novinarstvo s potpisom
”Uvijek ima svjetla,
ako smo dovoljno hrabri da ga vidimo.
Ako smo dovoljno hrabri,
da sami budemo svjetlo.”
Ovim riječima pozdravila je Amanda Gorman, pjesnikinja iz Los Angelesa uzvanike na proslavi povodom inauguracije 46. predsjednika SAD-a Joe Bidena.
Ako je išta potrebno nakon četverogodišnjeg vladanja biznismena i neprilagođenog političara, Donalda Trumpa, onda je to hrabrost za vjerovati i vidjeti svjetlo.
Zapravo, upravo je po onome što je Amanda Gorman sažela u ovim riječima, SAD, ali i svaka druga zajednica, vrijedna pozornosti i poštovanja: kada pronosi nadu u svjetlo i kada potiče na hrabrost biti svjetlo drugima.
I usprkos kroničnim boleštinama američkog društva o kojima svjedoči BLM pokret, ima razloga za zazivanje svjetla, za nadu da možemo, kako stoji nešto ranije u spomenutoj poemi Armande Gorman, koračati na tragu svoje povijesti ispravljajući njene promašaje.
Sam proces kojim je smijenjen jedan od najnedoličnijih predsjednika uopće u povijesti demokracije daje za pravo onima koji su ponosni na ishod ovih posljednjih izbora za američkog predsjednika.
Ne samo s obzirom na angažman do sada najvećeg broja građana da izađu na izbore, uz sav strah od pandemije (pa su onda glasovi stizali u mnogo većem broju poštom nego ranijih godina) nego i s obzirom na upravljanje svim preprekama koje je posrnuli vođa postavljao na putu do ulaska novog predsjednika u Bijelu kuću, a koje su kulminirale okupacijom Kongresa 6. siječnja 2021.
U srijedu 20. siječnja ipak je vrag čini se otišao do đavola, da parafraziramo liberijske žene koje su tako ispratile liberijskog diktatora Taylora, koga su uspjele nenasilnim otporom potjerati iz zemlje.
Dugo godina je i u Americi živio otpor Trumpu, utjelovljen u upornoj Nancy Pelosi kojoj želimo snagu da istjera što god može dalje proces suđenja Trumpu pred američkim Senatom.
To znači hrabrost za svjetlo: ne pristajati na zagađen politički govor jer smo svjesni da naš um i naša duša nisu kante za smeće u koje će bilo tko trpati bilo kakve riječi, nesuvisle rečenice i nemisli da bi izbjegao suočenje sa stvarnim pitanjima i problemima koje političko javno djelovanje treba rješavati.
Naš um zaslužuje više od otpada kakav se može naći po medijima samo zato što prate lidere bilo naše države bilo spomenute Amerike.
Otpad nisu samo gluposti poput one da bi se konzumiranjem dezinfekcijskog sredstva mogla pobijediti korona nego i nadprosječna tvrdoglavost koja od inteligentnog čovjeka može učiniti tupana kao što je bila upornost bivšeg predsjednika SAD-a kojom do danas nije prihvatio rezultate izbora i nakon sudskih provjera koje je sam financirao.
Populizam koji je takva politika nudila, a naša domaća, hrvatska nerijetko imitirala, treba nas izazvati na pobunu protiv zaglupljivanja.
Populizam koji nije na žalost nestao iz javnosti odlaskom jednog populista koji voli sebe i samo sebe, treba ne treba nam dati mira kako bismo došli do točke o kojoj pjeva Amanda G., da budemo dovoljno hrabri ne samo nadati se svjetlu nego i biti svjetlo.
I dobro je što su mnogi svjesni da je jedan Trump otišao, ali nisu otišli oni koji u trumpovski način upravljanja državom vjeruju. Dobro je upravo zato što i nije problem u samo jednom čovjeku: da nema podrške populista ne bi mogao vladati.
Problem je u podržavanju politika koje je on kreirao i u vjerovanju da je moguće na duge staze upravljati instrumentima kao što su neistine, laži, prevrtanje, tzv. fake news.
Problem je da prolazi u javnosti, a trebalo bi da ne smije proći, vulgarno ophođenje s novinarima, da prolazi kao da je rečenica, a zapravo je sladunjavo licemjerstvo tzv. umirivanje razjarenih masa tobožnjim pozivanjem na mir.
Kao da bi mir mogao biti uspostavljen na neistini i neprihvaćanju podataka, kao da bi mir mogao rasti iz jezika koji ne priznanje značenja riječi i kao da bi itko trebao ikada biti prvi (usp. poklik America first) ignorirajući ljudskost, ljude, gradeći zidove u iluziji sigurnosti koju oni stvaraju.
Populističko zagađenje javnog političkog diskursa u četverogodišnjem mandatu zauvijek bivšeg predsjednika SAD-a je važna sastavnica izgradnje nemira, nereda, što je materijal iz kojeg se onda mijesi nasilje, kada se za nasilje ukaže prilika.
S novim predsjednikom SAD-a očekujemo da će taj izvor zagađenja bitno biti saniran.
Pa će imitatori takvog populističkog zagađenja u domaćoj javnosti imati manje podrške da sami upravljaju hrvatskom državom koristeći laži, neistine, cinizam, obezvređenje protivnika do te mjere da se rasprave u Hrvatskom saboru jedva daju slušati.
Hrabrost za svjetlo znači svakodnevno živjeti otpor ponašanju koje ne poštuje razumnost građana pa nudi besmislice za rečenice, koji se ponašaju kao da je pravednost iluzija, a nije, kao da je ljudskost slabost, a nije, kao da je poštenje mana, a nije.
Pretpostavka svake te svakodnevne hrabrosti jest da sami sa sobom raščistimo i da ne pristanemo na imitaciju tih ponašanja ni u kojoj kombinaciji, kako bismo svojim ponašanjem pokazivali što je pravednost, što je smisleno, što je ljudskost i što je poštenje.
Naša hrabrost počinje našom odlukom da sami budemo u nepoštenom okruženju pošteni, u nepravednim prilikama pravedni, u neljudskom ljudski.
Pitanje je, možemo li aktivirati u sebi hrabrost za vidjeti svjetlo, kako bismo, djelujući u skladu toga što vidimo i mi bivali drugima svjetlo.
Ljudi koji su priskočili unesrećenima na Baniji pokazali su da mogu biti svjetlo.
I mi imamo prilike biti svjetlo ako se potrudimo oko razborite odluke na proljetnim izborima, ali i mnogo više puta prije i poslije njih.
Pravo je pitanje, možemo li pretakati svoju ljudskost u političko djelovanje nas kao političkih subjekata u svakodnevnom življenju svojih politika.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.