Je li trebao znati ili nije trebao znati?

Je li znao ili ipak nije znao?

Je li bio zauzet podupiranjem ukrajinske protuofenzive, poboljšanjem regionalne i globalne sigurnosti ili mu jednostavno nisu prenijeli upozoravajuće vijesti odaslane iz HEP-a?

Je li morao znati ili ipak nije morao?

Nije premijerova zadaća da zna takve zakulisne, zakukuljene, trivijalne stvari, mnogi će zacviljeti od jada i silne povrijeđenosti, kao čvarci u loncu masti ili automobilske gume u oštrome zavoju.

Njegovo je ipak da putuje svijetom, da ga prati Hrvatska televizija i da za nju i za sve nas ispred malih ekrana, poput nasušne potrebe, sipa iz rukava dubokoumne, često vrlo elokventne, izjave o našoj i svjetskoj politici, dok iza njega, namještenog uvijek na najprometnijem hodniku briselskog Europskog parlamenta, poput scenografije neke Pirandellove kazališne predstave, prolaze, mimoilazeći se, poznata i manje poznata lica europarlamentaraca, svaki među njima tražeći svog autora.

Što bi rekao rimski filozof Epiktet: ”Ništa nije ništavnije od težnje za dobitkom i težnje za hvalisanjem, ništa pak nije uzvišenije od osjećaja plemenitosti i blagosti, čovjekoljublja i dobročinstva”.

Međutim, pitanje i nadalje stoji – je li trebao znati ili nije trebao znati?

To, doduše, više nije krucijalno pitanje, to je gola floskula, nalik poznatoj slavenskoj antitezi iz Hasanaginice: ”Što se bijeli u gori zelenoj, al’ su snijezi, al’ su labudovi? Da su snijezi, već bi okopnuli, labudovi, već bi poletjeli…”.

Dakle, je li trebao znati ili nije trebao znati?

Da je trebao znati, već bi ga obavijestili, a ako opet nije trebao znati – tada bi već netko od njegovih saznao, pa se potrudio da mu ostavi poruku ispod magnetića na kuhinjskome frižideru.

Što je nužno za čovjekovo samoodržanje? – pitanje je koje je posljednjih godina opet aktualno.

Nužno je, između ostaloga, da čovjek svijet oko sebe (i sebe u njemu) ne doživljava suviše ozbiljno – tako kažu stručne osobe, upućeni u područje ljudske psihologije.

Ali, je li trebao znati ili nije trebao znati?

Svi smo odjednom, cijeli narod, od milja ”stoka sitnog zuba”, u stavu markiranja poput lovačkih pasa, u svojevrsnoj inicijaciji, iskušenju vlastite izdržljivosti, testirajući vlastite mogućnosti i vlastitu izdržljivost, kakvoću vlastite amnezije i eutanazije zdravog rasuđivanja.

Još nitko nema potrebu uzviknuti: ”Car je gol!” ili ”Pinokiju raste nos”.

Stoga, je li trebao znati ili nije trebao znati?

Umjesto odgovora na ovo retoričko pitanje, kvazi dilemu, završimo ovu noticu o stjecanju i poduzetništvu na hrvatski način, o kupovini plina novcem potrošača po 47 eura po megavatsatu i prodaji istog plina za jedan cent po megavatsatu, u prigodnom, literarnom tonu, jednom Andrićevom misli iz njegovih ”Znakova pored puta”:

”Pred navalom novih, bezobzirnih metoda sticanja, nestalo je brzo onog rudimentarnog socijalnog smisla i osjećanja odgovornosti, koji su u našem patrijarhalnom društvu nosili skupni naziv ‘obraz i duša’.”

I tu je, ujedno, o ovom našem aktualnom pitanju, sve rečeno.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Mornaričko groblje - Oaza usred ničega
    •  Galerist
    •  Manifest raspjevanog roba
    •  Košarica Baby Lasagne premijeru Plenkoviću
    •  Hrvatska iznad Hrvata
    •  Premještanje kreveta
    •  Cirkus! Kakav dobar cirkus! Točno u srijedu
    •  Priča koja nikada nije ispričana
    •  Inkvizicija u školama: zašto smeta ženski spolni organ?
    •  Imamo Zakon o hrvatskom jeziku!

> Svi tekstovi ovog autora