Ima li nade za nedužne žrtve i počinitelje zločina

Iako svakodnevno na svijetu stotine (i tisuće) nedužne djece strada, neki i smrtno, kad nam se te strahote približe, kao nedavno u Beogradu i u Zagrebu, ostajemo zatečeni, paralizirani i bespomoćni okrutnošću i nepravdom koja se događa na našem kućnom pragu. Postavljamo mnoga pitanja, tražimo krivce i sudionike takve tragedije, ali najvažnije pitanje je ima li nade za nedužne i bespomoćne žrtve? Također se pitamo što učiniti s počiniteljima takvog zla? I oni su bili nejaka djeca. Zbog čega su postali bešćutne ubojice? Ima li nade i za njih? Promislimo malo o tim pitanjima.

Pitanje prisutnosti zla postaje složenije što smo veći vjernici u Boga. Stoljećima se nastoji odgovoriti na pitanja o Bogu koji se u Svetom pismu objavljuje kao dobar i moćan Suveren, a u svakodnevnici se čini da ne intervenira u ovakvim slučajevima. Ako je svemoćan, onda sigurno može nešto učiniti, a ako je dobar, onda sigurno hoće. Budući da konkretni rezultati izostaju, mnogi odbacuju mogućnost postojanja takvog bića. U teologiji to pitanje ima i stručno ime – teodiceja (božja pravednost) i uvijek se postavlja iznova. U našem kratkom izlaganju možemo samo preporučiti noviju knjigu Johna C. Peckhama, Theodicy of Love (Teodiceja ljubavi. Grand Rapids: Baker Academic, 2018.).

Svakom je kršćaninu jasno da Bog Svetoga pisma nije postrani kad nevina djeca stradaju. To je dio povijesnog događanja na koje se prisjećamo i ovoga Božića. Osim blistavih i ukrašenih jaslica s novorođenčetom Isusa kojem se anđeli i pastiri raduju, a velikodostojnici s Istoka klanjaju, iz Betlehema se čuje plač koji je prorok Jeremija najavio sedam stoljeća prije Isusova rođenja ”U Rami se glas čuje, kuknjava i plač gorak: Rahela oplakuje sinove svoje i neće da se utješi jer više ih nema… Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine naniže – prema vremenu što ga razazna od mudraca.” (Matej 2, 16-18)

”Rahela u sebi obuhvaća bol svih majki svijeta, svih vremena i suze svakog ljudskog bića koje plače nad nepovratnim gubicima.”

Ne ulazeći podrobnije u povijesne neprilike o kojima čitamo u Knjizi proroka Jeremije i koje se ponavljaju u doba Isusova rođenja u Betlehemu, jedno je jasno da nevini, nejaki i bespomoćni stradaju zbog bolesnih ambicija monarha koji pod svaku cijenu želi zadržati svoju vlast.

Može li ta povijesna činjenica biti poučna informacija u našoj zagrebačkoj žalosti i sličnim slučajevima stradanja djece u svijetu?

Teško da išta može ukloniti bol i tugu kojoj svjedočimo ovih dana, ali čini se da je jasna povezanost između prioriteta naše društvene zajednice i sustavne brige za našu djecu i svih ostalih slabih i bespomoćnih.

Herod je sigurno u ime naroda i većeg dobra nacije nastojao zadržati svoju vlast. Dobrobit i sigurnost djece i nemoćnih nije mu bio prioritet. Možda je mislio kako stabilne političke prilike i nabavka novijih borbenih kola čini društvo sigurnijim, što je bilo važnije od stotina života nedužne djece.

U takvom našem svijetu ostaje pitanje: Ima li nade? Ima li nade za sve sudionike drame našeg nesigurnog svijeta?

Pozitivni odgovor na ovo sudbonosno pitanje ne može biti jednoznačan, odnositi se samo na poboljšanje stanja sigurnosti u našem nesigurnom podijeljenom svijetu. Dobro je proširiti naš horizont očekivanja i djelovanja.

Za početak podsjetimo se stvarnosti koju redovito prizivamo u molitvi Oče naš: ”Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6,10)

Novi i bolji svijet koji se obnavlja prema nebeskim vrijednostima često je zanemarena stvarnost u takozvanim kršćanskim društvenim zajednicama. Čini se da je cilj što prije napustiti ovaj grešni prljavi svijet i vinuti se u nebesko plavetnilo čistog uživanja. To je naravno vjekovna platonistička neistina koja uživa važno mjesto u učenjima mnogih kršćana. Možda zbog toga kršćani nisu glavni pobornici ekološke svijesti, jer ovome svijetu ionako dolazi kraj pa prije kraja iskoristimo ga maksimalno? Kako kaže jedan autor, čemu podmazivati stroj koji bacamo u staro željezo.

Sveto pismo ističe konačno iskustvo Nove zemlje u kojemu nema bolesti, žalosti i smrti i koje se doživljava prilikom Drugog Kristovog dolaska u slavi. U očekivanju te toliko potrebne promjene valja živjeti u znaku predokusa buduće stvarnosti. Takva aktivna okrenutost prema sadržajima koji su uistinu važniji i potrebniji od bilo čega u našoj društvenoj zajednici predstavlja izvorište sigurne nade koja svojom učinkovitošću iznenađuje.

Citirajmo jedan ulomak iz knjige poznatog britanskog bibličara N. T. Wrighta pod naslovom ”Iznenađeni nadom” u ovogodišnjem izdanju Školske knjige, str. 216:

”Svaki čin ljubavi, zahvalnosti i ljubaznosti; svako umjetničko djelo ili glazba koji su nadahnuti ljubavlju prema Bogu i oduševljenjem ljepotom njegova stvaranja; svaka minuta provedena u podučavanju teško hendikepiranog djeteta da nauči čitati ili da prohoda; svaki čin pažnje, njege, utjehe i potpore ljudskom biću kao i drugim stvorenjima; i naravno, svaka molitva, sve poduke vođene duhom, svako djelo koje širi Evanđelje, gradi Crkvu, prihvaća i utjelovljuje svetost, a ne pokvarenost, i uzdiže Isusovo ime u svijetu – sve će to prodrijeti snagom Božjeg uskrsnuća do novog stvaranja koje će Bog jednoga dana ostvariti. Tako izgleda Božja misija.

Ništa nije izgubljeno kad u Kristu i po duhu u sadašnjosti podupiremo Božje ponovno stvaranje njegovog divnog svijeta… To će djelovanje trajati sve do Božjeg novog svijeta, zapravo, tamo će biti poboljšano.”

Uza sve mjere reda i nadzora ovakvo usmjerenje u životu zasigurno jamči najveću mjeru sigurnosti i osvježavajuće nade koja je ostvariva u našem i dalje nepredvidivom svijetu. Ovakva praktična pobožnost koja se stapa sa svakodnevnim životom i koja je razumljiva i prihvatljiva i onima koji nominalno u Boga ne vjeruju ostvaruje nadu i jamči veću sigurnost u našem društvu.

Takvo ciljano, humano i bogoliko djelovanje neće samo stvarati sigurnu životnu sredinu za našu djecu i nemoćne u našem društvu već će djelovati preventivno i na buduće potencijalne počinitelje zločina.

Držimo uvijek na umu da su i oni bili djeca i da su postali ono što jesu velikim dijelom zbog utjecaja okoline u kojoj su odrastali, a možda dijelom i zbog bolesti kojima su i oni žrtvama.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Iznenađeni nadom
    •  Prolazak kroz crveno svjetlo i vjerska sloboda
    •  Ima li smisla moliti se Bogu u krizama?

> Svi tekstovi ovog autora