Hrvatica se ne rađa, nego postaje, ali kako Hrvatica opstaje

Ljetos mi je baba za rođendan rekla: ”Evo ti, sinko, kupi si nešto.” Odmah sam dogovorila termin za tetoviranje, htjela sam tetovažu kakvu je imala njezina najstarija sestra.

U Zagreb je iz Pariza dolazila tattoo majstorica hrvatskoga porijekla koja se specijalizirala za tetoviranje tradicionalnom tehnikom, sicanjem, i to tetovaža kojima su se žene za vrijeme Osmanskoga Carstva branile od predatora.

Dok je preciznim ubodima igle stvarala simbol ženske rezilijentnosti na mojoj šaci, započele smo razgovor o hrvatskom zdravstvenom sustavu. Zgrozila se kad sam joj rekla da ovdje žene često moraju odgovarati na pitanja zašto uopće žele ginekološki pregled ako ih ništa ne boli, ako nisu trudne ili ne planiraju trudnoću. Zgrozila se nad tom stvarnošću brojnih Hrvatica, znajući, kao i mnoge žene iz drugih europskih zemalja, da je preventivna skrb građansko pravo, a ne privilegija.

Ljetos nismo razmišljale o tome da bi jesenski uragan u Ameriku mogao ponovno dopuhati i Donalda Trumpa.

Znajući da narodne poslovice nikada ne lažu i da vuk ćud ne mijenja, Trumpova izjava iz ožujka 2016. godine u kojoj je dao do znanja da bi kažnjavao žene ili liječnike koji bi izvršili pobačaj – ozbiljno straši.

Trumpova pobjeda i Projekt 2025 već prijete reproduktivnim pravima žena u SAD-u. Projekt 2025 predlaže stvaranje baze podataka svih žena koje su pobacile, ograničavanje financiranja klinika koje pružaju kontracepciju, medicinski potpomognutu oplodnju i ginekološku skrb te otežavanje pristupa medikamentima za prekid trudnoće čak i u slučaju ugroze majčina života. Takva surova politika slama žene kada su najranjivije.

Porast konzervativnih zakona u SAD-u mogao bi poslužiti kao primjer drugim državama u kojima se konzervativne stranke i pokreti zauzimaju za slične mjere.

Konzervativni vjetrovi već pušu Europom. Poljska, poznata po jednom od najstrožih zakona o pobačaju u Europi, proglasila je pobačaj u slučaju teških fetalnih abnormalnosti neustavnim; žene su prisiljene putovati u inozemstvo ili se oslanjati na nelegalne metode prekida trudnoće. Mađarska zahtijeva da žene koje traže pobačaj prođu kroz obvezne konzultacije s liječnicima, što mnogi smatraju oblikom pritiska i psihološke manipulacije.

I Poljska i Mađarska promiču ”tradicionalne” obiteljske vrijednosti, a u Hrvatskoj postoji strah od sličnih konzervativnih struja. Strah je osnovan, dovoljno je prisjetiti se orwellovskog slučaja Mirele Čavajde.

Strah postaje veći prisjetimo li se kako su određene hrvatske konzervativne stranke i organizacije surađivale s autorima Projekta 2025 i, kako je u srpnju izvijestio portal Novosti, u Europu uvozile strategije protiv pobačaja, rodno uvjetovanog nasilja i gej prava.

Mogu li nas nove predsjedničke kandidatkinje i kandidati kojima najnovije ankete daju više od 1 % šanse za pobjedom, i njihove stranke, utješiti?

Nove hrvatske predsjedničke kandidatkinje i kandidati nesložni su po pitanju zaštite ženskih i reproduktivnih prava.

Ivana Kekin naglašava potrebu za unaprjeđenjem kvalitete zdravstvene skrbi i nužnost prava na izbor kao važne stavke svoje politike. Kako prenosi portal kanal-ri.hr, izjavila je kako se ”žene (…) s pravom danas pitaju zašto ih ova država ne štiti kad bi upravo to trebala biti njena uloga. Da bi država učinkovito štitila žene potrebna je sveobuhvatna strategija koja kombinira zakonodavne, preventivne, obrazovne i podržavajuće mjere.” Njezina stranka snažno podržava ženska i reproduktivna prava, uključujući pravo na legalni pobačaj te se protivi bilo kojem obliku političkog utjecaja na odluke o vlastitom tijelu.

Nezavisna kandidatkinja Marija Selak Raspudić prošle je godine upozorila na kroničan nedostatak ginekoloških timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Makar pravo na pobačaj ne bi zaštitila Ustavom, Selak Raspudić smatra da žena ima pravo odlučiti i da zakonska zabrana pobačaja nije rješenje. ”Ne mislim da je težište te odgovornosti […] na državi nego na pojedincu; u ovom slučaju, taj pojedinac je žena”, objasnila je svoj stav Aleksandru Stankoviću.

S druge strane, HDZ-ov Dragan Primorac, makar je liječnik, u svojoj kampanji ne stavlja naglasak na zdravstvo, a kamo li na ženska i reproduktivna prava. No, Primorčev potez u slučaju Pitra može nam poslužiti kao predskazanje njegova odnosa prema najranjivijim građanima Republike od kojih sada traži glas. Također, institut priziva savjesti, koji podržava njegova stranka, otežava ženama pristup zdravstvenim uslugama koje su im zakonom zajamčene.

Bez obzira na to što Mostov predsjednički kandidat Miro Bulj nasilnike nad ženama načelno smatra papcima i papčinama, ne nudi konkretne prijedloge za zaštitu ženskog zdravlja i ženskih prava.

Omalovaživši Istanbulsku konvenciju, Bulj je odbacio međunarodne standarde i inzistirao na domaćim rješenjima za nasilje nad ženama. Zastrašujuće je i zamisliti kakvim bi to domaćim rješenjima žene bile prepuštene, kad domaće institucije – sjetimo se slučaja Zlatka Topolovca – nerijetko štite vlastite interese i ugled, ostavljajući žene da se same bore u najranjivijim životnim trenutcima? Buljevo nam oduševljenje Trumpovom pobjedom može ukazati na njegov pravi stav prema ženskim pravima.

DOMiNO-ova kandidatkinja Branka Lozo u travanjskoj se debati televizije N1 također protivila Istanbulskoj konvenciji tvrdeći da je sprječavanje nasilja nad ženama i djecom već jako dobro regulirano hrvatskim zakonima, što je, primjerice, par mjeseci kasnije pokazao slučaj muškarca koji je u zagrebačkom Sopotu ubio svoju bivšu partnericu; bila ga je prijavila zbog prijetnji smrću a sud ga je oslobodio. Lozo se zalaže za ”tradicionalne” vrijednosti i tvrdi da želi štititi život od trenutka začeća pa sve do prirodne smrti, što, uzevši u obzir njezinu procjenu zaštićenosti žena trenutačnim zakonima, može dobrano zabrinuti. Promatra li DOMiNo žensko tijelo samo kao demografski resurs?

Vidjet ćemo hoćemo li biti utješeni.

A negativni demografski trendovi, za koje sve političke opcije nude raznolika rješenja, neminovno su povezani s pitanjem ženskog zdravlja i reproduktivnih prava jer bez pouzdane zdravstvene skrbi za žene demografska obnova postaje upitnom.

Kako da žene Hrvatskoj rađaju djecu ako ona za njih ne mari?

Mnoge žene suočavaju se s neadekvatnom skrbi u postporođajnom periodu. Pritisci na rađanje bez sustavnih ulaganja u zdravstvenu zaštitu i uvjete za roditeljstvo stvaraju ne samo nepravedan već i neučinkovit pristup povećanju nataliteta. Tu neučinkovitost ilustrira i studija Dnevnika Nove TV

koja je pokazala da svaka četvrta osoba mlađa od 30 godina ne planira imati djecu.

Hodajući Ilicom dok su mi svježa tetovaža još pulsirale na šaci, razmišljala sam o ženi koja mi je pričala kako ju je, nakon dugog čekanja u jednom hrvatskom domu zdravlja, ginekolog cinično upitao zašto je došla na pregled ako ju ništa ne boli. Nije to pitanje sporadičnog ginekologa sporadičnoj pacijentici, pitanje je to države svojim građankama.

Ako vjerujemo filozofkinji da se ženom ne rađa, nego da se ženom postaje, a našu Republiku osjećamo kao Majku Hrvatsku, ostaje nam pitanje: kakvom će ju novi politički uragani učiniti?

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pas koji je jeo papir i pronašao Boga (uz malo salame)
    •  Dostojanstvo i sloboda kutlešijanskoga čovjeka
    •  Čega se boji kršni hrvatski muškarac s krunicom među prstima?
    •  Hoće li se zbog rodnih studija dječaci pretvarati u leptire?

> Svi tekstovi ovog autora