novinarstvo s potpisom
Kad su po dolasku u Njemačku moji prvi put vodili dijete na cijepljenje, dočekao ih je pomalo zbunjeni pedijatar: ”Vi ste Hrvati, a ipak hoćete cijepiti dijete?”
Njegova je zbunjenost prešla i na moje, ali im je onda doktor ljubazno objasnio da Hrvati u ovom kraju jednostavno ne vode svoje djecu na cijepljenje. Naravno, premda je ovo samo osobna statistika jednog od tko zna koliko tisuća pedijatara u inače mnogoljudnoj zemlji ona je ipak znakovita.
Nešto malo Hrvata u ovom kraju i poznajemo, za neke i znamo da ne cijepe svoju djecu. A pouzdano znam i da jedna FB skupina hrvatskih mama u Njemačkoj izbacuje članice koje se usude reći da treba cijepiti djecu (da, dobro ste pročitali).
Njemačka je po pitanju propisa o cijepljenju donekle liberalnija od Hrvatske – ovdje vas, načelno, neće nitko novčano kazniti ako niste cijepili dijete. Doduše, može vam se lako dogoditi da vam dijete ne prime u vrtić ukoliko nije primilo točno određena cjepiva, što vas u stvarnosti može koštati jako puno (inače, vrtići su u ovom kraju besplatni), ali ni to nije nužno.
Razlog za takav liberalni pristup Nijemaca je vrlo jednostavan – tu ljudi bez velikog prenemaganja redovno cijepe svoju djecu. Jači i kvalitetniji obrazovni sustav u svijest prosječnog Nijemca dovoljno je usadio znanje o potrebi cijepljenja, pa se kao zemlja još nisu susreli s problemom poput one opasne epidemije ospica koja hara u susjednoj nam Srbiji.
Prema nekim spoznajama cijepljenje u Njemačkoj prije svega izbjegavaju stranci, a po statistici ovog lokalnog pedijatra mi smo negdje u vrhu.
Ova činjenica jasno pobija tvrdnje naših antivakcinalista kako bi liberalniji pristup cijepljenju ujedno povećao procijepljenost našeg stanovništva.
Ono što funkcionira kod Nijemaca očito ne funkcionira kod Hrvata i Srba.
Nama, kad se dopusti izbor, biramo ono gluplje – nadam se da ne moram nabrajati sve primjere koji to jasno potvrđuju.
Naravno, bilo bi zanimljivo pobliže istražiti što ove Hrvate u Njemačkoj navodi na odbijanje osnovne zaštite zdravlja vlastite djece.
Ipak, mislim da je dovoljno razborito pretpostaviti kako je glavni uzrok uvjerenost brojnih naših sunarodnjaka da je cjepivo štetno. Mi imamo i ljude u Saboru koji takav stav otvoreno zastupaju – doduše, s najglupljim mogućim ”argumentima” – što je pojava koja očito kod Nijemaca još nije zaživjela.
Imamo i poznate i priznate liječnike na strani antivakcinalista, imamo sve popularniju stranku koja se za to otvoreno zalaže, a i hrpu kojekakvih javnih i polujavnih osoba koje su uložile dosta energije da ovaj narod uvjere u štetnost inače dokazano uspješnog načina zaštite protiv brojnih bolesti.
Da ne spominjemo Internet i Facebook forume i diskusije.
Naš problem je u suštini vrlo jednostavan – mi smo naprosto skloni vjerovanju da smo pametniji od svih drugih. Za nas su i Nijemci jadna, naivna bića, koja nikada nisu kritički promislili o bilo čemu i lako progutaju mamac farmaceutske industrije, koja, rekli bi neki, i nema drugi cilj osim da nas sve potruje.
Nedavno sam o tome slušao cijele elaborate od osoba koje su završile samo srednju školu i koje su frcale osjećajem osobne superiornosti nad tamo nekim prodanim liječničko-farmaceutskim dušama koje naivno vjeruju u sve što govori znanost.
Nastavimo li ovakvim tempom, mi ćemo uskoro biti najpametniji necijepljeni narod na svijetu. Doduše, u vrlo slaboj konkurenciji – jer ćemo, po svemu sudeći, biti i jedini narod koji se odrekao blagodati suvremene medicine.
U zemlji u kojoj redateljica (Irena Škorić) plati ”stručnjakinji” za tarot i programiranje kamena, kažu, pola milijuna kuna (i onda tu svoju sramotu iznese pred sud) ne čudi da se ljudi protive cijepljenju. I mene osobno ne čudi da će antivakcinalisti – zajedno s programerima kamenja i ravnozemljašima – na sve one koji se cijepe, ne vjeruju u tarot i znaju da je Zemlja okrugla gledati kao na neka niža, jadna bića.
Nemam odgovora na pitanje kako smo došli do toga, premda imam prilično gadan dojam da je i naš obrazovni sustav svemu tome jako pridonio.
Nismo naučeni misliti kritički – u pravom smislu te riječi, što podrazumijeva poznavanje činjenica – više volimo osjećati vlastitu posebnost nad tamo nekim znanstvenicima i, recimo, Nijemcima.
Ja, naravno, više nemam namjeru raspravljati sa suvremenim guruima koji, eto, znaju sve – moje su unučice cijepljene, tarot smatram enormnom glupošću, a o ”teoriji” ravne Zemlje i ne razmišljam.
Naravno, neki nacionalno osjetljiviji umovi zamjerit će mi moje stavljanje Hrvata na prvo mjesto svjetske liste antivakcinalista, jer bi taj časni vrh trebao pripasti našim susjedima Srbima. Istinu govoreći, oni su u ovom trenutku stvarno ”najbolji”, što su, nažalost, posljednjih par mjeseci i platili s desetak mrtvih i stotinama teže oboljelih od epidemije ospica.
Međutim, za razliku od nas, kod Srba se nešto pokrenulo i u suprotnom smjeru – skupina građana predvođena medicinskim stručnjacima pokrenula je i tužbu protiv medijski eksponiranih antivakcinalista, koje predvodi – kako to njima i priliči – jedna pjevaljka bez talenta i za posao kojim se bavi, a nekmoli za ono u čemu se nikada nije školovala.
Ima u toj hrpi ljudi koji su postali poznati prije svega po širenju gluposti – jednu sam osobu s tog spiska svojedobno i upoznao i mogu reći da je to više slučaj za psihijatriju nego za tužilaštvo.
Svejedno, Srbi su nakon tragičnog iskustva ove epidemije odlučili nešto pokrenuti, javnost naših susjeda postala je sada senzibilizirana i za glas razuma, pravosuđe se polako upliće u priču i ostaje nam vidjeti što će se dalje dogoditi.
Osobno, ne bih sudio ni Karleuši ni ostalima sa spiska, jer su za odluku o necijepljenju odgovorni isključivo roditelji.
Koga, napokon, kriviti ako roditelj između fejsbuk posta Karleuše i savjeta liječnika odabere ono prvo?
Jedino bih svem medicinskom osoblju iz tabora antivakcinalista oduzeo licencu, kao što bih to uradio s automehaničarima koji bi propagirali da su kočnice potpuno nepotreban dio mehaničkog sklopa vozila.
Ali ako bi Karleuša i slična bulumenta ljude uvjeravala da nam kočnice uopće ne trebaju, pa netko na to nasjeo – krivnju bih prebacio isključivo na one genijalce koji su odlučili o kočenju pitati zvijezde turbo-folka.
Kao što svatko zna, argumenti u raspravama s protivnicima cijepljenja padaju poput bisera pred svinje i ne vrijedi se na to trošiti.
Možda je stvarno došlo vrijeme da na scenu stupi i pravosuđe i da se pooštre zakoni o necijepljenju. Iako će antivakcinalisti tupiti kako se njih nešto proganja, sva kazna koju roditelji necijepljenog djeteta pretrpe je novčana u iznosu od 2000 kn. Puno manje nego kada vam u Njemačkoj dijete ne prime u vrtić.
Stoga je sada trenutak da prestanemo raspravljati s guruima koji na kampanji protiv cijepljenja sebi zarađuju što političke, što medijske što financijske bodove (prodajom svojih ”čudesnih” preparata) – neodgovornim roditeljima treba povećati kazne, a uvesti i drakonske kazne u slučaju da nečija neodgovornost dovede do zdravstvenih problema ili smrti nekog djeteta.
Svi oni koji hoće veću slobodu moraju prihvatiti i veću odgovornost – riječ koja je našim antivakcinalistima potpuno nepoznata.
U Srbiji je dijete koje roditelji nisu smjeli cijepiti dobilo ospice od djeteta koje roditelji nisu htjeli cijepiti – i sada se oboljela djevojčica nalazi u neopisivo teškom stanju, s vrlo mračnim prognozama.
Ako tko misli da ovi drugi roditelji uopće nizašto nisu odgovorni, onda stvarno pogrešno razumijeva temelje liberalnog društva.
Zakonski bi takve neodgovorne roditelje, zbog čije gluposti i egoizma stradava jedno dijete, trebalo po kratkom postupku strpati u zatvor.
Na koncu, treba prestati maštati da smo mi poput Nijemaca koje liberalizacija zakona ne navodi na izbjegavanje pružanja temeljne zdravstvene zaštite za svoju djecu.
Kad budemo pametni kao Nijemci, onda nam treba dati i njihove propise. Dotad našem čovjeku treba utuviti jednom zasvagda u glavu da nemamo ni jedan razlog za osjećaj superiornosti nad bilo kime.
Da nam ta jednostavna istina ne svane tek kada počnemo pokapati vlastitu djecu.