novinarstvo s potpisom
Ivica Grčar
U gotovo svim objavljenim medijskim tekstovima u spomen na preminulog predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića isticalo se da je u javnosti bio poznat po presudama protiv banaka i protiv cenzure te po tome što se, i kao aktivni sudac, javno izjašnjavao o određenim društvenim pitanjima, uključujući pozdrav: “Za dom – spremni”.
Dvije presude koje su se posebno isticale u medijima u biti bi trebale biti uobičajene, a ne rijetkost koju treba naglašavati.
Sudac Radovan Dobronić donio je presudu protiv banaka (presuda broj: P-1401/2012) jer su, zaključujući kreditne ugovore sa svojim klijentima, zlorabile svoj položaj jače ugovorne strane, namećući nepovoljne valutne klauzule slabijoj ugovornoj strani.
Presudio je i protiv cenzure jer je Ustavom cenzura zabranjena. HRT nema neograničeno pravo zabraniti prikazivanje novinarskog autorskog djela unatoč pravima korištenja stečenima ugovorima o radu, a interes javnosti za informiranje o temama poput privatizacijskih prevara značajniji je od upitno stečenih prava HRT-a.
Da hrvatsko sudstvo zaista djeluje etički vjerodostojno, medijski bi se naglašavali slučajevi u kojima se pristrano presuđivalo u korist moćnijih strana u sudskim postupcima, u korist cenzure, u korist autorstva, a ne autorskih i nakladničkih menadžmenta, te konačno u interesu javnosti, a ne režima i režimskih medijskih djelatnika.
Nesporno je da je sudac Radovan Dobronić imao hrabrosti i poštenja presuditi moćnicima i utjecajnima “uz dlaku, a ne niz dlaku”. I zbog toga mu javnost treba biti zahvalna. Istina je da je imao mnogo presuda i javnih istupa, i dobrih i onih drugačijih, no iz pijeteta o mrtvima treba govoriti samo dobro.
Nažalost, u hrvatskom pravosuđu prevladavaju sutkinje i suci koji se ne usude nepristrano suditi, pa njihove koruptivno kompromitirane presude nije moguće isticati poput ovih dviju suca Radovana Dobronića.
Da apsurd bude veći, Dobronićeva presuda protiv cenzure (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-569/11) brzo je ukinuta drugostupanjskom presudom. Važno je napomenuti pravni kontekst te odluke i razloge na kojima se temeljila odluka Visokog trgovačkog suda.
Njegovu presudu protiv cenzure prvo je ukinulo vijeće Visokog trgovačkog suda u sastavu: Draženka Deladio, Ksenija Parać i Alica Pećarić (presudom broj: Pž-7598/11), a u postupku revizije kao izvanrednom pravnom lijeku ukidanje je potvrdilo vijeće Vrhovnog suda u sastavu: Renata Šantek, Željko Glušić, Gordana Jalšovečki, Damir Komrec i Ante Perkušić (odluka Vrhovnog suda Revt-342/13).
Navesti da su drugostupanjski i Vrhovni sud ukinuli Dobronićevu presudu jest kao da nitko nije presudio. No, kada se preciziraju imena sutkinja i sudaca, to više nisu “anonimizirane” presude, a ako se navedu i brojevi presuda, tada su to dokazi (novinske članke suci ne prihvaćaju kao dokaze, ali presude da).
Zanimljivo je da je u “eliminiranju” Dobronićeve presude protiv cenzure sudjelovala i sutkinja Gordana Jalšovečki, koja danas, nakon njegove smrti, “obavlja poslove sudske uprave na Vrhovnom sudu”.
Podsjetimo, pravosudno je cenzurirana snimljena TV emisija “Latinica” novinarskog autora Denisa Latina pod naslovom “Zločini privatizacije ne zastarijevaju”, kao i snimljeni autorski novinarski prilozi “Pravo(m) u NAMU” novinarke Ane Jelinić, “Noćne more u tvornici snova” novinarke Nataše Ban Leskovar, “Tko je jamio, nije platio” novinara Petra Štefanića, kao i prilog HRT-ova novinara Josipa Oreča.
Cenzurirana TV emisija “Latinica” i danas je još uvijek bunkerirana i nedostupna javnosti!
“Pobijedili” su neki drugi suci i sutkinje, a ne sudac Radovan Dobronić.
Osobno se potpisani novinar solidarizira sa sucem Radovanom Dobronićem i njegovim načelima, smatrajući da je važno rasvijetliti pravosudne odluke i procese koji utječu na slobodu izražavanja i vladavinu prava.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.