Fojbe, mit i stvarnost

I dok se Italija pridružuje, kao još nikada od 1943. godine, klubu desničarskih država članica Europske unije, pa se možda treba pribojavati neke nove njene Ostpolitik, a sama Giorgia biondina prije nekoliko mjeseci govorila je o povratku Italije u Istru i Dalmaciju, istarski historičar dr.sc. Davor Mandić objavio je opsežnu znanstvenu monografiju (preko 500 stranica) ”Fojbe, mit i stvarnost” (izdavač Istarski ogranak DHK, urednik Boris Biletić).

Riječ je o dragocjenoj knjizi, smatram kapitalnom djelu, podjednako važnoj kao statistička monografija ”Cadastre National de l’Istrie”, koju 1946. godine izdaje na francuskom jeziku Jadranski institut sa Sušaka, s popisom svih naselja, imenima i nacionalnosti za cijelo područje od Kopra do Pule i kvarnerskih otoka. Ovo je divot izdanje, čestitke autoru i izdavaču Istarskom ogranku DHK iz Pule i uredniku Borisu Biletiću.

Mandić, skrupulozni znanstvenik, humanist, ističe svoju temeljnu sentencu:

”Valja zaključiti: Svi stradalnici i žrtve, bez obzira na to kojoj suprotstavljenoj strani pripadali, imaju pravo na sjećanje”.

Sa svoje strane, objavio sam na tisuće stranica literature, proze i poezije, eseja, putopisa, novinskih članaka na istarske teme 20. stoljeća. Sudionik sam i svjedok tih tema već osamdeset godina: od svoje treće godine života kad mi se otac vratio iz Battaglione speciale u Aversi i odmah pokrenuo ustanike, i s Davorom Mandićem dijelim temeljni svjetonazor: razumjeti, shvatiti, prihvatiti onog drugog, zamoliti ga za oprost zbog zlodjela počinjenih i u moje ime.

I ne očekivati od njega uzvrat: kojega, uostalom, u ovih osamdeset godina gotovo ni nema. Uz časne iznimke.

Mandić pomno objašnjava:

”Fojbe, kraške jame kao oznaku za mjesto ukopa onih koji svojim zahtjevima negiraju talijanska nacionalna obilježja istarske pokrajine, nalazimo u omiljenoj pjesmici pazinskih skvadrista. Pjesma je zabilježena u knjizi o povijesti julijskih planinara (SIROVIC, Livio Isaak, Cime irredente, Torino, 1996.). Giuseppe Cobolli Gigli, sin slovenskoga učitelja iz Kopra, nakon što je postao visokim fašističkim dužnosnikom, dodaje si i drugo prezime, Gigli. Giulio Italico Gigli je godine 1927. pisao: ‘Istarska muza nazvala je fojbom mjesto koje je dostojno za pokop onoga tko u pokrajini Istri ugrozi nacionalne (talijanske) karakteristike’ (Gerarchia, IX., 1927.). Zabilježio je i stihove: A Pola xe l’Arena / la foiba xe a Pisin / che i buta zo in quel fondo / chi ga un certo morbin… Nalazimo to i u pjesmi tiskanoj u čitanci za osnovne škole u Julijskoj krajini. Pjesma potječe iz Pazina, a u njoj čitamo: Fioi mii, chi che ofende Pisin paghera / in fondo alla Foiba finir el dovara…”.

A što još možemo očekivati od šarmantne biondine Meloni, ako je 2001. godine Il Corriere della Sera objavio podatak da je u fojbama oko Trsta i Gorice te u Istri i Dalmaciji završilo 40.000 ljudi. Nema sumnje da je ova brojka imala zadaću potvrditi tezu kako je na ovim prostorima u razdoblju od rujna 1943. do kraja 1947. godine izvršen etnocid nad talijanskim stanovništvom.

Tek se devedesetih godina XX. stoljeća pojavila skupina autora – suradnika periodike La Nuova Alabarda, talijanske ortodoksne ljevice tršćanskih komunista, koji, doduše, nisu profesionalni povjesničari, ali nastoje demistificirati fenomen fojbi.

Dodajem ovome, da ozbiljne talijanske statistike navode da su ukupni gubici Italije na ovim prostorima bili 17.000 stradalih, uključiv vojnike diljem Jugoslavije, te da u Sloveniji još postoji dokument s jugoslavenskim zahtjevom za izručenje preko 800 talijanskih ratnih zločinaca…

Pomni istraživač, Davor Mandić navodi opsežne radove Claudie Cernigoi: Tesi 17 CERNIGOI, Claudia, Operazione foibe a Trieste: come si crea una mistificazione storica della propaganda nazifascista attraverso la guerra fredda fino al neoirredontismo, Kappa Vu, Udine, 1997.; Le Foibe tra storia e mito, La Redazione de ”La Nuova Alabarda” presenta il dossier n. 6, Trst, 2002.; Ista, Operazione ”Foibe” tra storia e mito, Collana Resistenza storica, Kappa Vu, Udine, 2005.; Foibe tra storia e propaganda, v. Foibe. Revisionismo di Stato e amnesie della Repubblica, Kapa Vu, Udine, 2008.; A caccia di bufale: le ricerca storica tra leggende, miti e mere falsificazione, La Redazione de ”La Nuova Alabarda” presenta il dossier n. 29, Trst, 2008.; Medaglia senza eroi, eroi senza medaglia, La Redazione de ”La Nuova Alabarda” presenta il dossier n. 21, Trst, 2006. 13 politica e storiografica giuliana tra scontro e confronto…

Mandić uvrštava i istraživanja Sergia Fumicha: ”Nacističke tajne službe, u suradnji s onima iz RSI-ja, započele s mistificiranjem fojbi, odnosno navodnih pokolja učinjenih od strane partizana ako zbog nijednog drugog razloga onda radi uspostavljanja ravnoteže ili opravdavanja vlastitih pokolja i terora (…)”. Sergio Fumich zaključuje da će se mistifikacija fojbi nastaviti i nakon Drugoga svjetskoga rata.

Da, bile su fojbe, prijeki sudovi, strašna kazna i odmazda za zlodjela od 1919. do 1945. godine, od prvih skvadrista do potonjih Repubblichina.

A strašnu i opću višeznačnost početka kulturocida i fizičkog nasilja, kroz paljevinu Narodnog doma u Trstu na ljeto 1920. (istoga dana spaljen je i Narodni dom u Puli!) potresno registrira književnik Gianni Stuparich: ”U tragičnom spektaklu tog popodneva vidjeh nešto golemo: granice onog trga proširiše se u zlokobnu viziju uništenja i ruševina… Ricinusovo ulje i pendrek morali su otvoriti oči Talijana na katastrofu kojoj se išlo ususret”.

Evo i izvadaka iz hrvatskog ratnog tiska istarskog Glasa Istre i Hrvatskog lista: ”8. siječnja 1944. godine, nacifašisti su u Šajinima strijeljali pedesetjednog rodoljuba, i spalili selo i žrtve. Iste noći u Bokordićima strijeljali su dvadesetdvoje rodoljuba… u Grdoselu strijeljali su deset seljaka, a jednog objesili… Lipa, upamtite to ime. Lipa, to je strašna priča koja će ući u povijest, ispripovijedao je to jedan domobranac koji je prisustvovao zločinima u Lipi i koji se kasnije predao našim borcima. On je ispripovijedao da su u strašnim mukama u zapaljenoj školi i kući Josipe Simčić našlo smrt dvijestotine pedesetsedam stanovnika… U Šegotići deset novih žrtava ostalo je ležati u krvi… Na Krasu spaljena sela Račevac, Rašpor, Trstenik, Vodice, Dane i Klenovšćak, odvedeno mnogo ljudi… U selu Račja Vas banda fašistička strijeljala je sedam djevojaka, i malu Milku od jedanaest godina… Pazinski fašist Mizan ima na svojoj duši oko stotinu poklanih ljudi.”

Mandić u dragocjenom dodatku donosi spiskove stradalih ljudi na obje zaraćene strane, od kapitulacije Italije do konca Romelove ofenzive: na antifašističkoj strani ubijeno je preko 1.800 ljudi, na protivničkoj oko 300…

Autor ove esencijalne knjige dosljedno je skrupulozan, i sustavno pomirben, nepristran u zaključivanju, gotovo suhoparno skrupulozan. Pa će tako konstatirati da je nevjerojatna gotovo apsolutna šutnja hrvatske historiografije o događajima u Istri na jesen 1943. godine, kao što ona šuti i o slovensko-hrvatskom egzodusu poslije 1918.

Nabavite ”Fojbe, mit i stvarnost”, u ovim vremenima tihog, koliko i valjda neumitnog povratka fašizma, jer upravo sjećanja su oslonac sadašnjosti i temelj budućnosti.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
    •  Šalamun – šaman poezije

> Svi tekstovi ovog autora