autograf.hr

”Moj je zadatak, a volio bih da je i drugih ljudi, da ljude činim ljudskijima”, izjavio je Alfred Grosser pred sedam godina, prilikom predstavljanja svoje knjige koja tematizira etiku identiteta, a nosi znakovit naslov ”Le Mensch” / ”Čovjek”. Le je član uz imenicu u francuskom jeziku, Mensch je njemačka riječ.

Hrvatska je premalena zemlja za ozbiljne političko-povijesne događaje, ali budući da smo tu, da živimo u ovakvoj državi, nema nam druge nego angažirati snagu imaginacije i ovu državicu promatrati u kategorijama kojima ona sada nije dorasla. Od hrvatskih građana se traži da neprestano dokazuju ljubav prema domovini, a zapravo bi od svakog svjesnog subjekta bilo […]

Nemoguće je ovih dana bilo koju temu pretpostaviti ratu koji traje u Ukrajini, koji se događa u Europi i koji budi tugu i uznemirenost u svakom čovjeku. Nemoguće je, specifično nama u Hrvatskoj, odagnati mučna sjećanja na naše ratne devedesete jer su slike stradanja i patnje koje danas gledamo, gotovo identične onima koje smo na […]

U popisu stanovništva postavljeno je pitanje i, podrazumijeva se, traži odgovor, doduše proizvoljan, što je pohvalno; dakle, pitanje o nacionalnom pripadanju. Nisam siguran, zaboravio sam kojim i kakvim je rasporedom riječi ono formulirano, ali suštinski, želi nas se pitati kako se nacionalno osjećamo, čiji smo, gdje nam sebstvo naginje, za koga smo; prešutno, kome smo […]

”Uvijek ima svjetla, ako smo dovoljno hrabri da ga vidimo. Ako smo dovoljno hrabri, da sami budemo svjetlo.” Ovim riječima pozdravila je Amanda Gorman, pjesnikinja iz Los Angelesa uzvanike na proslavi povodom inauguracije 46. predsjednika SAD-a Joe Bidena.

Osjetio sam da je ljudima teško. To znam, jer sam u tokom rata u Bosni i Hercegovini izgubio kuću i sve što sam imao. Draže mi je nego išta što sam mogao pomoći. Pomoći trebaju svi, rekao je građanin Branko Brkljač koji je donio pomoć u prostorije zagrebačkog “Privrednika” i priključio se akciji poput mnogih […]

Sedam dana mi je trebalo da ovo napišem. Prošlog vikenda ili prve subote nove godine bili smo u Glini, Petrinji, Sisku, Gvozdu i Topuskom, a nakon onih velikih potresa. Nas pet iz Džemata Maljevac i devet iz Velike Kladuše okupljenih oko Fondacije Iman imali smo unutarnji poziv da volontiramo prvu subotu nove godine u Sisku. […]

U petak sam na poziv kolege Mirka Klarina u Puli nazočio izložbi fotografija i prezentaciji interaktivnog narativa “Ahmići: 48 sati pepela i krvi“. Narativ je producirao Klarinov SENSE – Centar za tranzicijsku pravdu, a fotografije je snimio britanski fotograf Giles Penfound (iz britanskog vojnog kontingenta srednje Bosne) u danima nakon zločina u tom srednjobosanskom selu.

Od sramotnog batinaškog ponašanja naše policije prema migrantima sramotniji su jedino pokušaji opravdavanja takve politike. Rukovodeći se onom starom ”Što je više kleveta i laži…”, policija ustrajava na tezi da nema nasilja prema migrantima, premda je – zahvaljujući  masovnosti nasilja na granicama i radu aktivista nevladinih organizacija i medija – istinu nemoguće prikriti.

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju autoričinu kolumnu zbog njena godišnjeg odmora). Znam da sam anakronizam. U vremenu sam kojem ne pripadam. U epohi što nemilosrdno odbacuje sanjare beznadežno, zakašnjelo(ne samo zbog zastrašujućeg broja nakupljenih godina) zaljubljene u utopiju bratstva i tolerancije. U jednakost i ljudskost. Netko sam tko se teško uklapa u obrasce i sheme suvremenog […]

Znam da sam anakronizam. U vremenu sam kojem ne pripadam. U epohi što nemilosrdno odbacuje sanjare beznadežno, zakašnjelo(ne samo zbog zastrašujućeg broja nakupljenih godina) zaljubljene u utopiju bratstva i tolerancije. U jednakost i ljudskost. Netko sam tko se teško uklapa u obrasce i sheme suvremenog svijeta. Gadljiva mi je, do krajnjih granica odbojna, licemjernost europskih […]

Tijekom putovanja otkrio sam da postoje očekivanja naroda, želja za promjenom – kazao je papa Franjo u Santa Cruzu u Boliviji, na susretu s predstavnicima pučkih pokreta svijeta. To je bio njegov vjerojatno najznačajniji govor o stanju u društvu i ekonomskoj situaciji tijekom pohoda, od 5. do 13. srpnja, trima državama Južne Amerike, Ekvadoru, Boliviji […]

Najugodnije iznenađenje Bezvremenske Adaline dolazi pri otkriću da nije riječ o još jednom maltretiranju romantikom na tragu Nicholasa Sparksa, ili pak onih ekranizacija ljubića u kojima je posezanje za fantastikom samo izlika za miješanje davno zadanih žanrovskih karata.

Kao i toliko puta kroz povijest, Estonija je i 1941. tek novčić u krvavoj partiji velikih sila. Iako mnogi njemački napad na SSSR vide kao dugo očekivanu priliku za osamostaljenje, ne misle svi Estonci da će im sloboda biti poklonjena.