Holy Father – Holy Brother

“Mogu li Vas ja, Sveti Oče (Holy Father), kao pentekostalac, osloviti sa Sveti Brate (Holy Brother)”? Širokim osmijehom se zagledao u mene: “O, yes! I like it! I like it!”, odgovorio mi je bratski. Tako je prošlonedjeljnog jutra otpočeo moj prvi susret sa simpatičnim Papom “iz daleke zemlje” u postkomunističkoj Albaniji. Pomoglo je to što imamo zajedničke prijatelje u Buenos Airesu i što sam se u privilegiranoj poziciji u Tirani našao zaslugom predsjednika Bujara Nishanija.

 

“Pozivam vas da gradite svoj život na Isusu Kristu, na Bogu; tko gradi na Bogu, gradi na stijeni, jer je on uvijek vjeran, i onda kada smo mi nevjerni (usp. 2 Tim 2, 13). Isus nas poznaje bolje od bilo koga drugog; kada pogriješimo, on nas ne osuđuje, već nam kaže: ‘Idi i nemoj više griješiti’ (Iv. 8, 11).”

“Mogu li Vas ja, Sveti Oče (Holy Father), kao pentekostalac, osloviti sa Sveti Brate (Holy Brother)”? Širokim osmijehom se zagledao u mene: “O, yes! I like it! I like it!”, odgovorio mi je bratski. Tako je prošlonedjeljnog jutra otpočeo moj prvi susret sa simpatičnim Papom “iz daleke zemlje” u postkomunističkoj Albaniji. Pomoglo je to što imamo zajedničke prijatelje u Buenos Airesu i što sam se u privilegiranoj poziciji u Tirani našao zaslugom predsjednika Bujara Nishanija

 

Slušam ga pažljivo i ne mogu vjerovati svojim ušima dok Bogu zahvaljujem za svog oca (latinska riječ papa znači otac, preciznije tata) Leopolda Kuzmiča koji je nama petorici svojih sinova govorio te iste riječi u nekom onom drugom kontekstu i vremenu kada su našu potencijalnu duhovnost ugrožavale ateistička indoktrinacija obrazovnog sustava izvana, a “kušnje tijela i svijeta” iznutra.

 

Naš nas je papa Leopold (skraćeno i od milja su ga svi zvali Lipot), autentični kršćanin i živi svetac, upućivao na Isusa, na vjernost Bogu, naglašavao da kuću života ne gradimo na pijesku, jer će je razrušiti bure i valovi svijeta, nego na čvrstoj stijeni Božje riječi gdje može izdržati sve neugodnosti, kušnje i antagonističke navale. “Isus je ta stijena!”, naglašavao nam je “papa” Lipot tumačeći Isusovu smjerodavnu mudrost (Luka 6 i Matej 7).

 

Ovo pišem u hotelskoj sobi na kraju jednog izuzetno napornog dana u kojem sam imao privilegiju provesti desetak izuzetno intenzivnih sati u blizini i pratnji pape Franje u Tirani. Sjećanja su svježa, utisci duboki, bilješke krcate, a rukopisi njegovih govora na nekoliko jezika preda mnom na stolu, po krevetu i na podu u sobi koja izgleda, kako bi rekla moja Vlasta, kao da je bomba pala.

 

Vraćam se Franjinom govoru mladima, jer on nastavlja, a ja opet vrtim film i čujem tatu Lipota, čujem svog zagrebačkog mentora Ludvika Ullena koji je više godina proveo po zatvorima zbog evanđelja, čujem i riječi brata i suradnika Andrije Saboa, izgovorene na jednom od značajnijih skupova petnekostne omladine u Orahovici, a godinu prije nego što smo ga uvjerili da treba preseliti iz Našica u Osijek da tamo obnovi židovsku sinagogu.

 

“Draga omladino,

vi ste nova generacija.

Snagom evanđelja i primjerom i vaših mučenika,

možete reći:

 

‘ne’ idolopoklonstvu novca, (i spontano još jednom naglasio)

‘ne’ idolopoklonstvu novca!

‘Ne’ lažnoj slobodi individualizma,

‘ne’ ovisnostima i nasilju!

 

Vi nasuprot tome možete reći:

 

‘da kulturi susreta i solidarnosti,

‘da’ ljepoti koja se ne može dijeliti od dobra i istine,

‘da’ životu življenom u širokogrudnosti srca,

‘da’ vjernosti u malim stvarima.”

 

“Vjernosti u malim stvarima!”, tako je govorio tata Lipot naglašavajući Isusovo obećanje da velike stvari slijede u životu one koji su vjerni u malima. Da je to Božja logika nasuprot logike ovoga svijeta, koji trči za novcem, slavom i moći da bi na kraju završio u velikim razočaranjima jer zapravo gradi kuću života na živom pijesku ljudske prolaznosti i taštine koja ne donosi blagoslov nego prokletstvo.

 

Papa nije slučajno za svoj prvi pohod nekoj europskoj zemlji izabrao Albaniju, malu, uglavnom još uvijek siromašnu zemlju, ali s najvišim postotkom muslimana u Europi.

 

U političkom dijelu svog nastupa u predsjedničkoj palači posebno je naglasio kako se vjera ne smije zlorabiti kao opravdanje za nasilje te da je svetogrđe u Božje ime ugrožavati živote onih koji drugačije vjeruju ili ne vjeruju, jer je svaka osoba jedincata i nosi Bogom dano dostojanstvo i slobodu, pravo na život, slobodu izbora, slobodu govora i vjersku slobodu. Hvali Albaniju kao primjer miroljubivog suživota muslimana i kršćana istočne i zapadne provenijencije.

Svi smo prisutni izuzetno duboko dirnuti svjedočanstvom 85-godišnjeg svećenika Ernesta Simonija i časne sestre Marije Kaleta, sličnih godina. Njih dvoje su čudom Božjim preživjeli smrtne presude i neopisiva mučenja u vrijeme staljinističkog režima Envera Hodzhe. Svjedoče o vjernosti Gospodinu koji im je darovao nadnaravnu snagu da u srcima ispunjenim vjerom i nadom dočekaju slobodu. Papa Franjo ih sluša sa suzama u očima i grli kao žive svece. Priznajem: ni ja ne mogu i ne želim sakriti suze i zahvalnost Bogu za ove svjedoke (do)življene vjere

 

U vrlo upečatljivom i izbalansiranom govoru pledira za veću pravednost u globalizaciji koja ne smije ići na štetu siromašnih. Posebno me se dojmilo njegovo inzistiranje da ekonomsko-tržišnu globalizaciju kao i utrku za gospodarskim rastom treba pratiti globalizacija solidarnosti i poštovanje prava svih pojedinaca, obitelji i država, kao i skrb za očuvanje zdrave prirode.

 

Papa je i kasnije, u drugom kontekstu, posebice na sastanku s nama na Katoličkom sveučilištu, pohvalio vjerske slobode u zemlji u kojoj su muslimani u većini. Pametni premijer Edi Rama na kraju dana mudro naglašava: “Albanija nije muslimanska zemlja, Albanija je europska zemlja“.

 

Potkraj dana s balkona nedovršene katoličke katedrale sv. Pavla pratim molitvu Večernje u kojoj Papa prisutnim svećenicima i biskupima naglašava kako su ljudi u njihovoj zemlji, kao i posvuda po svijetu, gladni i žedni Božje milosti i dobrote te da njima nisu potrebni stručnjaci, nego ponizni ali radosni svjedoci Božjeg milosrđa i ljubavi.

 

Na istom skupu smo svi prisutni izuzetno duboko dirnuti svjedočanstvom 85-godišnjeg svećenika Ernesta Simonija i časne sestre Marije Kaleta, sličnih godina. Njih dvoje su čudom Božjim preživjeli smrtne presude i neopisiva mučenja u vrijeme staljinističkog režima Envera Hodzhe.

 

Svjedoče o vjernosti Gospodinu koji im je darovao nadnaravnu snagu da u srcima ispunjenim vjerom i nadom dočekaju slobodu. Papa Franjo ih sluša sa suzama u očima i grli kao žive svece. Priznajem: ni ja ne mogu i ne želim sakriti suze i zahvalnost Bogu za ove svjedoke (do)življene vjere.

 

Papa na kraju dugog i izuzetno napornog dana u domu (za siročad) Betanija hvali volontere motivirane, poput majke Terezije, ljubavlju Isusovom i progovara mudre riječi o dobroti. “Dobrota može ponuditi mnogo više nego novac, koji često razočara sve one koji se uzdaju u moć, slavu i novac. Dobrota je već sama po sebi nagrada onima koji čine dobra djela iz ljubavi, a uz to nas dobrota uvijek iznova vodi bliže k Bogu.” Hvala Ti, sveti brate, hvala Ti od srca!

    •  Stogodišnji Jimmy Carter – najuspješniji bivši predsjednik
    •  Pola stoljeća Lausanskog pokreta za evangelizaciju svijeta
    •  Pismenost je preduvjet napretka na svim područjima života
    •  Gospa na nebo uznesena ''dušom i tijelom''? Plod mašte
    •  Privlačnost ersatzreligije koja se zove nogomet
    •  Trump je 34 puta kriv, a mnogi Amerikanci još uvijek naivni
    •  Medalja slobode isusovcu i evanđeoskoj političarki
    •  Cvjetnica – spomen na Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem
    •  Religijska slika svijeta se mijenja
    •  Diana Budisavljević: najbolji ljudi u najgorim vremenima

> Svi tekstovi ovog autora