novinarstvo s potpisom
Čitatelji i dalje za ovu rubriku redovito pišu o svojim svakidašnjim problemima s državnim službama i službenicama kao da nema značajnih izbora zakazanih za 8. studenoga 2015. godine.
Premda uzročno povezane, svakidašnje teme čitatelja na prvi pogled nisu podudarne sa značajnim predizbornim temama.
Misleći na prihvaćanje iluzije da će svi glasači imati jednak utjecaj na državnu politiku, Bertrand Russell je sredinom prošlog stoljeća izjavio da su ”demokratski izbori stupica za glupane”.
Čini se da su čitatelji shvatili da na izborima ne mogu utjecati na promjenu politike državnih službi i službenika prema običnim (su)građanima, da ne mogu očekivati nepristranu sudsku zaštitu u sporovima sa državom zbog kršenja ljudskih prava, pa se i dalje obraćaju novinarima odustajući od političara i predizbornih aktivnosti.
Potpuno je nejasno zbog čega birači koji nisu odustali od političara i politike u Hrvatskoj ustraju na glasanju za ove ili one iz dvije ili tri političke stranke čiji su izabranici za proteklih 25 godina izmjenjivanja na vlasti ili opoziciji umjesto gospodarskih rezultata ostvarili bankrot Hrvatske.
Ipak, svi uoči izbora obećavaju, pa ćemo i u ovoj rubrici (predizborno) obećati. Čitateljima koji pišu o svojim nevoljama obećajemo da će im i nakon ovih izbora zakazanih za 8. studenoga 2015. državne službe i službenici nastojati i dalje kršiti osnovna ljudska prava kao i do sada.
Koliko sam pratio predizborne aktivnosti, nisam naišao na kandidate koji se namjeravaju baviti iznalaženjem i osiguravanjem izvora za financiranje kreiranih i odobrenih socijalnih i ostalih prava (prema ustaljenoj ”politici” bez pokrića u stvarnom novcu).
Nisu vidljive ni političke stranke ni političari dorasli problemima s kojima bi se morali suočiti nakon izbora.
Poznanik mi je ispričao kako nakon umirovljenja na njegovo radno mjesto treba doći ”netko iz kvote SDP-a” (poznanik je mirovinu ”zaradio” kao građevinski inženjer u vodoprivrednoj službi).
Te stranačke ”kvote zapošljavanja” u atrofiranim državnim službama su motiv za izlazak na izbore.
I hrvatski glasači i na ovim izborima neće ništa pokušati promijeniti, nego će ustrajati na izborima kako bi vlast osvojila stranačka skupina sa što više ”ispod stola obećanih kvota za namještenja” simpatizerima u atrofiranim državnim službama.
Zauzvrat stranački simpatizeri zaposleni u državnim službama, čim izbori prođu, stvarat će nevolje glasačima kao i do sada, pa će nevoljnici nastaviti pisati medijima.
Primjerice, čitateljica piše (kao da najavljenih izbora nema) da prati ovu rubriku na Autografu, ali da nije primijetila da je dosad objavljeno nešto o ”radu kafe-barova”.
I zbilja, o radu kafe-barova nije u ovoj rubrici dosad ništa objavljeno.
I dok će se možda u (pred)izborno vrijeme tema o radu kafe-barova činiti običnom i uzgrednom, ipak treba reći da se ta trivijalnost čini takvom samo na prvi pogled.
Iz pisma čitateljice nedvojbeno proizlazi da državne službe i službenici propuštaju provoditi propisane postupke odobravanja “rada kafe-barova“, a to već nije trivijalnost, iako je u Hrvatskoj uobičajeno.
To što čitateljica piše zanimljivo je upravo u ovo predizborno vrijeme.
”Poštovani, radi se o kaffe baru ‘Sidro’ Sveti Duh 12, Zagreb. Vlasnik poslovnog prostora je Ivan Antunović (bivši gostioničar, sada u mirovini koji je svoj obrt odjavio 7. siječnja 2011. godine, Izvadak iz obrtnog registra br: 4197).
Lipnja 2014. godine poslovni prostor unajmljuje Obrt za roletarstvo i ugostiteljstvo vlasnika Antonia Vajdića, koji 18. veljače 2015. dobiva Rješenje za nastavak ugostiteljske djelatnosti (Klasa: up/I-335-02/2000-05/221 Ur.br. 251-04-04/04-00-05).
Rješenjem je određen rok za prilagodbu od 5 godina (poslovni prostor, izolacija, ventilacije itd).
U spomenutom rješenju navedena je netočna kvadratura od 52 četvorna metra, jer po etažacijskom elaboratu radi se stvarno o 49,92 četvorna metra (valja zbog toga izraditi izmijenjene projektne dokumentacije).
Izrada izmjene projektne dokumentacije podrazumijeva i ponovno dobivanje suglasnosti stanara”, što, po mišljenju čitateljice, vlasnik prostora i najmoprimac svakako nastoje izbjeći.
Čitateljica u nastavku još piše: ”Brojni kafe barovi rade usprkos tome što ne ispunjavaju sve propisane minimalne tehničke uvjete, dobivaju dozvole za nastavak rada i nakon prekida djelatnosti premda susjedi vode spor zbog čestog rada kafe bara izvan radnog vremena.
Nakon odjave djelatnosti kafe bara siječnja 2011. godine Gradski ured za gospodarstvo je odobrio rad na osnovu prvotno izdanog rješenja iako se to prema zakonu nije smjelo nakon isteka 9 mjeseci od prekida i odjave djelatnosti (trebalo je obnoviti postupak izdavanja dozvole za rad).
Davatelji odobrenja za rad kafe barova vješto manipuliraju ubrzanim izmjenama zakona i svih ostalih podzakonskih propisa koje zapravo donose sami i rade što ih je volja.
Primjerice, rad kafe bara i izvan radnog vremena tolerira i policija, a i niz ostalih inspekcijskih službi.
Vodim pravnu bitku protiv rada takvog objekta od lipnja 2014. godine. Krše se moja ljudska prava na miran život u svojem domu, zagarantiranog noćnog odmora i nikome ništa.
Konkretno izdavanjem dozvola za rad (kafiću koji mene muči) rad je odobren od 7-24 sata.
No, niti to odobreno radno vrijeme se ne poštuje, radi se dokle gosti žele 365 dana u godini!
Obraćala sam se Ministarstvu zdravlja, mjerena je buka u mom stanu i odgovoreno je da izmjerena buka nije opasna po zdravlje.
Apsurdan je i odgovor Ministarstva zdravlja da nisu nadležni za buku koju proizvode ljudi.
Gradski Ured za promet odobrio je ‘izgradnju’ terase na dijelu nogostupa i na kolniku.”
Žalila se čitateljica Uredu gradonačelnika i odgovoreno je da Gradsko gospodarstvo nije izdalo dozvolu za proširenje ugostiteljskog objekta na javnu površinu i o tome je poslana obavijest nadležnim službama.
I opet nikome ništa – od rujna do danas terasa nesmetano radi i dalje na prometnoj površini.
Obraća se čitateljica i policiji, no policajci ne pišu prijave zbog prekoračenja radnog vremena, ugostitelj se na sve smije ogorčenoj čitateljici.
U nastavku čitateljica piše da će se naposljetku morati obratiti i sudu u Strasbourgu i tražiti zaštitu mirnog uživanja svojeg doma.
Čudi se čitateljica da će i Sud u Strasbourgu imati posla zbog ovakvih “gluposti” i malih moćnika, trome i nesposobne birokracije!?
Čitateljica tvrdi da je prvu sličnu presudu donio Europski sud za ljudska prava 2010. godine u postupku Olujić protiv RH, u kojoj je utvrđena povreda obveze države da jamči zaštitu prava na privatni život i dom iz članka 8. Konvencije od prekomjerne emisije buke.
”Ovo je samo mali dio priče o kafe baru ispod mojega stana (kuća građena 1937. i nema nikakve zvučne izolacije).
Znam da slične probleme imaju stanari gdje god postoji neki kafić: ili buka ili smrad i da nema nikakve zaštite osim privatnih tužbi što mi je i policija savjetovala”, zaključila je čitateljica.
Osobno volim u kafe-baru obaviti razgovor ili dogovor. Ali nikako ne bih volio stanovati u zgradi u kojoj radi kafe-bar.
Premda ovo pismo čitateljice govori o kafe-baru, u biti ukazuje na to da ne funkcioniraju državne službe i službenici.
Samo, što vrijedi spoznaja da državne službe i službenici ne funkcioniraju kada glasači u Hrvatskoj već punih 25 godina ne žele promjene.
A ekonomske promjene su nužne s obzirom na bankrot Hrvatske. Obećana socijalna i ostala prava bez pokrića u stvarnom novcu rastu, a prihodi od iskorištavanja nacionalnih resursa se smanjuju i uglavnom isplaćuju kao dividende globalnih korporacija i ne ulažu u gospodarski i ostali razvoj Hrvatske.
Za školstvo kulturu, zdravstvenu, mirovinsku i socijalnu zaštitu više nema novca. Znaju li to svi koji su se ”zaigrali” izborima najavljenim za 8. studenoga 2015. godine?
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.