In memoriam Božidar Knežević

OLIČENJE ČOJSTVA I JUNAŠTVA

Danas se navršava 15. godišnjica tragične smrti Božidara Kneževića.

Božo Knežević bio je tih, miran čovjek, ali vrlo čvrst i principijelan. Bio je jedan od onih ljudi koji nisu pristajali na konformizam naš svagdanji, koji često vodi ravno u pakao.

Znate kako to počne? Najprije pristanete na jedan, sitni ustupak, drugoga dana slijedi drugi, veći, na njega je već lakše pristati, a trećega dana već postajete okorjeli, rutinirani propagandist. Tako to ide sa svim tim marifetlucima. Kad jednom padnete, dalje sve ide samo po sebi.

Božo nije htio. On se cijeli svoj život bavio poštenim, korektnim, novinarskim poslom, na kojemu nije bilo ni jedne mrlje.

On se očito držao one stare devize Marka Miljanova, kučkoga vojvode, pučkoga mudraca, koji je rekao: junaštvo je kad sebe braniš od drugoga, a čojstvo kad druge braniš od sebe. Božo je i kao čovjek i kao novinar bio oličenje čojstva i junaštva

To se vidi i iz njegove biografije. Projekat kojega je započeo raditi prije smrti, crnogorska opsada Dubrovnika – davno prije bilo kakvih crnogorskih pokajanja – to dokazuje. Šteta je što ga Božo nije napravio.

On se očito držao one stare devize Marka Miljanova, kučkoga vojvode, pučkoga mudraca, koji je rekao: junaštvo je kad sebe braniš od drugoga, a čojstvo kad druge braniš od sebe.

Božo je i kao čovjek i kao novinar bio oličenje čojstva i junaštva.

Sjećat ću ga se dok živim, samo po dobru.

Boris Rašeta

 

DA LI SMO BILO ŠTO NAUČILI?

Danas, kada prebirem sjećanja na Božu Kneževića, te nanovo čitam knjigu “Oluja nad Hrvatskom” koju smo tiskali dokumentirajući do tada neviđenu političku i medijsku harangu potaknutu prikazivanjem “Oluje nad Krajinom”, uspoređujem tu situaciju sa trenutkom u kojemu se nalazimo. Trenutku bremenitom još jednom diskusijom o ratnim zločinima, napadima na novinare i filmaše.

Čitajući te osvrte, prolazim kroz tekstove ljudi koji danas slove za cijenjene kolumniste, urednike, pa i političare… tekstove za koje bi bilo bolje da ih nikada nije bilo. Tekstove, koji su svi zajedno, formirali “optužnicu” protiv jednog čovjeka i jednog filma, optužnicu kojoj se bilo teško othrvati.

Božo je uspio u tome. Ali je platio najskupljom cijenom. Svojim životom.

Onome što sam napisao dana kada je Božo poginuo, nemam što dodati: “Bez obzira da li su mu popustile kočnice ili “samo“ živci, Božo Knežević je posve sigurno žrtva i bjesomučne hajke koja je u posljednjih nekoliko tjedana vođena protiv njega i njegovog filma “Oluja nad krajinom“.

Premda, a to u ovoj zemlji treba ponavljati do beskraja, nitko nije osporio tvrdnje i činjenice koje je iznio u svom filmu, Božo je stalno bio osporavan, prozivan, pa i optuživan.

Posebno se bavio problemima istočnoeuropskih zemalja, odnosima tadašnjeg Sovjetskog saveza i Jugoslavije (serija Informbiro), Čehoslovačkom (Staljin nad Vltavom, Praško proljeće, Baršunasta revolucija)

Dok su to radili neobrazovani i nesretni ljudi, manipulirani sebičnom, katkada i kriminalnom politikom, to se je još moglo razumjeti. Kada su to, međutim, radili profesionalni političari, “intelektualci“, a naročito novinari, po prirodi njegove kolege, to je već postajalo nečim čemu se Božo, bez obzira na vanjsku ravnodušnost, sve teže opirao.”

Bože više nema. Mi, na žalost, ništa nismo naučili.

Samo se mijenjaju naslovi filmova, imena političara i onih koji u njihovo ime djeluju ”institucionalno ili vaninstitucionalno” i prozivaju u javnosti.

Nema mira, nema argumenata. Samo interesi. Ogoljeli do kosti.

Nakon što smo završili film “Oluja nad Krajinom”, Božo i ja smo krenuli u novi projekt. Željeli smo napraviti film koji bi svjedočio o “upregnutosti” novinara i “medijskih djelatnika” sa područja bivše Jugoslavije u “kovanje rata”, njihovo uplitanje u sfere interesa i moći koji su, kako to najčešće biva, u pozadini događaja koji će završiti tragedijom rata 1991-1995.

Nismo stigli. Vjerojatno i bolje.

Nenad Puhovski

 

BOŽO KNEŽEVIĆ

Rođen 1952. u Podgorici, Crna Gora, gdje završava osnovnu školu i gimnaziju – 1970. Upisuje u Zagrebu Fakultet političkih znanosti; diplomira 1975. smjer Vanjska politika – 1975-1977. radi u Zagrebačkoj banci (interne novine) i piše za razne dnevne novine i tjednike – 1977-1991. zaposlen kao novinar i urednik u obrazovno-dokumentarnom programu Televizije Zagreb, te kao scenarist i redatelj radi na više od 60 emisija obrazovnog, dokumentarnog i informativnog sadržaja.

Posebno se bavio problemima istočnoeuropskih zemalja, odnosima tadašnjeg Sovjetskog saveza i Jugoslavije (serija Informbiro), Čehoslovačkom (Staljin nad Vltavom, Praško proljeće, Baršunasta revolucija) i sl.

Krajem 80-tih radi na seriji dokumentarnih emisija o reformama u Sovjetskom savezu, Čehoslovačkoj, Poljskoj, Mađarskoj i Jugoslaviji.

Njegov dugometražni dokumentarni film ”Oluja nad Krajinom” iz 2001. godine podigao je veliku buru u političkom životu Hrvatske nakon Tuđmana, ne zbog neprocesuiranih zločina nad civilima tijekom i poslije akcije Oluja 1995. već zbog njegovog (Kneževićevog) usporednog dokumentarističkog pregleda i praćenja političkih i društvenih kretanja na obje strane prije izbijanja oružanog sukoba, te za vrijeme i poslije istog

Ne zaobilazi ni druge važne teme – radi prvu seriju emisija o AIDS-u i seriju popratnih kratkih spotova; dotiče se ekonomskih tema (serija o novcu), te turizma; – 1991. prelazi u Yutel, a od 1992. postaje freelance novinar i snimatelj, te radi za velik broj europskih televizijskih kuća i agencija za vijesti: NTV München, ZolcerTV – East European Report München, WTN London, NDR Hamburg, Finnischer Rundfunk Berlin, YLE-TV1 Helsinki, STERN TV Köln, MTV Helsinki, VANDAAG2 Hilversum Nizozemska, SVT Stockholm, Swiss National TV Zürich, Deutsche Welle Köln i Brűssel, SRDRS Zürich, RTL2 Hamburg, POP TV Ljubljana, NRC Handelsblad, Rotterdam, ESTONIAN RADIO Tallin, CBS News New York, SWR-ARD1 Baden-Baden, RADIO FREE EUROPE Prag, TV Crne Gore i dr.

Kao novinar i snimatelj intenzivno je prisutan za vrijeme Domovinskog rata i sukoba u ostalim republikama bivše Jugoslavije od Slovenije do Makedonije, gdje su središte njegovog interesa (i suosjećanja) stradanja civila, logori, egzodusi i izbjeglički kampovi; stradanja djece, sudbina žena i staraca.

Nakon rata radi kao scenarist i redatelj dokumentarnih priloga, emisija i serija s tematikom iz dnevnog i političkog života, posljedicama rata, zdravstva, obrazovanja i dr.

Njegov dugometražni dokumentarni film ”Oluja nad Krajinom” iz 2001. godine podigao je veliku buru u političkom životu Hrvatske nakon Tuđmana, ne zbog neprocesuiranih zločina nad civilima tijekom i poslije akcije Oluja 1995. već zbog njegovog (Kneževićevog) usporednog dokumentarističkog pregleda i praćenja političkih i društvenih kretanja na obje strane prije izbijanja oružanog sukoba, te za vrijeme i poslije istog.

Poginuo je u prometnoj nesreći zajedno sa kolegom Borivojem Franceschim kraj Gračaca 6.studenog 2001. u jeku najžeščeg medijskog linča protiv njega.

Za sobom je (osim obitelji u Zagrebu i Podgorici) ostavio nacrte za dokumentarni film jednako osjetljive tematike kao Oluja u Hrvatskoj, ovoga puta za javnost Crne Gore pod naslovom ”Oslobodioci Dubrovnika” koji obrađuje temu sudjelovanja i ulogu crnogorskih trupa prilikom napada na Dubrovnik 1991.

 

R.I.P. Božo Knežević, Redakcija Autografa

    •  In memoriam - Napustio nas je veliki Željko Senečić
    •  Promicati kulturu milosrđa
    •  Državni novac udruzi Željke Markić koja negira ljudska prava
    •  Hanuka
    •  Opravdano postojanje Nove ljevice
    •  Predlažemo Vladi RH da obešteti žrtve logora HVO-a
    •  Valja opet pročitati Tuđmanove izjave o BIH i HVO
    •  Kolinda Grabar-Kitarović prezire Haški sud i hvali ratnog zločinca
    •  Silovanu se ženu viktimizira i u miru
    •  Svjetski dan siromaha u Vatikanu

> Svi tekstovi ovog autora