Je li Kolinda u Hrvatskoj slobodna?

Predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović je u srijedu u Jeruzalemu u Muzeju holokausta Yad Vashemu izrazila ”najdublje kajanje” zbog svih žrtava stradalih u holokaustu u Hrvatskoj za vrijeme ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata istaknuvši da je taj dio povijesti bacio ljagu na našu zemlju, ali da se, zbog budućnosti, moramo suočiti sa svojom prošlošću.

Bio je to govor koji se nikako nije svidio veličateljima ustaštva, dakle, ni mnogim vatrenim podupirateljima hrvatske Predsjednice, pogotovo ne njenim u trans bačenim glasačima otkako je deložirala Josipa Broza Tita s Pantovčaka. Gospođa Predsjednica, slutim, tijekom cijeloga predsjedničkog mandata (drugoga, jamčim, neće biti) neće pristati da mi da intervju jer zna da bih je razmontirao za svega pet minuta. Toliko bi mi trebalo da je suočim s njenim skandaloznim kontradikcijama.

Kolinda Grabar – Kitarović je, da stvar pojednostavim, jedna nesigurna i potkapacitirana osoba kojoj se predsjednički mandat ”dogodio” slijedom okolnosti koje smo već iznosili (uglavnom, jer je Ivo Josipović ”pao” kao žrtva lošeg imidža SDP-a, ali i vlastite loše koncipirane izborne kampanje). Na svakom koraku možemo vidjeti da improvizira, da nema oko sebe osobe od formata (Josipović ih je imao, od Dejana Jovića nadalje), da zapravo nema plana.

Da ima karaktera, objavila bi ona odmah na svom službenom portalu što je točno rekla u Yad Vashemu. Zašto od domaće javnosti krije te riječi? Zato jer su bile nužne za potrebe izraelskih ušiju, ali za po doma te riječi obvezuju, pa bi se onda morala ispraviti i reći da na utakmici na kojoj je bila sva zamotana u hrvatski grb atmosfera nije bila ”veličanstvena”, već sasvim suprotno, ogavna i sramotna za Hrvatsku?

Sada ju je udarila faza kada želi biti ”blizu naroda”, pa će lupati gluposti poput one da seli svoj ured iz grada u grad (i da će, slijedom toga, njen boravak i boravak njenih suradnika u ratno-zločinačkoj bazi Lora biti ”besplatan”). Elem, Predsjednica jednog dana kaže ovo, sutra ono, ali sustavnosti nema.

Jer da toga ima, da ima karaktera, objavila bi ona odmah na svom službenom portalu što je točno rekla u Yad Vashemu. Zašto krije od domaće javnosti te riječi? Zato jer su bile nužne za potrebe izraelskih ušiju, ali za po doma te riječi obvezuju, pa bi se onda morala ispraviti i reći da na utakmici na kojoj je bila sva zamotana u hrvatski grb atmosfera nije bila ”veličanstvena”, već sasvim suprotno, ogavna i sramotna za Hrvatsku?

Naime, što ako Kolinda Grabar – Kitarović zaista vjeruje da je ustaški pokret bio ”kolaboracionistički i nacistički režim”, kako je rekla u Izraelu (baš je tako rekla u kraćem intervjuu za televiziju ”i24”)? Može li ići ozarena i stapati se s narodom koji na veliko skandira ”Za dom, spremni!”?

Utvrdimo gradivo (budući da skriva od javnosti što je rekla, obvezni smo citirati što je prenijela HINA iz njena govora u Yad Vashemu): ”Kao predsjednica Hrvatske, izražavam najdublje kajanje zbog svih žrtava holokausta u Hrvatskoj, stradalih od ruke kolaboracionističkog ustaškog režima tijekom Drugog svjetskog rata”.

Podsjetila je da su za ustaškog režima, osim židovske zajednice, stradali i brojni Romi, Srbi, Hrvati – ”svi oni koji su tada smatrani neprijateljima režima”.

U govoru je jasno dala do znanja koliku je ljagu ustaški režim bacio na hrvatski narod te poručila da ”se zbog budućnosti moramo suočiti sa svojom prošlošću i prihvatiti je”. ”Ustaški režim nije bio odraz istinskih želja hrvatskog naroda za neovisnom državom. Nažalost, manipulirali su željom hrvatskog naroda za neovisnošću”, rekla je Predsjednica i istaknula da je velik dio hrvatskog naroda bio dio antifašističkog pokreta otpora

Obraćajući se preživjelima holokausta u Hrvatskoj te njihovim obiteljima i potomcima, kazala je da ”duboko suosjeća s njihovom boli i patnjom”. U govoru je jasno dala do znanja koliku je ljagu ustaški režim bacio na hrvatski narod te poručila da ”se zbog budućnosti moramo suočiti sa svojom prošlošću i prihvatiti je”.

”Ustaški režim nije bio odraz istinskih želja hrvatskog naroda za neovisnom državom. Nažalost, manipulirali su željom hrvatskog naroda za neovisnošću”, rekla je Predsjednica i istaknula da je velik dio hrvatskog naroda bio dio antifašističkog pokreta otpora.

”Bio je to velik pokret, jedan od proporcionalno najvećih pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu”, kazala je Grabar – Kitarović i dodala da je obol antifašizmu dala i njezina obitelj.

”Zahvalna sam onima koji su nas stavili na pravu stranu povijesti. Sadašnja Republika Hrvatska utemeljena je na antifašizmu i na Domovinskom ratu”, kazala je Predsjednica.

Hrvatska predsjednica – koja je, ponovimo, iz svog ureda deložirala dio Tuđmanove ostavštine: bistu Hrvata koji je vodio taj antifašistički pokret – pokazala je još jednom koliko pazi da svugdje kaže baš ono što na tom mjestu i u tom trenutku stvara najbolju sliku ne samo o njoj nego i o Hrvatskoj koju zastupa.

Hrvatski je problem, pa tako i problem Predsjednice, što, zahvaljujući baš ustaškim kolaboracionistima, imamo obveze (ne samo spram Izraelu), utoliko snažnije ukoliko je u Hrvatskoj više onih koji i danas o ustaštvu misle najbolje, te svoju orijentaciju ističu crtajući ušato U (s križem, da bude bogohulno i pravo ”hrvatskokatolički”), a povremeno i sâm kukasti križ, ne samo na nogometnom terenu ili tijelima na nogometnoj tribini.

Sada je stala koračati stopama svojih prethodnika Stjepana Mesića i Ive Josipovića jasno osudivši ustaše (toliko jasno da Josipu Bozaniću i Tomislavu Karamarku jasnije ne može biti). Osim što se konačno netko iz HDZ-ova tabora na adekvatan način distancirao od ustaštva i NDH (Franjo Tuđman zapravo nikada nije evoluirao, kao ni cijeli njegov pokret, dalje od ocjene kako ”NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz kako povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom”), miljenica desnice, dijaspore i hrvatskih svećenika i redovnica je bacila rukavicu u lice ”državotvornim Hrvatima”, Glasu Koncila, Velimiru Bujancu (koji je sada manji od miša, pak je potpuno nestao i ušutio), direktnim, dnevnim i ostalim fanaticma

U točno tri mjeseca gospođa Grabar – Kitarović je ”lijepo napredovala”, kazat će kolega Tihomir Ponoš u Novome listu. Ona se 22. travnja inkognito zaputila u Jasenovac, točno na 70. obljetnicu proboja logoraša iz tog ustaškog logora, ali i četiri dana prije službene komemoracije na kojoj nije bila. Tada je u knjigu dojmova zapisala temeljito analiziranu izjavu.

U toj kratkoj izjavi ”bezpridržajno” je osudila zločine, mučenja i ubijanja koja su se u Jasenovcu događala. U toj izjavi nije spomenula žrtve – ni Srbe, ni Židove, ni Rome, ni neustaške Hrvate, ni slovenske svećenike, a nije spomenula ni ustaše ni NDH. Spomenula je ”volju režima”, ne napisavši da je riječ o ustaškom režimu, te da se taj režim ”vezao uz nacističko-fašističku Osovinu”. Nije bilo spomena o tome tko je žrtva, a tko zločinac.

Sada je stala koračati stopama svojih prethodnika Stjepana Mesića i Ive Josipovića, jasno osudivši ustaše (toliko jasno da Josipu Bozaniću i Tomislavu Karamarku jasnije ne može biti). Osim što se konačno netko iz HDZ-ova tabora na adekvatan način distancirao od ustaštva i NDH (Franjo Tuđman zapravo nikada nije evoluirao, kao ni cijeli njegov pokret, dalje od ocjene kako ”NDH nije bila samo puka kvislinška tvorba i fašistički zločin, već i izraz kako povijesnih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom”), miljenica desnice, dijaspore i hrvatskih svećenika i redovnica je bacila rukavicu u lice ”državotvornim Hrvatima”, Glasu Koncila, Velimiru Bujancu (koji je sada manji od miša, pak je potpuno nestao i ušutio), direktnim, dnevnim i ostalim fanaticima.

Zašto? Jer je demantirala i njih ali je ponajprije oponirala Franji Tuđmanu (o Gojku Šušku da i ne govorimo).

Joj, kako bih želio da se Predsjednica prestane plašiti same sebe i nas novinara! Koliko bi silno bilo važno da ima barem onu istu hrabrost koju je pokazivao njen pater familias koji se na Pantovčaku ipak susretao s nepoćudnim pitanjima novinara. Grabar – Kitarović bi vrlo lako mogla pokazati da ne boluje od sindrome podvojene ličnosti kada bi se tiskovnim konferencijama propitkivalo je li u pravo ona, je li ona zaista svoja ili smo u pravu mi koji smatramo da je sintetička posvuduša (poljoprivrednica, ribarica i udarnica na gradilištu) s namještenim osmijehom (to se pak vidi iz aviona) kojoj ama ništa nije jasno, pa ni vlastiti rod ni pojam feminizma (što to više pojašnjava, više tone u bezveznjaštvo).

Problem je zaista zamršen jer će i Kolinda Grabar – Kitarović za sebe u Izraelu kazati da puno kuha, ali da ne misli da je kuharica. Sav taj ”napredak” registriran u Yad Vashemu bio bi uzaludan, pa i komičan, ako bi se pokazalo da Predsjednica Republike o tim temama jednu verziju ima u inozemstvu, za uši uglednih stranaca, a drugu za domaću publiku, gdje se riga mržnja za dobar dan. Još bi strašnije bilo kad bi se zaključilo da šefica države, jadna li nam majka, u vlastitoj domovini robuje i ne smije kazati što misli i u što vjeruje

Ovako ćemo trebati čekati sljedeću priliku za govor o razdoblju hrvatske povijesti kada su našom zemljom vladali nacisti i čuti što će Grabar – Kitarović tada kazati. Do tada nećemo znati tko je prava Kolinda Grabar – Kitarović: ona koja deložira Tita ili ona koja ga hvali jer nas je ”stavio na pravu stranu povijesti”?

Ante Tomić smatra da na pitanje ”koja je prava Kolinda?” ne zna odgovoriti ni Jakov Kitarović, odnosno da ne postoji nešto takvo, tvrdo i jednoznačno kao što je prava osoba hrvatske Predsjednice jer viđamo da ona može biti bilo tko i bilo što. Problem je zaista zamršen jer će i Kolinda Grabar – Kitarović za sebe u Izraelu kazati da voli kuhati, ali da ne misli da je kuharica.

Sav taj ”napredak” registriran u Yad Vashemu bio bi uzaludan, pa i komičan, ako bi se pokazalo da Predsjednica Republike o tim temama jednu verziju ima u inozemstvu, za uši uglednih stranaca, a drugu za domaću publiku, gdje se riga mržnja za dobar dan.

Još bi strašnije bilo kad bi se zaključilo da šefica države, jadna li nam majka, u vlastitoj domovini robuje i ne smije kazati što misli i u što vjeruje.

 

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora