novinarstvo s potpisom
Poštovani ministre zdravlja,
obraćam Vam se jer sam u zadnjih nekoliko godina doživjela mnogo stresova, s kojima mi se sve teže nositi, pa smatram da trebam psihološku pomoć i podršku.
Među ostalim, dobila sam tri otkaza u četiri godine, od toga dva nezakonita, a jedan kao tehnološki višak; no moj poslodavac ne poštuje pravomoćne sudske presude, zbog čega sam vjerojatno osuđena na to da ostatak života provedem na sudovima boreći se za svoju egzistenciju i svoja radna prava.
Sporove koje protiv mene pokreću ljudi o kojima sam pisala, ovom prilikom neću ni spominjati.
Primam plaću od 6 tisuća kuna, a mjesečna rata kredita za jedini stan koji moja obitelj ima, nakon divljanja tečaja švicarca i kamata, košta 8 tisuća kuna. No, mi ne možemo ni prodati taj stan niti ga vratiti banci, jer nakon pet godina otplaćivanja kredita uz pomoć roditelja i čitave rodbine, banci dugujemo više novaca nego na dan kada smo u stan uselili.
Suprug mi je ostao bez posla, jer je firma u kojoj je radio otišla u stečaj, čime se situacija značajno pogoršala.
Živim u zemlji s preko 350 tisuća nezaposlenih, u kojoj nitko ne vidi šanse za oporavak u narednih deset godina.
Budući da većina ljudi u Hrvatskoj smatra da je ovo što se događa meni i drugim ljudima normalno i da smo velikim dijelom sami krivi za situaciju u kojoj smo se našli, a ja uporno tvrdim da zemljom upravljaju luđaci, bilo bi dobro da porazgovaram s nekim stručnjakom i napokon raščistim u čemu je problem i kako ga rješavati.
Zaboravila sam navesti da mi je nedavno uginuo i kućni ljubimac.
Iako iznimno poštujem hrvatske liječnike i znam koliko su stručni, rado bih da me, barem prvi put, pregleda i savjetuje dr. Norman Sartorius, svjetski poznat psihijatar hrvatskog porijekla, trenutačno nastanjen u Ženevi.
Sartorius je suradnik Britanskog kraljevskog udruženja liječnika, član medicinskih akademija u Meksiku i Peruu, počasni član sveučilišta u Umei i Pragu, počasni suradnik Američkog udruženja psihijatara i Kraljevskog koledža za psihijatriju Velike Britanije, Australije i Novog Zelanda, i tako dalje i tako dalje.
Kao ugledni član ovog društva, imam načina privatno stupiti u kontakt s dr. Sartoriusom i moliti ga da u Hrvatsku dođe zbog mene.
Vama se obraćam jer ne bih htjela imati problema s Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje oko organizacije i financiranja terapije iz njihova proračuna.
I sami znate kakvi su: ako je operacija očnog kapka za predsjednika Josipovića prošla bez administrativnih prepreka, ne znači da će te lijenčine jednako brzo i savjesno reagirati u mom slučaju.
Svakako, htjela bih da me dr. Sartorius pregleda što prije na Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb, oko 1. veljače, i to u popodnevnim satima.
Za to je potrebno da se dr. Sartoriusu hitno izda privremena dozvola za rad u Republici Hrvatskoj, te da nam se na jedan dan isprazni soba u klinici.
Sve ostalo; avionski let Ženeva-Zagreb po cijeni od 20 eura, prehranu i smještaj za dr. Sartoriusa, organizirat ću sama.
Očekujući pozitivan odgovor, srdačno Vas pozdravljam,
Nataša Škaričić
(Pismo prenosimo s facebook zida kolegice Škaričić)