Imenovanje Hasanbegovića i Crnoje gura nas u kaos

Kad su objavljena imena ministarskih kandidata za vladu Tihomira Oreškovića, postalo je jasno da nije riječ o stručnoj, nego prvenstveno o stranačkoj vladi, u kojoj će dominirati ideologija Tomislava Karamarka i katolički konzervativci.

Mnogi od kandidiranih posve su nepoznati široj javnosti, ali neki su dobro poznati i to ne po dobrome.

I dok nekima, prvenstveno mandataru Tihomiru Oreškoviću, treba pružiti priliku da pokažu što znaju i što su naumili, među kandidatima su dvojica kandidata koja nisu ni smjela biti istaknuta u Oreškovićevoj postavi, a kamo li da trebaju postati ministri hrvatske Vlade. To su Mijo Crnoja (Ministarstvo branitelja) i Zlatko Hasanbegović (Ministarstvo kulture), ljudi zaduženi za produbljivanje podjela u ovom ionako problemima preopterećenom i govorom mržnje zaraženom društvu.

Mijo Crnoja se zalaže za izradu registra izdajnika i reketarenje građana ”domoljubnim dodatkom”, a Zlatko Hasanbegović je štovatelj lika i djela ustaškog diktatora Ante Pavelića i negira antifašizam, upisan i u hrvatskom Ustavu, negira ljudska i građanska prava manjinskih skupina te ne podnosi neovisne novinare i slobodno novinarstvo, pripadnike LGBT zajednice ni intelektualne rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija

Mijo Crnoja se zalaže za izradu registra izdajnika i reketarenje građana ”domoljubnim dodatkom”, a Zlatko Hasanbegović je štovatelj lika i djela ustaškog diktatora Ante Pavelića i negira antifašizam, upisan i u hrvatskom Ustavu, negira ljudska i građanska prava manjinskih skupina te ne podnosi neovisne novinare i slobodno novinarstvo, pripadnike LGBT zajednice ni intelektualne rasprave na Trećem programu Hrvatskog radija.

Hasanbegović je povjesničar, a Tomislav Karamarko mu je dodijelio Ministarstvo kulture, između ostaloga zaduženo za medijsku politiku i medije.

Crnoja i Hasanbegović su stupovi na koji se Karamarko namjerava osloniti u nametanju svoje ideologije novodomoljublja kojom se želi revidirati povijest ovog naroda, kojom se potire Tuđmanova politika pomirenja, ideologije koja isključuje sve koji ne gledaju svijet njegovim očima i ne pripadaju njegovom klanu.

Takav stup, uz Ladislava Ilčića, u Hrvatskom saboru bit će mu radikalni desničar Ivan Tepeš, koji dobiva dužnost potpredsjednika Sabora. Odgovornost za kandidiranje Crnoje i Hasanbegovića, a i Tepeša, nije samo na Karamarku, nego i na Boži Petrovu, koji je imao pravo veta, ali ga u ova dva slučaja nije uložio, a čak se i pravi lud da ne zna koje stavove zastupaju Crnoja i Hasanbegović.

Petrov je sudionik u tom kadrovskom zločinu. Most je svoj svjetonazor konačno razotkrio podrškom Crnoji i Hasanbegoviću te u tom smislu nema, nažalost, razlike između Petrova i Karamarka.

Od imenovanja Hasanbegovića i Crnoje prolazi me jeza – oni ruše vjeru u budućnost, nadu da je moguće ići naprijed, da je moguća demokratičnija Hrvatska, da je moguća Hrvatska koju će opterećivati pitanje gdje ćemo biti za pet ili deset godina, da je moguća Hrvatska u kojoj se razvoj temelji na političkom pluralizmu i pluralizmu mišljenja

Od imenovanja Hasanbegovića i Crnoje prolazi me jeza – oni ruše vjeru u budućnost, nadu da je moguće ići naprijed, da je moguća demokratičnija Hrvatska, da je moguća Hrvatska koju će opterećivati pitanje gdje ćemo biti za pet ili deset godina, da je moguća Hrvatska u kojoj se razvoj temelji na političkom pluralizmu i pluralizmu mišljenja.

Postanu li Crnoja i Hasanbegović ministri hrvatske Vlade, bit će to jasan znak da isključivost postaje državna politika. Ovih se dana svi civilizirani ljudi zgražaju nad izjavama huškača Marka Juriča, kojemu se priviđaju četnici u pravoslavnoj crkvi na Cvjetnom trgu i koji poziva građane da se ne kreću u njenoj blizini da im pravoslavni svećenici ne bi poklali djecu.

Karamarko i Petrov to nisu ni primijetili, štoviše oni ljude poput Juriča kandidiraju u hrvatsku Vladu, Juričevim pozivima na linč su širom otvorena medijska vrata.

Tihomir Orešković ne poznaje svoje ministre i tvrdi da ih je izabrao nakon što se o njima i njihovoj stručnosti dobro informirao – ako je to tako, onda i on, stupanjem na premijersku dužnost, postaje suodgovoran za guranje Hrvatske u besplodne rasprave o prošlosti, u kaos, koji doista može prerasti i u građanski rat.

Bilo je dovoljno da u Google ukuca imena svojih ministara pa da shvati kako među njima ima onih koji u njegovoj uzornoj domovini Kanadi, zbog stavova koje zastupaju, nikad ne bi mogli obavljati nijednu javnu dužnost.

Postanu li Crnoja i Hasanbegović ministri hrvatske Vlade, bit će to jasan znak da isključivost postaje državna politika. Ovih se dana svi civilizirani ljudi zgražaju nad izjavama huškača Marka Juriča, kojemu se priviđaju četnici u pravoslavnoj crkvi na Cvjetnom trgu i koji poziva građane da se ne kreću u njenoj blizini da im pravoslavni svećenici ne bi poklali djecu

Razumijem da mu je ekonomija u prvom planu, ali ako se bude provodila Karamarkova politika podjele, budući da se na planu ekonomije ne mogu očekivati ni ugodni ni brzi rezultati, Orešković će ostati bez podrške barem pola stanovništva.

Prijeti mu opasnost i da bude upamćen kao premijer koji je pomogao konačnom uništenju demokracije u Hrvatskoj, čak i ako njegova ekonomska politika bude davala rezultate. Imali smo već diktature koje su ekonomski bile uspješne, ali pogubne po čovječanstvo.

Još uvijek nije kasno da Orešković iskoristi svoju poziciju – ona nije najsnažnija, ali je dovoljno moćan da im kaže ”ne” i izbaci iz svog tima kandidate koji mu narušavaju političku, pa čak i ljudsku vjerodostojnost, koji ga u startu onemogućavaju da osvoji naklonost najširih slojeva društva i onih kojima je Karamarkova politika podjela neprihvatljiva i strašna.

(Prenosimo s tportala).

    •  Je li Plenković vjerodostojan kad skriva podatke o imovini?
    •  Karamarku je odzvonilo, ali kako opozvati ovakvu opoziciju
    •  Klemm i Glogoški nisu izborili baš ništa
    •  Vuk Brkić bi Karamarka mogao pojesti za doručak
    •  Karamarka samo mostić priječi od preuzimanja apsolutne vlasti
    •  Glasnogovornik predsjednice Republike mora otići
    •  Goranka Lalić Novak: ''RH mora poštivati međunarodne obaveze''
    •  Veliki Hrvati ne vjeruju u Hrvatsku
    •  Milanovićev put u nepoznato
    •  Druže Franjo, mi ti se kunemo…

> Svi tekstovi ovog autora