Inkvizicija u Dubrovačkoj biskupiji: krivi ispit savijesti

Proteklih je dana Dubrovačka biskupija podijelila vjernicima ”ispit savjesti” koji, osim što nabraja ozbiljne moralne prijestupe, u isti koš ubacuje i razne ”opasne” radnje, od nošenja ili držanja potkove i promatranja kuda je prošla crna mačka, pa sve do prakticiranja joge ili homeopatije.

U samom su ispitu savjesti navedeni uistinu neobični primjeri: bacanje ugljena, praznovjerno odijevanje, čitanje sanjarice, vjerovanje u talog kave, ”magične” predmete ili kipove, ”nekršćanske” simbole poput djeteline s četiri lista, te čak i izričaj da su neki autori i njihove knjige ”protucrkveni” i da ih ne valja čitati. Ne zaboravimo ni tzv. ”Protucrkvene svjetonazore”, što god to značilo.

Gdje zapravo počinje ”protivni” svjetonazor, a gdje je tek riječ o različitom mišljenju?

Nažalost, mnogi vjernici ovakav ispit savjesti doživljavaju kao nekakav inkvizicijski ”popis sumnjivaca”: potkova na zid, joga na plaži, fantasy-romani, slušanje heavy metala, borilačke vještine poput aikida, kung fua ili karatea. Kao da se svaka sitnica uzima pod povećalo i sumnjiči za ”zavođenje na zlo”. Umjesto da ispovijed bude pročišćujući put otvaranja Bogu, čovjek se počinje bojati i vlastite sjene. A onda je sasvim opravdano upitati se: kamo je nestala temeljna evanđeoska poruka o slobodi, ljubavi i milosrđu?

Jedan od najupečatljivijih dijelova ovog ”ispita savjesti” tiče se intimnih odnosa supružnika. Autor ispita savjesti, da cinizam bude potpun, dominikanac (dakle, pripadnik reda koji je nekoć u ime Crkve revno provodio inkviziciju), proglašava ”oralni odnos” automatski grješnim. Zanemario je, čini se, činjenicu da i sama Crkva, kada govori o seksualnosti u braku, naglašava važnost međusobne ljubavi.

Katolički teolozi i dokumenti, poput naputaka pape Pija XII., ističu da ”oralna stimulacija” nije sama po sebi zabranjena, sve dok ostaje dijelom cjelovitoga bračnog čina i ne postaje sama sebi svrhom.

Sasvim je, stoga, legitimno zapitati se tko to ima pravo uopće propitivati: ”Jeste li imali oralni odnos i koliko puta?” i to u ispitu savjesti koji bi trebao pozivati na povjerenje u Božje milosrđe, a ne čovjeka opterećivati dodatnim teretom krivnje.

Dodatnu pomutnju izaziva i pojam ”protucrkvenih svjetonazora”. Tko spada u tu kategoriju? Svatko tko kritički preispituje crkvene strukture, bilo povijesne ili suvremene? Jesu li ”protucrkveni” i suvremeni katolički teolozi koji traže reformu? Ili se na ”crnu listu” stavljaju svi autori koji se ne uklapaju u nečiju (vrlo) usku definiciju ”pravovjerne” misli?

Takvo postavljanje granica ne samo da pokazuje zabrinjavajući manjak otvorenosti, nego i vraća sjećanja na vremena kada su postojali popisi zabranjenih knjiga (Index Librorum Prohibitorum), iz kojih se, barem službeno, Crkva povukla sredinom 20. stoljeća. Ipak, čini se da neki redovi ili biskupije tu praksu nikada nisu do kraja ”ažurirali”.

Na ”rizičnoj” listi našli su se između ostalih i Edgar Cayce, Blavatsky, Osho, Richard Bach, Coelho, pa čak i Aleister Crowley. Je li u 21. stoljeću doista potrebno ljudima braniti da čitaju određene autore? Koliko je to uopće učinkovito, a koliko kontraproduktivno? Teško da će zabrane ikoga odvratiti od ”opasnih misli”, štoviše, vjerojatno će samo pojačati znatiželju.

U ”inkvizicijskom” popisu našle su se i azijske borilačke vještine (Tai Chi, Chi Kung, Aikido), kao i hipnoza, ”energija ki” i slične prakse. Za neupućenog čitatelja to može izazvati masovnu paniku: ”Bavim li se karateom, znači li to da padam u grijeh?” Što reći o ljudima koji su godinama predano trenirali te, kroz borilačke vještine, postigli skladnu tjelesnu i duhovnu disciplinu? Zastrašivati vjernike na takav način doista izgleda apsurdno.

”Na udaru” su se našli i popularni kulturni sadržaji: od igrica poput ”Tvrđava i zmajevi” (Dungeons & Dragons) do glazbenih žanrova heavy metal, death metal ili gothic. I ponovno se sve trpa u istu, ”opasnu” kutiju.

Je li netko tko voli fantasy-romane i sluša grube gitare automatski ”pod utjecajem sotonizma”? Nipošto. Mnogi se sasvim normalno zabavljaju uz takve sadržaje, a nisu ništa manje moralni i duhovni od onih koji više vole ”klasične” žanrove.

Konkretan ”ispit savjesti” tako stvara osjetnu klimu straha. Ljudi se boje i običnog folklora, boje se navući majicu naopako ili pročitati ”pogrešnu” knjigu.

Gdje je tu radost evanđelja? Iskustvo i teologija govore da ljubav prestaje ondje gdje započinje strah. Teško je pomisliti da je Krist želio vidjeti vjernike kako strepe pred popisom ”duhovnih prekršaja”. Na taj način Crkva riskira gubitak povjerenja i vjerodostojnosti.

U vremenu kad se ljudi suočavaju s teškim egzistencijalnim krizama, malo tko ima volje iščitavati popis ”stručnih preporuka” koji izjednačava neko obično ”kucanje o drvo” s doista teškim moralnim prijestupom.

Ako Crkva danas želi ljude privesti Bogu, jasno je da na prvome mjestu treba promicati milosrđe i razumijevanje, što posebno naglašava papa Franjo u buli Spes non confundit (Nada ne razočarava), kojom je najavljen Jubilej 2025. U njoj Sveti Otac ističe da ”u srcu svakoga čovjeka prebiva nada”, ali, nažalost, ”nepredvidljivost budućnosti ponekad izaziva proturječne osjećaje: od povjerenja do straha” (usp. br. 1–2).

Papa naglašava i da ”kršćanska nada ne vara i ne razočarava” jer se temelji na Božjoj nepobjedivoj ljubavi (usp. br. 3), a Jubilej opisuje kao ”prigodu za oživljavanje nade”, a ne za utjerivanje straha ili vraćanje na ”popise” koji ljude zapravo udaljavaju od Boga (usp. br. 1).

Upravo je taj duh nade i milosrđa, prema papinim riječima, temeljni zadatak Crkve u Svetoj godini 2025.: ”Neka to bude trenutak živog i osobnog susreta s našim Gospodinom Isusom Kristom” (br. 1).

A što čini autor ovog ispita savjesti u Dubrovačkoj biskupiji? Kao da se vratio ”srednjovjekovnom” mentalitetu, umjesto da slijedi put milosti i nade koji papa Franjo zagovara: ”Neka nam i u tome bude vodilja ono što je apostol Pavao pisao kršćanima u Rimu” (br. 1), tj. da kršćanin živi u radosti, a ne u tjeskobi zbog ”krivih knjiga ili amajlija”.

Promatrano u svjetlu bule Spes non confundit, jasno je da takav ”inkvizicijski” ispit savjesti prije izaziva otpor nego što potiče na dublje obraćenje.

Papa Franjo podsjeća kako se ”Nada […] rađa iz ljubavi i temelji se na ljubavi koja izvire iz Srca Isusova probodena na križu” (br. 3), dok je u ovom ”ispitu savjesti” sve prožeto prijetnjom i strahom.

Čak i kad se govori o mogućim moralnim ili duhovnim neurednostima, u buli se naglašava da ”nema te ljudske situacije, pa ni najgore, u kojoj nas ne bi dohvatila nada i preobrazila u svjetlu Krista” (br. 10–12). U ”ispitu savjesti” takav pogled nade, nažalost, nije vidljiv.

Sve upućuje na zaključak da je autor navedenog ”ispita savjesti” propustio napraviti ozbiljnu ”reviziju milosrđa” kojom bi se, upravo u duhu Jubileja 2025., ljudima pružio istinski susret s Božjom ljubavlju, a ne sa strahom.

Valja se zapitati kakvu korist itko ima od ovakvog ”srednjovjekovnog” ispita savjesti. Ako je cilj, kako Spes non confundit naglašava, ”otvaranje srca susretu s Gospodinom” i ”sigurnost da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi” (br. 3), onda ovakvi popisi više odvraćaju nego privlače.

Možda je u duhu papina poziva potrebno sastaviti i ”ispit savjesti” za one koji pišu takve dokumente, s temeljnim pitanjem: ”Jesmo li svojim pristupom doista približili ljude Božjem milosrđu ili ih, štoviše, otjerali u strahu od ‘inkvizicije’ 21. stoljeća?”

Jubilej 2025. vrijeme je u kojemu bi, prema pozivu pape Franje, Crkva trebala zasjati kao ”pouzdan i čvrst oslonac nade” (br. 25). U tome nije važna samo simbolika ”otvaranja Svetih vrata”, nego i otvaranje srcâ: Božja je ljubav ”sidro” (br. 25) koje sprječava da potonemo u neutemeljene strahove. Zato se valja nadati da će i ovakvi ”inkvizicijski” ispiti savjesti, kako papa Franjo kaže, doživjeti ”duhovno pročišćenje” (br. 23).

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Opasna retorika relativizacije nadbiskupa Križića
    •  Nadbiskup Zdenko Križić prkosi odredbama pape Franje
    •  Licemjerje Crkve kao modus operandi
    •  Glas biskupice protiv šutnje Crkve
    •  Opasnost vjerovanja i čitanja Biblije bez razumijevanja
    •  Licemjerje vjere u politici
    •  ''Svećenička djeca'' i paradoks vjere koja ih (ne) priznaje
    •  Zašto Crkva zatvara oči pred potrebama mladih svećenika?
    •  Zašto je HBK provocirala ostavku nadbiskupa Matu Uzinića?
    •  Teološka istina i nedostatak Kutlešine empatije

> Svi tekstovi ovog autora