Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (3)

2.6.  O dobrom ukusu

Mudrost koju se često veže uz bilo koju raspravu o ukusu glasi: De gustibus non dispuntandum est.^[i] Ta naoko pluralistička, inkluzivna sentenca zapravo je samo lijepi omot za nimalo impresivan sadržaj. Kao i svaka dogma, ta izreka ima dvojaku funkciju koja se očituje u tome da s jedne strane služi kao izgovor koji dajemo sebi samima, a s druge strane ona služi kao zapovijed koju postavljamo ljudima oko sebe.

U oba slučaja ona rezultira lijenošću koja ima daljnju posljedicu u rastvaranju bilo kakve sposobnosti za formiranje osjećaja za lijepo i primjereno. Postoji opasnost, naime, da netko tko je dovoljno hrabar da dovede u pitanje status quo bude izvrgnut etiketi netolerantne osobe. Još gore, svaki nagon za preispitivanjem počinje se zatirati još prije nego što je uopće izražen kroz autocenzuru kojoj se dobrovoljno podvrgavamo. Na taj način, umjesto da bude garancija slobode mišljenja, de gustibus postaje tvrdoglavi pas čuvar tiranije neukusa.

Profesor Roger Scruton u dokumentarnom filmu Why Beauty Matters pojašnjava: ”U našoj demokratskoj kulturi ljudi često smatraju da je sud o ukusu druge osobe čin ugroze. Neki se čak nalaze uvrijeđeni nagovještajem da postoji razlika između dobrog i lošeg ukusa ili da je ideja o tome što gledamo, čitamo ili slušamo važna. Ovo, međutim, ne pomaže nikome. Postoje standardi ljepote koji imaju čvrsto uporište u ljudskoj prirodi i mi ih trebamo potražiti te ugraditi u naše živote.”[ii]

Kako se može iščitati iz citata, ljudi se ne rađaju s dobrim ili lošim ukusom. Umjesto toga, u svima nama leži određeni potencijal na temelju kojeg možemo razvijati sposobnosti uz pomoć kojih ćemo cijeniti dobro napisan roman ili lijepo uređen stan. Istovremeno, te sposobnosti daju nam za pravo da generičnu pop pjesmu ili već nebrojeno puta recikliranu filmsku franšizu stavimo na mjesto koje zaslužuju, a da nas pri tome ne prati nikakav osjećaj nametnute ili samonametnute krivnje.

Na ovome mjestu važno je naglasiti kako inzistiranje na postojanju razlike između dobrog i lošeg ukusa ne znači da treba uspostaviti nekakav cenzorski komesarijat koji će na lomači uništavati djela i/ili njihove autore samo zato što su proglašeni neukusnima. Sloboda stvaralaštva civilizacijski je doseg koji se ne smije dirati. Također, publika koja uživa u neukusu ne bi trebala biti stavljena na stup srama zbog te svoje navade.

Umjesto toga, nužno je i dalje bespogovorno podržavati slobodu izbora uživalaca neukusnog sadržaja uz istovremenu presudnu zadaću razvijanja zrelosti kod te iste publike koja će rezultirati saznanjem: ”Da, ja sam svjestan da je glazba koju slušam utjelovljenje kiča i besmisli, ali usprkos tome ja ću je nastaviti slušati jer uživam u njoj.”

Ipak, inzistiranje na razvoju osjećaja za (ne)ukus nema jednak značaj u svim područjima. Koncert, izložbu, knjigu, seriju, auto ili odjevni predmet koji ne zadovoljavaju naše standarde dobrog ukusa lako možemo izbjeći tako što ćemo ih ignorirati. Još važnije, izloženi nabrojanom postaju samo oni koji su slobodno donijeli takvu odluku pa ne postoji ”kolateralna” šteta. Postoje, međutim, područja gdje ravnodušnost može biti neposredno pogubna za cjelokupnu zajednicu. Jedno od tih područja pripada domeni arhitekture i naziva se prostorno planiranje.        

U svijetu postoje brojni primjeri lošeg urbanističkog planiranja, ali za svrhu ovoga teksta bit će odabran jedan u Ruskoj Federaciji. Murino, predgrađe Sankt Peterburga, stambeno je naselje  izgrađeno 2019. godine koje predstavlja utjelovljenje onoga što se može dogoditi kada se ne poštuju najelementarniji postulati dobrog ukusa.

Video bloger Sergey Baklykov u svojem uratku[iii] prikazuje nepreglednu džunglu od stakla i betona koja, nasuprot pravoj džungli, ima vrlo malu raznolikost. Murino, naime, čine desetci zgrada visokih po dvadeset pet katova i parkirališta koja ispunjavaju prostor među njima. Ne postoje trgovi, parkovi, ustanove kulture, poslovni ili trgovački centri za stotinu tisuća stanovnika tog naselja.

Baklykov iznosi tvrdnju da će zbog velike gustoće naseljenosti i nedostatka bilo kakve socijalne infrastrukture Murino – danas spavaonica, u bliskoj budućnosti postati geto, što će rezultirati potrebom da se cijelo naselje poruši. Ova priča tragična je kada se ima na umu da Ruska Federacija ima dovoljno bogatstva i prostora da svojim stanovnicima osigura dostojanstven život umjesto gužvanja u ljudskim mravinjacima.

U kontekstu izloženog treba analizirati jedan od temeljnih zahtjeva dobrog ukusa, a to je sposobnost da se cijeni ljepota i da se na njoj inzistira. Ljepota je posebno izdvojena upravo zbog krhkog položaja u kojem se našla u društvu općenito, a u arhitekturi napose.

Profesor Robert Scruton pojašnjava: ”Ljepota je napadnuta iz dva smjera; od strane kulta ružnoće u umjetnosti i od strane kulta korisnosti u svakodnevnom životu. Ta dva kulta spajaju se u svijetu suvremene arhitekture. Na prijelazu u dvadeseto stoljeće arhitekti su, kao i umjetnici, postajali nestrpljivi s ljepotom i počeli su na njezino mjesto stavljati korisnost. Louis Sullivan, američki arhitekt, izrazio je kredo modernista kada je kazao: ‘Oblik slijedi svrhu’. Drugim riječima, prestanimo misliti o tome kako moderna zgrada izgleda, počnimo razmišljati što ona čini. Sullivanova doktrina iskorištena je kako bi se opravdao najveći zločin protiv ljepote koji je svijet do sada vidio, a to je zločin moderne arhitekture.”[iv]

Scruton potom opisuje jedno od utjelovljenja upravo izloženoga: ”Odrastao sam blizu Readinga koji je bio šarmantan viktorijanski grad s terasastim ulicama, gotičkim crkvama i okrunjen elegantnim javnim zgradama i otmjenim hotelima. Stvari su se, međutim, 1960-ih počele mijenjati. Ovdje u centru ulice su bile porušene kako bi prepustile mjesto poslovnim zgradama, autobusnoj stanici i parkinzima. Sve to stvoreno je bez obaziranja na ljepotu. Rezultat savršeno jasno pokazuje da će stvari izgrađene imajući na umu samo korisnost vrlo brzo postati beskorisne.”[v] Opisani dio grada, naime, oronuo je, opustio i prepušten golubovima da tumaraju njegovim bespućima od betona i zahrđalog željeza.

Konačno, komentirajući činjenicu da je spomenuta novogradnja devastirana grafitima, Scruton zaključuje: ”Sve je vandalizirano, ali ne bismo smjeli kriviti one koji su išarali grafite. Ovo mjesto izgradili su vandali, a oni koji su dodali grafite samo su završili posao.”[vi]

Scruton iznosi sljedeću tezu kojom pojašnjava kako je došlo do trivijalizacije ljepote: ”Možda su ljudi izgubili vjeru u ljepotu jer su izgubili vjerovanje u ideale. U iskušenju su da pomisle kako je svijet apetita sve što postoji. Ne postoje vrijednosti osim onih utilitarističkih. Nešto ima vrijednost ako ima korist. A koja je korist od ljepote?”[vii] Prema mišljenju autora teksta, odgovor na ovo pitanje možemo pronaći u Tolkienovu djelu.

3. Zaključak; Što možemo naučiti od Tolkiena!?

U stanju neprekidnog podražaja ostvarenog kroz more informacija, koje nam s različitih platformi posredstvom medija pristižu svakoga trenutka, prilično je lako izgubiti suptilnost potrebnu da bi se primijetili manje nametljivi suputnici u našem životnom putovanju. Doista, stabla ili ptice nemaju luksuz oglašavanja kao proizvodi Coca Cole.

Zato bismo se trebali oduprijeti potrebi da otkrijemo što je označio posljednji trzaj našeg pametnog telefona i umjesto toga pružiti priliku obližnjem grmu ili drvcetu da nam prenesu svoju poruku. Profesor Tom Shippey vrlo lijepo pojašnjava kako je čitanje Tolkienova djela utjecalo na način kako percipira svijet oko sebe: ”Učinio me je boljim promatračem. Sada zapravo gledam i zanimam se za stvari koje je i on gledao i za koje je bio zainteresiran. Tolkien je onaj tip osobe koji ljude pretvara u promatrače ptica, entuzijaste za drveće te pretraživače živica.”[viii]

Naravno, ovakva poruka ne javlja se slučajno. Christopher Tolkien pojašnjava: ”Moj otac volio je drveće i cvijeće dubokom ljubavlju.” Treba istaknuti da ta ljubav nije obuhvaćala samo estetiku nego i snažnu simboliku koja se mogla izvući iz prirode. Tako Tolkien opisuje stabla na sljedeći način: ”Stabla su veličanstvena bića. Njihova razgranata struktura podsjeća me na konstrukciju jezika, ali također i na izgradnju mitova i bajki – najplemenitijeg što je ljudski duh postigao.”[ix]

Očito je zašto je Tolkien, kao profesor lingvistike i tvorac paralelnog svijeta mašte, interpretirao stabla na taj način. Ovdje se vrijedi zapitati postoji li neki dublji princip na temelju kojeg nas priroda može usmjeriti takvom slikovitom načinu poimanja? Škola života (The School of Life)^[x] nudi sljedeće shvaćanje: ”Stabla su slika strpljenja i odlučnosti. Njihova kora svjedoči stotinama godišnjih doba koja su preživjela. Izgubila su grane usred izloženosti zimskom vjetru. Farmeri su ih posjekli i prepilili. Sve to lišće uskoro će nestati. Ali ona ustraju. Ljudski život smrtan je, ali primjer stabala nas na najbolji i najelegantniji način upoznaje s neizbježnom činjenicom životnog ciklusa. Ništa ne traje zauvijek. Zato nam njihovo lišće šapuće da uživamo u ovim dragocjenim danima. Prirodu ne trebamo samo zbog fizičkog zdravlja nego i zbog jednako važnog razuma. Potoci, oblaci i stabla poslanici su perspektive, strpljivosti i introspekcije.”[xi]

Cilj ovoga teksta jest da se, prije svega, ukaže na odgojni potencijal Tolkienova djela (fantazija) na temelju kojega možemo razviti senzibilitet u našem pristupu okolini, prirodi i svijetu (u tom smislu govori se o ekologiji). Dinamika odnosa koja vlada u jednom zamišljenom, fantastičnom, sekundarnom svijetu i ona prisutna u stvarnom, primarnom svijetu dijele mnogo toga zajedničkog.

Na temelju prethodnog, autor teksta smatra kako je prouočavanje Tolkienova djela višestruko vrijedno. Ono nam ne pruža samo zabavu, utjehu ili utočište. Pored tih važnih učinaka, proučavanje ovog suvremenog mita pruža nam priliku da njegujemo istančanost naših osjetila, da usmjerimo pažnju na detalje koje bi inače ostali neotkriveni i da razvijemo dobar ukus koji bismo mogli primijeniti u nadi da svijet koji gradimo, bio on stvaran (primaran) ili u mašti (sekundaran), postane boljim i ljepšim mjestom za život.

___________________________

4. Izvori

A Mythology of Hope – The Lord of the Rings, Like Stories of Old, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=3HYlbg6RKMA, posljednji posjet stranici 5. ožujka 2024.

Allegory, Merriam-Webster, dostupno na: https://www.merriam-webster.com/dictionary/allegory#note-1, posljednji posjet stranici 4. ožujka 2024.

Baklykov, S., Future Ghetto of St. Petersburg, Russia. (Murino, Worst District of The City), Real Russia, 2019., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=I6C46cqwS8E, posljednji posjet stranici 6. ožujka 2024.

1892. R. R. T. – A study of John Ronald Reul Tolkien 1892.-1873., Landseer productions, 1992., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=HkmNHP58OhU, posljednji posjet stranici 4. ožujka 2024.
1893. J. R. R. Tolkien, des mots, des mondes, ARTE France, 2014.

Scruton, R., Why beauty matters, BBC Scotland, 2009., dostupno na: https://vimeo.com/580185089, posljednji posjet stranici 6. ožujka 2024.

Slavoj Žižek + Paul Holdengräber ˝Voyeurism and digital idnetity˝ – International Authors´ Stage, Det Kgl. Bibliotek, 2014., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=HAZiFWZpYds, posljednji posjet stranici 5. ožujka 2024.

These Three Natural Things Can Save You…, The School of Life, 2014., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=xXPLbcsDOJQ, posljednji posjet stranici 6. ožujka 2024.

Tolkien, J. R. R., Gospodar prstenova – dio drugi – Dvije kule, Algoritam, Zagreb, 2004.

Tolkien, J., R., R., Gospodar prstenova – dio treći – Povratak kralja, Algoritam, Zagreb, 2005., str. 464.

Tolkien, J., R., R., The Lord Of The Rings: The Fellowship of the Ring (Foreword), HarperCollins e-books, 2008., str. XXVIII., dostupno na: https://s3.amazonaws.com/scschoolfiles/112/j-r-r-tolkien-lord-of-the-rings-01-the-fellowship-of-the-ring-retail-pdf.pdf, posljednji posjet stranici: 5. ožujka 2024.

White, Michael, Tolkien – biografija, VBZ, Zagreb, 2006.

Wikipedia Contributors, Alegorija, Wikipedija – slobodna enciklopedija, 2023., dostupno na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Alegorija, posljednji posjet stranici 4. ožujka 2

[i] O ukusima se ne raspravlja.

[ii] Scruton, R., Why beauty matters, BBC Scotland, 2009., dostupno na: https://vimeo.com/580185089, posljednji posjet stranici 6. ožujka 2024. 

[iii] Baklykov, S., Future Ghetto of St. Petersburg, Russia. (Murino, Worst District of The City), Real Russia, 2019., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=I6C46cqwS8E, posljednji posjet stranici 6. ožujka 2024. 

[iv] Op. cit. u bilj. 2

[v] Ibid.

[vi] Ibid.

[vii] Ibid.

[viii] Landseer productions, J. R. R. T. – A study of John Ronald Reul Tolkien 1892.-1873., 1992., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=HkmNHP58OhU, posljednji posjet stranici 4. ožujka 2024.

[ix] J. R. R. Tolkien, des mots, des mondes, ARTE France, 2014.

[x] U orginalu: The School of Life, edukacijska tvrtka koja nudi savjete u vezi životnih pitanja. Osnovana 2008. godine od strane filozofa Alaina de Bottona. Youtube kanal dostupan na: https://www.youtube.com/user/schooloflifechannel

[xi] These Three Natural Things Can Save You…, The School of Life, 2014., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=xXPLbcsDOJQ, posljednji posjet stranici 6. ožujka 2023.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Savršeni dani – Sreća na japanski način
    •  Djeca čovječanstva - Odraz budućnosti između nade i apatije
    •  Aldous Huxley vlastitim riječima (1)
    •  O zavisti
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (2)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (1)
    •  Fahrenheit 451 – Cenzura knjiga, kontrola misli
    •  Divni novi svijet – Distopija naša svagdašnja
    •  1984. – Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (3)

> Svi tekstovi ovog autora