimskih zajednica i ”kućnih crkvi” iščitaju se ”utkani uzori” za status nascendi kršćanstva u kojem žene više nisu drugorazredne: ”Isusova vizija Kraljevstva Božjeg kao praksa inkluzivnosti i cjelovitosti”, Sveti Duh kao jamac jednakosti”, Jednakost prema apostolu Pavlu, ali konterkarirana oprečnom praksom, patrijarhata.

Evangeličkom fakultetu treba zahvaliti na ovom pozivu za gostovanje još jednog u nizu istaknutih suvremenih teologa (među ostalima i Jürgena Moltmanna). Ako ne zbog iskonskog teološkog interesa, onda barem u znak ekumenskog zajedništva katolika i vjernika Reformacije

Patrijarhat vrijedi i za vjersku praku, ideja ecclesia pristaje ženama, kućama, domaćinstvu. Učiteljstvo i crkvene službe podvinu se ”patrijarhatu” – Schüssler-Fiorenza rabi pojam koji je danas katolicima (smijem generalizirati, jer čak se i papa Franjo uvrstio u dugačku kolonu onih kojima je pojam gender vrijedan poklica Apage Satanas).

”Genderizacija crkvenih službi” (str. 390 i sl. hrv. izdanja) upućuje današnje čitatelje (poglavito onima koji zaziru od pojma ”rod”) na odstupanje od kršćanskog etosa jednakosti, u pravcu drugotnosti.

Evangeličkom fakultetu treba zahvaliti na ovom pozivu za gostovanje još jednog u nizu istaknutih suvremenih teologa (među ostalima i Jürgena Moltmanna). Ako ne zbog iskonskog teološkog interesa, onda barem u znak ekumenskog zajedništva katolika i vjernika Reformacije.

A katolici bi, a posebice katolkinje (čija teologija u Hrvatskoj kaska debelo za evangeličkom), trebali koristiti ovu priliku upoznati suvremenu teološku misao.

    •  Pokušaj da shvatimo papu Pija XII. sine ira et studio
    •  Tko je svet? Kanonizacije su problematične
    •  Svjetska biskupska sinoda – proces samorefleksije
    •  Nihil obstatili kako vjernike voditi žedne preko vode
    •  Papa na strani migranata – no treba čuti i drugu stranu
    •  Nimalo blagdanske misli o svetkovini Marijinog uznesenja
    •  Otvorenje OI u znaku povrijeđenih osjećaja vjernika
    •  Slavimo one koji su dio ljudi kojim je Antigona prva heroina
    •  Socijalni tjedan, Trst: Oduševljenje i iritacije
    •  Novi dokument o rimskom biskupu: ni revolucija ni evolucija

> Svi tekstovi ovog autora