novinarstvo s potpisom
Rijetko prođe nekoliko dana bez napomene da u Hrvatskoj cvjetaju ruže. Dobro, svatko onaj tko je iole svjestan kakve ruže trebaju biti zna da to nisu velike i mirisne ruže Švicarske ili Norveške.
Zna i to da su naše ruže malene, onemoćale, poprilično kržljave i bezveznog mirisa, ali su naše. Zbog toga ih, valjda, trebamo voljeti i smatrati najboljima.
Podsjetnici o tome redovito se mogu naći na stranicama i društvenim mrežama Vlade RH u kojima se neumorno prikazuje rast i razvoj ruža, njihove sadnje, uzgoja, procesi zalijevanja i kalemljenja te njihove berbe.
Za jedan od najljepših podsjetnika u zadnje vrijeme pobrinula se Mladež HDZ-a koja je u svom priopćenju povodom ”Međunarodnog dana mladih” iznijela niz tvrdnji i ”argumenata” koji bi, valjda, nekoga trebali uvjeriti da su ove naše ruže minimalno uz bok onima koje sade Švicarci i Norvežani, a ako ne i bolje od njihovih. Ako pak nisu bolje, uskoro će postati, u to nema sumnje.
Pišu tako oni o tome kako su mladi u Hrvatskoj u fokusu rada Vlade, kako su uključeni u stvaranje politika, kako se Vlada nije bavila populizmom nego je provela ozbiljne mjere koje su dovele do boljitka života mladih u Hrvatskoj.
Također spominju i europska sredstva koja je Hrvatska dobila od Europske unije i kako će se ta sredstva upotrijebiti za ”snažan iskorak i stvaranje Hrvatske koja je otporna, konkurentna i prati trendove zelene i digitalne tranzicije”.
Glavna ideja teksta je rečena već u samome njegovom naslovu u kojem su naveli da su pred mladima velike mogućnosti i da imaju razloga za, ni više ni manje, nego – optimizam.
U cijelom tekstu su vjerojatno zaboravili spomenuti koji su to mladi koji imaju razloga za optimizam. Samo mladi koji pišu ovakva priopćenja su mladi koji mogu biti optimistični. Razlog leži u činjenici da će im se potencijalno vratiti njihova poslušnost i odanost stranci.
Većina mladih koji ne pripadaju stranačkim strukturama, koje politika ne zanima ili to ne žele jer žele ostati slobodni, a ne ponavljati i raditi ono što im se naredi s vrha, nemaju prevelikog razloga za optimizam.
Na velikom broju mladih koji ne podilaze vladajućim strukturama je, ako žele ostati u Hrvatskoj, da imaju jak želudac. Uz jak želudac, preporučljivo je i to da se naoružaju živcima i gledaju kako se ”preko veze” zapošljavaju ovi ”optimistični”, kako dobivaju novac iz proračuna jer pripadaju stranci, kako primaju plaće za nerad, kako su, kao i njihovi šefovi, ”jednakiji” od svih nas jednakih.
Ako pak, to ne žele, ako im je toga dosta, onda im se može poručiti ono što je premijer Plenković poručio znanstveniku Ivanu Đikiću kada je Đikić odlučio napustiti Hrvatsku: ”Ovo je slobodna zemlja”. To u prijevodu znači: Nije me briga, vrata su ti otvorena.
Mentalitet većine mladih koji se odluče učlaniti u raznorazne mladeži raznoraznih političkih stranaka prekrasno opisuje antologijska pjesma Silvija Strahimira Kranjčevića ”Gospodskom Kastoru”.
U njoj nam Kranjčević satirično i alegorično kroz primjer gospodskog psa, koji je poslušan, odan i svašta trpi da mu trbuh bude pun, da mu bude ugodno, lijepo i toplo, opisuje karakter onih koji su spremni žrtvovati svoj dignitet i slobodu kako bi se okoristili.
Pas je rođen u gospodskoj kući u kojoj trenutno živi, a prvo što je napravio kada je dovoljno odrastao i progledao bilo je to da je poljubio gazdarici petu. Od tada psiću sve ide super i po planu, unatoč tome što je zanijekao svoju bît i svoje istinsko podrijetlo i odrekao ga se.
Ako bi se slučajno dogodilo da mu netko nešto napakosti, da ga, kao u pjesmi, netko povuče za uho, on će poslušno i ponizno prijeći preko toga, podviti rep, i dopustiti da ga se povuče i za drugo.
”Zato ste tako legnuli meko, zato vam danas
Prolazi starost kao u loju,
U kut iz kuta, kako vam reknu, ali se zato
Ne pruža vaša šapa badava!
Eto, što znači biti psetancem odlična gazde!
Najlakše k cilju podvita repa!
Pitoma njuško, cjeluješ petu, al’ se i za te
Mirisno peče masna kobasa!”
Upravo ove dvije strofe pogađaju samu srž pjesme i u potpunosti opisuju stav ljudi koji su zbog vlastitog komfora i udobnosti spremni žrtvovati svoje dostojanstvo i slobodu.
Podvivši rep, prihvativši sva poniženja i bijeg od sebe samih, takvi ljudi se nadaju osigurati si ugodu, imetak i utjecaj, a nisu ni svjesni, ili pak jesu, ali preko toga prelaze, da dobivaju mrvice sa stola moćnih. Dio njih se nada da će nekada oni sami, uz pomoć onih koji im daju mrvice, postati oni koji će moći dijeliti mrvice drugima.
Ovo je najbolje vidljivo tijekom predizbornih kampanja kada se mladeži političkih stranaka aktiviraju i po gradskim trgovima i ostalim javnim mjestima skupljaju potpise, dijele letke, mašu zastavicama i rade ostale potrebne stvari za kampanju, zauzvrat očekujući neko mjesto na listama, nekakvu funkciju nakon izbora ili nekakav posao u javnim službama.
Iz istog razloga je stiglo i ovo priopćenje. Vjerojatno su i oni koji su ga pisali svjesni da ih stvarnost demantira i većina njih ovo stvarno ne misli, ali to moraju misliti.
A što se pozicije mladih u Hrvatskoj tiče, sagleda li se ona realistično, stanje je pesimistično, a ne optimistično.
Ruže polako venu, a jedan dio mladih ponizno čeka u kutu, dopušta da ga se vuče za uši i čeka da mu se dadne kobasica.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.