novinarstvo s potpisom
Ne kažem da tu postoji kaznena odgovornost, Karamarko je trebao dati ostavku, a kako to nije učinio, mi ćemo pokrenuti postupak njegova opoziva u Saboru. Treba razdvojiti privatno od javnoga, a očito je da se ta priča ponavlja u HDZ-u s koljena na koljeno. Vidjet ćemo što o tome misli stranka s kojom je HDZ na vlasti.
Ovako je najnoviju aferu, što danima potresa stranku na vlasti, komentirao predsjednik najveće oporbene stranke Socijaldemokratske partije Hrvatske Zoran Milanović.
Na odgovor Tomislava Karamarka nismo dugo čekali, uslijedio je putem društvenih mreža. Poručio je urbi et orbi da će se izuzeti iz procesa donošenja odluka o INA-i, ne očito zbog neprirodne poslovne veze njegove supruge i Joze Petrovića, već kako on veli zbog medijskoga linča obitelji i njega osobno.
Priznaje da se dosad zalagao za povlačenje iz arbitražnih postupaka, jer je tako, tvrdi, želio prekinuti promašenu politiku neuspješne Vlade i još neuspješnijeg premijera…
Mnogima neuvjerljiv Karamarko tvrdi kako se rukovodio isključivo željom da uštedi, jer bi u slučaju po Hrvatsku nepovoljnog ishoda šteta bila mjerena milijardama kuna, a tu je i visoka cijena odvjetničkog društva koje zastupa Hrvatsku.
Neuvjerljiv nam je i stoga što nikako da javno kaže otkud mu podaci o eventualnome neuspjehu, kad su obje strane strogo obvezane na šutnju, tim više što je prije petnaestak dana, kad je u javnost procurila informacija o njegovom druženju s Molovim lobistom Jozom Petrovićem, decidirano tvrdio da o tome s košarkaškim prijateljem nije razgovarao i ne razgovara.
Anu Karamarko, njezinu marketinšku tvrtku Drimia i novac dobiven od ugovora s Petrovićevom tvrtkom nitko prije dva tjedna nije javno spominjao.
Da sve ipak nije tako benigno i da Kararamarkovi nisu samo naivno uletjeli u mrežu iskusnoga lobista, govori i istup konspiraciji inače sklonog premijera Tihomira Oreškovića na press konferenciji u četvrtak. Inače tajanstveni Tim, iz kojega još do prije neki dan novinari kliještima nisu mogli iščupati informacije o investicijama i prodaji strateški važnih poduzeća, o najnovijoj Karamarkovoj aferi bio je nešto rječitiji. Istina, novinarima je rekao kako ne vjeruje da je prvi potpredsjednik Vlade u sukobu interesa, no sačekat će ipak odluku Povjerenstva te za svaki slučaj formirati pregovarački tim koji će sam voditi.
O medijskome linču koji spominje Karamarko, ali i demonstranti koji podržavaju njega i Hasanbegovića, ni slova. Uostalom, kada je riječ o pogromu i linču, prije bismo mogli za njega optužiti ovaj politički dvojac (Hasanbegović- Karamarko) nego novinare kojima se, otkad je ove vlasti, sustavno prijeti, koje se smjenjuje i koji se egzistencijalno ugrožavaju uskratom sredstava i otkazivanjem ugovora o radu i u javnim i u privatnim medijima ne bi li se umililo “domoljubnoj vlasti”.
Povijest nas uči, a to vjerujem dobro znaju obojica spomenutih političara – povjesničara, kako su tom destruktivnom obliku ponašanja upravo najskloniji desno orijentirani. Bojim se kako je i ovaj Facebook iskaz predsjednika HDZ-a tek klasični pokušaj manipulacije građanima, još jedan HDZ igrokaz tipa: Drž’te lopova!
Ne znam za vas, ali ja sam debelo umorna od tog hadezeovog vječno istoga scenarija odvlačenja pažnje javnosti izigravanjem žrtve dok nemilice pune džepove. Na vlasti su s manjim prekidima dvadeset i pet godina – a stalno ih netko proganja i ugrožava.
Znam, za njih je ugroza svaki zahtjev za demokratskim i civiliziranim ponašanjem. Čime je to ugrožen Tomislav Karamarko? Valjda zahtjevom da, dok obnaša visoku funkciju u Vladi, pokuša strogo razdvojiti privatni (obiteljski) interes od onog javnog.
Zbilja ne razumijem zašto potpredsjednik Vlade nije prije petnaestak dana, kad je u javnost procurilo njegovo prijateljevanje s Jozom Petrovićem, građanima rekao i za ugovor koji je tvrtku njegove supruge dvije godine vezivao za Molovog lobista. Zašto nam nije objasnio kad je i uz koje uvjete sklopljen i kad je i zbog čega prekinut.
Javnost ima pravo znati ima li Drimia i neke druge ugovore koji bi ga eventualno mogli kompromitirati kao političara i Vladinog dužnosnika. Tako, naime, postupaju političari koji uvažavaju i poštuju svoje birače, ali i građane koji su svoj glas dali suprotnoj strani.
Post festum zahtjev koji je Karamarko uputio Povjerenstvu za sukob interesa, popraćen kuknjavom na društvenim mrežama, samo je saniranje počinjene štete. Neuvjerljive priče o medijskome linču (linč bi bio da je ugovor i priča o njegovom prijateljstvu s Petrovićem izmišljena, da je riječ o laži) samo dodatno dijele i antagoniziraju društvo, ali bogami i vladajuću koaliciju koju već duže trese ozbiljna politička kriza.
Zakon možda i nije prekršen, ali javnost je svakako morala na vrijeme imati informaciju o trokutu MOL-a i Karamarkovih te naravno o tome da je potpredsjednik možda i nehtijući subjektivan dok govori o arbitraži.
Tome u prilog ide i izjava Bože Petrova da je Most prije petnaest dana jednostavno bio prisiljen izaći u medije kad se vidjelo “gdje se kolo pokušava odvrtjeti. To smo uspjeli spriječiti i jednog dana će se to znati”, ustvrdio je Petrov.
Nije mi jasno zašto čekati “jednoga dana”, zašto nam istinu ne može otkriti danas? Mistificiranje, skrivanje i doziranje informacija samo narod čini dodatno sumnjičavim. Htjela to vlast ili ne, to asocira, budi nam sjećanje na notornu Fimi mediju i iskaz vlasnice Nevenke Jurak koja je uporno na suđenju tvrdila da je njezina marketinška agencija sve radila po zakonu… Kojem? Onom plemenskome, običajnom koji se prenosi s koljena na koljeno ili onome po kojem sude sudovi.
Sve dok nam Petrov ne otkrije “gdje se kolo pokušalo odvrtjeti”, opravdano možemo sumnjati da mu koalicijski partneri (pardon, suradnici) imaju dijagnozu. Čitav niz simptoma rječito govori o kroničnoj prisutnosti sindroma Fimi medije. On i njegovi, kao bliski suradnici, mogu se samo nadati da nije zarazno! Jedno je, međutim, pouzdano – dreka oko lažnoga linča neće ih izliječiti.
Odlazak s pozicija koje prijevaru, krađu i korupciju čine mogućima za njih je najbolji lijek.