novinarstvo s potpisom
U svojoj četvrtstoljetnoj povijesti, HTV niti prema jednoj hrvatskoj vlasti nije bio tako kritičan kao prema Vladi Zorana Milanovića. Ali, Tomislav Karamarko ipak je djelomično u pravu kad tvrdi da je javna televizija proteklih godina bila stranačka.
Kanal HTV4 u potpunosti je bio u funkciji HDZ-a.
I unatoč tome Domoljubna koalicija je na parlamentarnim izborima debelo podbacila u odnosu na vlastita očekivanja.
No, Karamarko je svejedno uvjeren da je HTV ključni medij za oblikovanje percepcije o vlasti i stoga je ministra Zlatka Hasanbegovića, koji kao da se identificirao s Ottom Skorzenyjem, zadužio da desantom u cijelosti zauzme tu tv kuću.
Na tragu je to političke filozofije Franje Tuđmana. Utemeljitelj HDZ-a također je smatrao da ne mogu postojati autonomne institucije nego da sve, uključujuči i HTV, moraju provoditi državnu politiku. Zato je HTV pretvorio u bitan stup svoje vladavine, večernji Dnevnik uglavnom je služio za denunciranje Tuđmanovih stvarnih i izmišljenih protivnika.
Karamarkova je, međutim, zabluda da Hasanbegović može napraviti za njega što su Antun Vrdoljak i ostali odrađivali za Tuđmana.
Ministar kulture se, doduše, jako trudi. U vrlo kratkom roku uspio je na vodeća mjesta u informativnom programu HTV-a instalirati njihove vedete iz devedesetih godina i novinare koji su stasali u međuvremenu, a punim plućima dišu za HDZ.
I oni bi sada trebali, kako je objasnio v.d. ravatelja HRT-a Siniša Kovačić, ”štiti hrvatski nacionalni interes”, u prijevodu – promicati državnu politiku.
Ali, već tu se pojavljuje prvo ograničenje strategije retuđmanizacije HTV-a. Danas u Hrvatskoj, naime, nema jedinstvene državne politike kao u Tuđmanovo vrijeme. Daleko od toga da su Tihomir Orešković, Kolinda Grabar-Kitarović, Tomislav Karamarko i Božo Petrov jedan politički entitet s istom interpretacijom nacionalnih interesa.
Kako će se HTV nositi s tom činjenicom, hoće li, primjerice, napadati Oreškovića kad se opet u vezi s nečim suprotstavi Karamarku i to tumačiti interesom Hrvatske? No, zapravo i nije naročito važno što će HTV servirati puku umotano kao zaštita nacionalnih interesa.
Ta televizija više niti približno nije utjecajan mediji kakav je bio prije dvadesetak godina.
Može Hasanbegović u sklopu svojeg desanta na imaginarno jugokomunističko uporište vratiti i Obrada Kosovca, Ljiljanu Bunjevac Filipović i Dunju Ujević.
Može uređivanje Dnevnika povjeriti Velimiru Bujancu, a talk show dodijeliti Marku Juriču koji bi svaki dan razgovarao sa Zdravkom Tomcem, Josipom Jurčevićem i Višnjom Starešinom.
Od toga ne bi bilo bogzna kakve koristi.
HDZ-ova biračka baza ne bi se proširila, Karamarka bi u anketama i dalje vodili kao najnepopularnijeg političara. Ne, u doba drugih, komercijalnih televizija i interneta, HTV ne može poslužiti Karamarku kao što je Tuđmanu.
Riječ je o velikoj iluziji i zato Hasanbegovićev desant nije vrijedan pažnje koja mu se pridaje.
(Prenosimo s portala Novoga lista).