autograf.hr

novinarstvo s potpisom

Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Ispaljene suze

AUTOR: Olga Lalić-Krowicka / 15.05.2014.

TEODORA

Teodora san mora,

anđeo u kutijici,

srce u ruci,

misao u okvirčiću…

Teodora gleda vijesti.

Broji na ekranu žrtve.

Zaklane, iskrivljene, postreljane.

Teodora još uvijek mala,

ali napamet zna

masakrirana tijela.

RADE

Rade je volio marmeladu,

čipi-čips i rakiju.

Rade je bio drukčiji…

u duši malo siv.

Volio je gledati ratne filmove,

moga djedu i žene malo starije.

Šaptao mi je: bićeš mojom ženom,

kad budeš imala osamnaest.

Njegovo lijepo – groteskno lice

me je strašilo ponekad uznosilo.

Pojela sam sav njegov čipi-čips,

bacila sam marmeladu u vatru,

okuplala sam se u rakiji.

Rade sad sanja.

Ponekad dolazi

po svoju marmeladu

i odbrojava mirne dane.

JELENA

Jelena je voljela sir sa hlebom

od moje bake.

Jelena je imala zlatni zub

od svoje bake.

Često je spominje.

Tako krvavo pleše kao vila,

očekujući učiteljicu

u uniformi pionira.

DRAGAN

Dragan se volio igrati rata.

Jednom me je upucao,

kad sam mu nosila lutku,

sa iskrivljenom glavom bez oka.

Takvu kao naša budućnost.

Maštala sam ranije o njegovim prstima.

Predosjećala sam da će oteći,

Dragan je volio mir,

savladan je volio mene,

moju lutku bez kose.

Ti si Dragane ponekad drukčiji.

Moji snovi te gledaju drukčije.

Imaju o tebi drukčije mišljenje.

Ti nikad nisi pucao.

Ti si tih. Amin.

BILJANA

Biljana je imala san.

San je imao Biljanu.

Tako tiha, tako uspavana,

Biljana računa na našu posijetu

za njen rođendan.

Možda za nekih 50-60 godina.

Možda ranije.

MARKO

Pojeo si moju glavu Marko…

Marko, utopljen

u san vojnih kasarni.

Tvoja kovrdžava kosa

obrasla je cijeli grad.

U njemu se ništa ne dešava,

osim tragičnih godišnjica.

Imala sam te u krstu.

Ti si šćućuren pukao na dan proslave.

To nije naš dan.

Ti si u njemu neprijatelj.

Znaš Marko, ljudi umiru u uspomenama.

Srce mi je zadrhtalo kad si u uniformi

trčao prema ispaljenim suzama.

Bio si velik, zelenook, lijep…

Imala sam tvoje misli u sebi.

Gutala sam ih kao snove,

trčeći prema tvome grobu…

Marko sa prostreljenim

anđeoskim dlanom…

Osvit obrasta tvojom kosom mlado drveće…

BOJAN

Nisam vjerovala Bojanu,

da će pridobiti vlastiti portret iz sna.

Bojan je vjerovao meni

i tako se desilo…

Bojan bojeći portret crnila

često me posjećuje…

Olga-Lalić-Krowicka

Olga-Lalić-Krowicka

Još tekstova ovog autora:

• Bog ne prima nacionaliste

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: OGLEDI
Oznake: anđeo, autograf.hr, Biljana, Bojan, Dragan, duša, film, hleb, Ispaljene suze, Jelan, književni ogledi, Marko, marmelada, Olga Lalić-Krowicka, pjesme, Rade, rakija, rat, srce, Teodora, vila, žrtva