Hrvatska je grobar radničkih prava

U hrvatskoj Vladi vlada teški sukob interesa. Jer ne možeš istovremeno tražiti da ljudi obvezno rade dvije godine duže do mirovine i promicati demografsku politiku, odnosno očekivati kako će produljeni radni vijek i mogućnost zapošljavanja umirovljenika zaustaviti masovni bijeg ljudi iz Hrvatske. Jedno isključuje drugo.

Pritom nije najveći problem raditi do 67. godine života, već to što će većina građana i dalje jedva preživljavati s premalim plaćama dok je u radnom odnosu, a poslije crkavati od gladi s dvije do tri tisuće kuna mirovine kojoj se većina može nadati.

Međutim, ono što je najteže ljudima nije i najveći problem ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića koji jučer kaže kako ”nitko neće ići s posla na groblje ni raditi do iznemoglosti”.

Nesigurnost i stalan strah za radno mjesto ovdje je način života. Ne idu ljudi raditi u Švicarsku, Njemačku, Irsku ili neku drugu zemlju samo zbog visine plaće. Idu i zbog sigurnosti radnog mjesta, zbog poštovanjaradničkih prava, zbog reda i zakona, jasne odgovornosti radnika i poslodavca, svega onoga što Hrvatskoj nedostaje

Zar stvarno misli da bi to nekoga moglo utješiti i umiriti, pa onda i motivirati da ostane raditi i živjeti u Hrvatskoj?

Premijer Andrej Plenković iznio je prijedlog niza reformskih mjera, a produljenje radnog vijeka samo je jedna od njih. Ali najvažnija i najbolnija za sve koji rade u Hrvatskoj. Ujedno je i najveći promašaj.

Zato što ta reforma ide preko leđa radnika, a ignorira sve državne grijehe u ovih 20 i više godina nakon završetka rata. Jer nitko nije iskreirao više nereda i nepravde u radničkim odnosima i pravima kao hrvatske vlade dosad. A svima je zajedničko, pa tako i Plenkovićevoj Vladi, što odbijaju pogledati istini u oči.

Podaci Eurostata na razini cijele Europske unije govore kako je 2,3 posto radnika zaposleno na ugovore koji ne traju duže od tri mjeseca, a u tome neslavno prvo mjesto drži Hrvatska u kojoj je na nesigurne poslove osuđeno čak 8,4 posto zaposlenih.

Dakle, najgori smo u Europi po kresanju radničkih prava, uvjerljivo najgori.

Eurostat nažalost ne bilježi sve one tisuće ljudi koji u Hrvatskoj rade preko agencija, privremeno i bez papira, na pola radnog vremena, a u stvari na puno više, ne bilježe sve one sezonske radnike, ugostitelje, konobare, kuhare, sobarice i druge, čija su prava često svedena na milostinju poslodavca.

Uredno je moguće da posao odradite, a plaću ne vidite, sve prijavite inspekciji rada i onda se ništa ne dogodi, jer nikoga nije briga.

Moguće je da dogovorite plaću od 5 tisuća kuna, a dobijete dvije, tri ili ništa, moguće je da se ozlijedite na radu i nemate ne samo za doktora, nego niti za prijevoz do kuće, jer ste zapeli negdje na otoku ili jadranskoj obali kao sezonac.

Nema efikasne države koja o tome brine. Ovdje je normalno da državne zakone krše čak i državne tvrtke i službe, jer će i oni uredno na dan ili dva prekinuti ugovor na određeno vrijeme, pa ga onda ponovo potpisati s radnikom, iako je to zakonom zabranjeno.

Podaci Eurostata na razini cijele Europske unije govore kako je 2,3 posto radnika zaposleno na ugovore koji ne traju duže od tri mjeseca, a u tome neslavno prvo mjesto drži Hrvatska u kojoj je na nesigurne poslove osuđeno čak 8,4 posto zaposlenih. Dakle, najgori smo u Europi po kresanju radničkih prava, uvjerljivo najgori

Poslodavac vas u Hrvatskoj može doslovno ucjenjivati, tjerati na prekovremeni i noćni rad i isti ne plaćati, može vas otpustiti bez ikakve otpremnine. Radne sporove rješavaju predmetima zatrpani i neefikasni sudovi.

Čeka se godinama na presudu, a u tom razdoblju treba od nečega živjeti. Pa vi tužite poslodavca, koji u pravilu ima novaca za sposobne odvjetnike spremne iskoristiti svaku rupu u zakonu ili administrativnu grešku.

Kako uopće riskirati plaćanje sudskih troškova ako znate da zbog toga možete završiti kao ovršni rob i još jedan u besprizornoj koloni blokiranih.

Nesigurnost i stalan strah za radno mjesto ovdje je način života.

A sada bismo u toj baruštini trebali raditi još dvije godine duže.

SDP i HDZ su združena braća. Fascinantno okrutni, nesposobni i slijepi. Jednaki.

SDP-ovi lažni socijaldemokrati mijenjali su 2013. i 2014. godine Zakon o radu i od tada je udio radnika s nesigurnim ugovorima o radu porastao s 10 na 22,2 posto, danas vjerojatno i više.

HDZ-ovci nastavljaju gaziti, pa produljuju takav nakaradni radni vijek i usput se čude hrvatskim ekonomskim izbjeglicama kad progovaraju o užasno negativnim demografskim trendovima.

Pustoši nastaloj zbog stotina tisuća ljudi koje godišnje nestaju iz ove zemlje.

U pravu je Pavić, nitko neće ići s posla na groblje, već s groblja na posao. Zato što su u Hrvatskoj sahranjena radnička prava. A ovo što sada slušamo iz Vlade tiha je misa zadušnica. Za udruženi zločinački pothvat HDZ-a i SDP-a protiv radnika.

SDP-ovi lažni socijaldemokrati mijenjali su 2013. i 2014. godine Zakon o radu i od tada je udio radnika s nesigurnim ugovorima o radu porastao s 10 na 22,2 posto, danas vjerojatno i više

Ne idu ljudi raditi u Švicarsku, Njemačku, Irsku ili neku drugu zemlju samo zbog visine plaće. Idu i zbog sigurnosti radnog mjesta, zbog poštovanja radničkih prava, zbog reda i zakona, jasne odgovornosti radnika i poslodavca, svega onoga što Hrvatskoj nedostaje.

Ali tu reformu ovdje nema tko osmisliti.

Ni provesti.

Naša će Vlada velikodušno dopustiti umirovljenicima da rade.

Možda su u pravu. Kako su krenuli, drugih radnika uskoro neće ni biti.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

    •  Nije to politika, već dijagnoza
    •  Jeremija u Agrokoru
    •  Rat je zlo, a Haag je zločine ipak kaznio
    •  Štiti li Plenković kriminal u Agrokoru?
    •  Što je Kolinda naučila od Trumpa?
    •  Kupnja Ine Hrvatsku vodi u dužničko ropstvo
    •  Vlada u sjeni Vlade Tima Oreškovića
    •  Tim u Saboru, čista katastrofa!

> Svi tekstovi ovog autora