novinarstvo s potpisom
Portal Autograf.hr prvi objavljuje u cijelosti izvorni tekst mišljenja Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju od 23. studenog 2017. o postupku izrade disertacije Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Na temelju prijave prof. Vjekoslava Miličića protiv prof. i ustavnog suca Miroslava Šeparovića za prepisivanje/plagiranje doktorskog rada ”Dobrobit djeteta i načelo interesa djeteta u praksi Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske” te prijave prof. Šeparovića protiv prof. Miličića Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donio je ”mišljenje” prema kojem se prijava protiv Šeparovića smatra ”djelomično osnovanom”.
Utvrđuje se da je Šeparović prekršio Etički kodeks u smislu nepotpunog i nepreglednog navođenja izvora. Miličić je, naime, donio niz primjera nekorektnog navođenja tuđih tekstova (pa čak i tekstova mentorice prof. Šeparovića) u Šeparovićevom doktoratu iz 2013. O tome je već izvijestila novinarka Slavica Lukić (9. 12. 2017. u Jutarnjem listu) prenijevši Šeparovićevu reakciju – on je podnio kaznenu prijavu protiv svih članova Odbora – no mi prvi donosimo integralnu verziju mišljenja Odbora.
Šeparović se branio tako što je optužio Miličića da stvara ”neprijateljsko akademsko okruženje” jer je svoju prijavu slao na kućne adrese ustavnih sudaca.
Odbor je te dvije prijave objedinio i proveo jedinstven postupak, te je 23. studenoga odlučio i o Miličićevim prijavama protiv Šeparovića i Šeparovićevim protiv Miličića. Odbacio je glavnu Šeparovićevu tvrdnju iznesenu u prijavi protiv Miličića prema kojoj u pravnoj znanosti ne postoji propisan način citiranja. Dapače, utvrđuje se da je Šeparović povrijedio etiku akademskog rada jer je morao znati da propisi o citiranju u pravnoj znanosti ne samo da su otprije poznati i uvriježeni nego o njima postoje i pisane upute.
Finese i stručne segmente ovoga pravorijeka Odbora za Etiku nećemo prepričavati pa vas pozivamo da ih pažljivo proučite. Ali najkraće rečeno: Šeparović je plagirao.
Još jedna vrlo važna informacija: prošli tjedan je odvjetničkom društvu Miljević i partneri službeno dostavljena drugostupanjska presuda Županijskog suda u Zagrebu kojom se ukida presuda Kaznenog suda u Zagrebu a kojom je prof. Vjekoslav Miličić izgubio spor protiv tužitelja prof. Šeparovića zbog toga što je prvi objavio da je Šeparovićeva disertacija plagijat.
Tugaljivo je ”koprcanje” zaposlenika i dužnosnika iz Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, Ureda povjerenika za pristup informacijama, Visokog upravnog suda, saborskih službi i ostalih koji se nisu usudili javnosti (novinaru) dati tražene informacije o ocjeni etičnosti postupka izrade disertacije Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Najtužnije je u svemu tome što ni Miroslav Šeparović ni ”njegovi ljudi” nisu izravno tražili od većine službenika ili dužnosnika da uskrate javnosti informacije o ocjeni etičnosti disertacije. Većina tih službenika i dužnosnika je, suprotno svojim osobnim uvjerenjima, smatrala da je skrivanje informacija njihova dužnost i da uskraćivanjem informacija ”čuvaju vlastitu egzistenciju”.
U kakvoj to zemlji živimo da su zaposleni u službama vlasti i sudstvu toliko preplašeni?
S obzirom na to da sam u međuvremenu novinarskim istraživanjem pribavio dokumente kojima mi vlasti Republike Hrvatske, nadležno sudstvo i državne službe nastoje spriječiti pristup, odlučio sam te dokumente objaviti.
Smatram nespornim interes javnosti da dozna što je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju zaključio o disertaciji Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Smatram protupravnima pokušaje raznih tijela javne vlasti i dijela sudstva da se spriječi, omete ili odgodi informiranje javnosti o toj temi.
SLIJEDI MIŠLJENJE ODBORA ZA ETIKU U ZNANOSTI I VISOKOM OBRAZOVANJU, KLASA : 003-08/17-04/0008, URBROJ: 355-01-03-17-0003 od 23. studenog 2017. POTPISAO GA JE DR. SC. IVICA VILIBIĆ, PREDSJEDNIK ODBORA:
(Napomena uredništva: Molimo sve novinare i uredništva koji bi željeli od nas prenijeti saznanja kolege Ivice Grčara, odnosno faksimile koje ovdje donosimo da, poštujući dobru novinarsku praksu, navedu ime autora/novinara istraživača Ivice Grčara, te medija u kojem kolega Grčar objavljuje: Portal Autograf.hr // Za preuzimanje izloženog dokumenta u PDF-u, kliknite ovdje).
[googlepdf url=”https://www.autograf.hr/wp-content/uploads/2018/02/šeparović.pdf” width=”700″ height=”900″]
Miroslav Šeparović mora podnijeti ostavku! Za njega više ne smije biti mjesta u Ustavnom sudu.
Miroslav Šeparović rođen je 18. srpnja 1958. u Blatu, na otoku Korčuli, a diplomirao je 1981. na zagrebačkom Pravnom fakultetu.
Prvo zaposlenje je imao u poduzeću ”Blato” odmah nakon što je diplomirao, nakon čega je bio zaposlen i u građevinskoj ustanovi JNA ”Prečko”.
Izabran je 1986. godine za suca Općinskog suda u Zagrebu. Od 1989. godine iz Općinskog suda prelazi raditi u Ministarstvo pravosuđa kao upravni referent u Upravi za imovinsko – pravne poslove, gdje poslije napreduje do šefa te Uprave i pomoćnika ministra pravosuđa.
Prvu značajniju pozornost javnosti je Miroslav Šeparović ”stekao” 1995. godine kao osoba koja je nakon ostavke Ivice Crnića prihvatila sjesti u fotelju ministra pravosuđa upražnjenu zbog neslaganja sa vladajućima koji su tada grubo narušili neovisnosti hrvatskog sudstva.
Ivica Crnić podnio je ostavku jer više nije htio biti ”fikus ministar”, a da suce u Vrhovni sud biraju i imenuju ”ispod stola” HDZ-ovci Vladimir Šeks, Milan Vuković, Ante Potrebica i ostali iz HDZ-a ignorirajući rezultate dugotrajnog izjašnjavanja svih (tadašnjih) sudaca u Hrvatskoj o tome koga bi trebalo birati i imenovati u (tadašnji) Vrhovni sud.
I nakon ostavke ministra pravosuđa Ivice Crnića tada novi pravosudni ministar Miroslav Šeparović, kao poslušni izvršitelj naloga HDZ-a i tadašnjih HDZ-ovaca Šeksa, Vukovića, Potrebice i ostalih, u hrvatsko sudstvo postavlja 555 novih sudaca, uglavnom HDZ-u lojalnih i prema kriterijima istog HDZ-a podobnih.
Zbog toga se Šeparovića i danas pamti kao osobu koja je poslušno izvršila nalog ”onih odozgo” i premrežila hrvatsko sudstvo HDZ-ovim kadrovima.
Od 1998. do 2000. ambiciozni i poslušni Miroslav Šeparović postaje ravnateljem Hrvatske obavještajne agencije i zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost.
Godine 2000. pada u nemilost, nakratko bude čak i pritvoren, a prijetilo mu je i suđenje u Hagu zbog organiziranog skrivanja osumnjičenih za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.
Od 2000. do 2005. radi kao odvjetnik i ne ističe se.
Iznenada ga vlastodršci ipak opet izvlače iz anonimnosti i biraju za suca Ustavnog suda 2009. godine, a 2016. godine, nakon Jasne Omejec, i za predsjednika Ustavnog suda.
Mandat mu je istekao travnja 2017. godine i uz ”nagodbeni poček SDP-a i HDZ-a” od više mjeseci ponovno je izabran za suca Ustavnog suda u drugom mandatu.
Sabor je požurio izabrati Miroslava Šeparovića po drugi puta u Ustavni sud prije nego što je završila rasprava i usvojen zaključak (mišljenje) Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju o prisvajanju tuđeg znanstvenog rada u njegovoj disertaciji.
Nakon objavljivanja mišljenja Odbora za etiku o postupanju u izradi Šeparovićeve disertacije Miroslav Šeparović više ne može biti ni sudac ni predsjednik Ustavnog suda, jer se postavlja pitanje kako će Ustavni sud donositi odluke u postupcima u kojima mora ocijeniti etičnost.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja” odgovara autor.