Gdje su sada vjerski lideri?

Mučno mi je pisati o sukobu Izraela i susjednih zemalja. Mnogo je prijatelja rabina i imama, Židova i muslimana, s kojima sam godinama razvijao odnose, ali i strategije vjerskog mirotvorstva. I dalje radimo na tome, otprilike kao što ostaci hipijevskog pokreta i dalje uvjerava svijet da se problemi rješavaju u dimu određenih opojnih sredstava.

Možda nećemo uspjeti u našim namjerama. Eshatologija nam predviđa gadne stvari u budućnosti, pa nije čudo da svijet postaje sve neuređeniji, baš kao što i fizika govori o sve većoj entropiji. Vraćamo se kaosu iz kojega smo i proistekli, kao i zlatnom dobu koje nas čeka nakon kolektivne katarze čovječanstva.

To nije povod očaju, tjeskobi i pasivnosti, već poziv aktivnosti bez obzira na obeshrabrujuće rezultate. Pa što se onda to događa? Gdje su sada vjerski diplomati i zašto šute vjerske zajednice za zvjerstva koja zahvaćaju ljude na Bliskom istoku?

Nepravda je vrlo očita u trenutnom stanju stvari u tom dijelu svijeta. Okrutni napadi Hamasa ne mogu se opravdati niti jednom tragedijom u prošlosti. Izraelski odgovor je doveo do stravičnih zločina za koje njegova vlada nikad neće odgovarati.

Napadi Hezbollaha se ne mogu opravdati niti jednim moralnim imperativom. Izraelski odgovor je ono što se u normalnom svijetu zove agresija ali zbog lovaša i lobista koji se bogate na mizeriji Globalnog juga, to se sve tolerira. Radi se o začaranom krugu trajne osvete i narativa dobra protiv zla, u kojemu niti jedna strana ne želi zaustaviti taj krug ovozemaljskog pakla. Kad njega ne bi bilo, mnogi ljudi bi bili tužni jer bi izgubili puno novaca i moći.

Prije par godina razgovarao sam s jednim imamom u Srednjoj Bosni. Odrastao je u hrvatskom selu i u hrvatskoj kući. Najbolji prijatelj bio mu je Hrvat. Kad je započeo rat između Hrvata i (tada još uvijek) Muslimana, njegov prijatelj je ispalio projektil na njegovu kuću koji je raznio imamovu majku. U razgovoru mi je rekao: ”Imao sam samo dvije opcije. Jedna, da odem do tog čovjeka i da mu sprašim metak u čelo. To bi njegovoj obitelji dalo pravo da ubiju mene ili moju djecu. I tako u nedogled. Druga je opcija da prihvatim svoju traumu i oprostim”.

Razgovarao sam i s jednim mladim pravoslavnim svećenikom iz Hercegovine koji je na svoje oči vidio kako mu Bošnjaci ubijaju roditelje. Razgovarao sam i s katoličkim župnikom kojemu je pobijeno pola obitelji. Svi su u međureligijskom dijalogu i religijskom mirotvorstvu. Osobne tragedije su ih navele da pronađu daleko veću duhovnu snagu da nadiđu želju za osvetom.

Pravda je potrebna, ali i praštanje. Ne sviđa se to mnogim ušima. Ali to je ono što nas naše religije uče. Kamo sreće da ima više takvih ljudi na Bliskom istoku!

Ne zanosim se utopijom. Ovi ljudi su izuzetak, ali znam izuzetke i u Izraelu. Tri rabina koje znam u Izraelu, među kojima i oni koji su nacionalno ”tvrđi”, bili su pritvoreni i ispitivani zbog njihove međureligijske inicijative. Većina imama iz Palestine ne može putovati nigdje. Mnogi šute. Baš kao što šute i proklamirani zaštitnici kršćana na Bliskom istoku koji nisu poduprli papu, pravoslavne i luteranske biskupe u pozivu za pomoć kršćanskim zajednicama koji su pod konstantnim napadom ekstemista iz muslimanskim ali i židovskih redova.

Njihove rakete ne diskriminiraju i rado gađaju crkvene zvonike kao i džamije i sinagoge. Zatri, zaklati, uništiti do temelje… to je ideologija kako arapskih tako i židovskih ekstremista, ali reći nešto takvo je bogohuljenje u zapadnim društvima. Za koju godinu ću radi ovih riječi vjerojatno završiti u zatvoru. Gdje li će tada biti moji prijatelji iz Bosne i Hercegovine, Libanona, Izraela, Iraka… svi koji smatraju da imaju što reći s vjerske razine.

A imaju reći puno. Iz islamske perspektive, pristup miru se ostvaruje kroz koncept nenasilja koji je prakticirao poslanik Muhamed u Meki. Međutim, nakon što je krenuo u žestoke bitke iz Medine, i dalje je pozivao vojnike da ne nanose štetu ženama, djeci, starcima i bolesnima, da ne sijeku drveće i ne oštećuju usjeve. Trebaju se boriti samo za pravdu i okončati ugnjetavanje kroz plemenitu borbu zvanu džihad.

Danas je džihadizam izraz koji se koristi za označavanje međunarodnih terorističkih organizacija kao što su Al Kaida ili Daeš, ali u stvarnosti, džihad nema mnogo veze s harbom (ratom).

Liberalniji islamski znanstvenici tvrde da iskustvo kolonizacije, imperijalizma i nerazvijenosti, između ostalog, koje je izazvalo ogorčenost prema Zapadu, utječe na način na koji se islamski tekstovi razumiju i tumačem, pa mnogi muslimani lako podliježu utjecaju radikaliziranih interpretacija islamska uvjerenja i vrijednosti.

Fizička ili nasilna borba ograničena etičkim pravilima i ograničena nedopuštanjem nasilja nad nedužnima naziva se manji džihad. Unutarnja moralna borba za unutarnji mir naziva se veći džihad. Nadalje, veći džihad se postiže kroz osam principa, koji se često nazivaju osam vrata mira. To su tevhid (jedinstvo i jednoća Boga), fitra (ljudi su stvoreni inherentno dobrima), adal (pravda), afuv (oprost), rahma i rahim (milost i samilost), hilafet (upravljanje u smislu služenja ljudima), sabr (strpljivost) i habb (ljubav), a dalje se proširuju u životu vjernika. Tumačenje Kur’ana i hadisa je kritično, jer neki ukazuju na dopušteno nasilje, dok drugi više žele slijediti osam kapija mira.

Shvaćanje Židova i kršćana kao Ahl al-Kitaba (Naroda Knjige) pokazuje koliko muslimani poštuju druge dvije monoteističke abrahamske religije. Ovo nije samo misao nego Božija naredba: ”Reci, o ljudi Knjige, dođite do riječi koja je pravedna između nas i vas – da se samo Allahu klanjamo i da Njemu ništa ne pridružujemo i da jedni druge ne uzimamo za sebe. gospodari umjesto Allaha. Ali ako okrenu, reci: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani (Njemu se pokoravamo)”’ (Kur’an, Ali’Imran, 64). Ovaj ajet se različito tumači, ali ga većina islamskih učenjaka pokazuje kao podsjetnik da sve tri religije ispovijedaju vjeru u Jednog i Istog Boga.

Obje strane dijele osobnosti koje su cijenile kontakt s Drugima u različitim povijesnim razdobljima. Takvi su bili Abu Hamid al-Ghazali i Mohammad Abduh i susret između svetog Franje Asiškog i sultana Malika al-Kamila ili susret Charlesa Foucaulda s afričkim muslimanskim misticima.

Arapska osvajanja i križarski ratovi bili su stalne prepreke u odnosima između dviju religija. S obzirom na ovu pozadinu, samo se Nikola iz Cuze usprotivio prije nego što su mnogi društveni znanstvenici 19. stoljeća počeli dublje istraživati ​​islam.

Opća načela islamskog dijaloga s drugim religijama, a posebno s kršćanstvom, su poštivanje ljudskih bića, slobodan, ravnopravan i iskren dijalog, poštivanje razlika i suživot unatoč razlikama; što se tiče posljednjeg, muslimani zamjenjuju tradicionalnu dihotomiju između Dar ul-Islama (Kuća islama ili Kuća mira) i Dar ul-Harba (Kuća rata, Kuća neizvjesnosti) s Dar ul-‘Ahdom ili Kućom sporazuma.

Dar ul-‘Ahd ima za cilj komunicirati među narodima i kulturama, upoznati jedni druge, razbiti predrasude i pobijediti strahove. Ovo se može činiti lakim jer su tri monoteističke religije došle iz semitskog svijeta Bliskog istoka i imaju svoje razmišljanje i svjetonazor iz ove regije.

Za Židove, Abraham je božanski izabran; s njim je uspostavljen savez i njemu su data obećanja, posebno zemlje Izraelove. Ova jaka židovska uvjerenja često nisu u skladu s načinom na koji kršćani i muslimani gledaju na Abrahama. To dovodi do primjetne razlike u razumijevanju Abrahama, jer nam biblijski izvori, temeljni dokumenti judaizma, ne ostavljaju puno prostora za razvijanje slike Abrahama kao simbola međuvjerskog zbližavanja. S druge strane, Abraham se smatra vjernikom koji otkriva Boga, monoteistom koji odbacuje idolopoklonstvo i može biti zajednička referentna točka za tri religije koje ga štuju.

YHWH (Jahve) daje stroge moralne zapovijedi, kodirane u Deset zapovijedi danih Mojsiju na planini Sinaj. O ovim se zapovijedima raspravljalo i razvijalo u više od 2000 godina rabinske literature, a također su povezane s mirom i poboljšanjem svijeta. Slično islamskom pojmu “Salam”, hebrejska riječ za mir – Šalom – ima dublje religijsko značenje cjelovitosti, ispunjenja, dovršenosti, jedinstva i blagostanja.

Blagoslov, zagrljaj i gostoprimstvo sastavni su dio toga, i kao takav koncept Šaloma sadrži čvrsta etička načela. Ljudi slijede takav koncept ne zbog njegove intrinzične dobrobiti, već zbog svoje ljubavi prema Bogu. Međutim, židovska rana povijest je povijest ratova i sukoba. Neki talmudski i rabinski spisi ukazuju na ideju pravednog rata o pravednom kralju. To je ostala samo ideja jer nikad nije bilo rabinskih kraljeva ili onih koji su bili u sveopćoj Božjoj milosti.

Talmudske tradicije duboko utječu na konzervativni židovski stil života. Naglašava humanizam koji ima za cilj popraviti svijet koji je postao zao ili loš; taj se pojam naziva tiqqun olam. Isto tako, cjelokupna židovska izgradnja mira proizlazi iz potrebe da se židovski narod spasi od potpunog uništenja i ima posebnu važnost za zaštitu židovskih života.

To nije moderna predodžba: drevne osobine židovske izgradnje mira i rješavanja sukoba zahtijevaju pažljiv pristup odvojenim sukobljenim stranama, poput shuttle diplomacije koju je razvio veliki svećenik Aron koji je razgovarao i pomogao objema stranama da ozdrave.

Mnogi autori ovu prvu fazu židovske izgradnje mira nazivaju žalovanjem, nakon čega slijede ritualni procesi religioznog oplakivanja mrtvih (aveilus) i recitacija žalosnih molitava (kaddish i yizkor).

Začarani krugovi gubitka, posebno u generacijskom smislu, stavljaju mnoge židovske obitelji u stanje stalne žalosti i osvete. Mnogi graditelji mira koji se temelje na vjeri ukazuju na judaističku religijsku tradiciju iscjeljivanja i rekonstitucije, koja uključuje oprost i teshuvu: pokajanje, povratak, transformaciju ili obnavljanje sposobnosti transformacije sebe ili zajednice.

Židovska usredotočenost na Boga poziva vjernike da budu poput Boga. Svaka osoba treba oponašati Boga kao onoga koji pomaže u brisanju grijeha ljudi, tako da svaka osoba uključena u sukob treba brisati grijehe svojih bližnjih.

Ove su zapovijedi konkretni načini na koje Židovi pokazuju svoju ljubav prema Bogu. Jedna od njih je uključenost u patnju drugih i odgovornost za liječenje te patnje.

Uspješna izgradnja mira temelji se na socijalnoj pravdi, pravednoj preraspodjeli resursa i konstruktivnoj društvenoj kritici, koja se odražava u elementima pozitivnog mira. Opet, Aronov iskonski primjer daje ton judaističkom pristupu aktivnoj izgradnji mira. Sastoji se od poniznosti, empatijskog slušanja, pobožnosti i moralnosti, uzora.

Gdje su onda ti vjerski ljudi koji bi trebali ova načela provoditi u djelo? Prije svega, nisu na pro-izraelskim i pro-palestinskim prosvjedima. Gotovo je nemoguće vidjeti židovskog ili islamskog vjerskog dužnosnika koji daje legitimitet često nasilnim prosvjedima u Europi.

Istovremeno, imami i rabini se nalaze i na lokalnim i na nacionalnim/kontinentalnim razinama kako bi zajednički radili na smanjivanju napetosti i ekstremizma u vlastitim vjerskim zajednicama. Možda to nije (dovoljno) vidljivo, ali neprekidna vjerska diplomacija nastoji pratiti svoja religijska načela. To su pripremni stadiji za neminovnu aktivnost nakon završetka krvoprolića. Baš kao što upravljanje krizom staje kad kriza nastane, da bi se postkrizno djelovanje pokrenulo nakon krize, tako i vjerske zajednice u ratu mogu samo moliti i brinuti se za stradale, da bi nakon toga popravljale svijet u kući sporazuma.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Vjerom protiv klimatske tjeskobe

> Svi tekstovi ovog autora