Jedino nas cijepljenje vraća u normalan život prije korone

Pitao me jučer unuk: ”Dida, zašto se mora dva puta pikati za cijepljenje? I zašto se odmah ne pika dva puta nego se mora tako dugo čekati?”

Krenuo sam mu odgovoriti, ali sam zastao jer zapravo odgovor nisam znao tim prije što se pojavilo cjepivo koje se daje jednokratno. Spasio sam se protupitanjem unuku: ”Znaš li ti zašto je cijepljenje potrebno?”

I tako smo malo pomalo ušli u područje samoobrane ljudskog organizma i potrebe da jednom osnovnoškolcu objasnim osnovne izraze koji su potrebni da bi se razumjelo što se i kako postiže cijepljenjem.

Započeli smo od toga što se događa bez prethodnog cijepljenja.

Kazao sam mu da su ljudi neprekidno izloženi raznim bakterijama i virusima iz okoline koji se često zovu zajedničkim imenom mikrobi. Na veliki dio tih mikroba je naš organizam navikao i oni ne izazivaju ozbiljne bolesti.

Međutim, boravkom u potpuno novom okruženju u kojem je sastav mikroba jako različit od našeg može doći do vrlo ozbiljnih infekcija koje, iako bezopasne za ljude koji tu stalno žive, mogu ugroziti život.

Očigledno je da se kroz generacije boravkom u određenom okolišu u organizmu razvija sistem za obranu specifičan za taj okoliš. Međutim, mikrobi se također mijenjaju i prilagođavaju tijekom vremena pri čemu se neki mijenjaju brže.

Od čega se sastoji taj sistem za obranu?

Pandemiju treba suzbiti u svakom kutku svijeta. Povijest nas uči da je vakcinacija jedini efikasan postupak u suzbijanju i iskorjenjivanju bolesti koje su u prošlosti ozbiljno i u velikom opsegu ugrožavale stanovništvo svijeta

Ključni faktor je krv koja s jedne strane crvenim krvnim zrncima prenosi kisik od pluća do stanica i time omogućava proizvodnju energije i njihovo funkcioniranje i s druge strane sadrži bijela krvna zrnca koja služe za obranu od mikroba.

Ta bijela krvna zrnca koja zovemo leukociti postoje u tri različita oblika: makrofagi, B-limfociti i T-limfociti.

Makrofagi su bijele krvne stanice koje jedu i probavljaju viruse i bakterije koje su izazvale infekciju te mrtve i umiruće stanice organizma.

Mikrobi koje makrofagi nisu uspjeli ukloniti u krvi su stvarna opasnost za organizam. Njih nazivamo antigeni. Naš organizam ih prepoznaje i stvara antitijela kojima se bori protiv njih. Ključni faktor u borbi protiv antigena su B-limfociti. Za stvaranje antitijela potrebno je vrijeme.

Da bi B-limfocit mogao uništiti neki antigen on ga mora prvo prepoznati, odnosno vezati se za njega. Iz okoline može doći do napada bilo koje vrste virusa ili bakterija te se u krvi mogu stvarati najrazličitiji antigeni.

Kako uopće B-limfocit može biti spreman za neki nasumično stvoreni antigen ako znamo da svaki tip antigena zahtijeva drugačiji oblik B-limfocita da bi došlo do vezanja?

Odgovor leži u vrlo posebnom svojstvu B-limfocita. Oni su stanice koje se mijenjaju, mutiraju, ogromnom brzinom. U našem tijelu u svakom trenutku ima oko 10 milijardi različitih B-limfocita. To omogućava da se svakom antigenu nađe odgovarajući oblik B-stanice. Te vezane stanice pojačavaju stvaranje novih stanica poželjnog oblika i tako ih se s vremenom u krvi nalazi sve više i obrambena sposobnost protiv napada mikroba postaje sve bolja.

Istovremeno T-limfociti uklanjaju već zaražene stanice organizma jer one služe kao mjesta razmnožavanja mikroba. Ovi procesi prirodne obrane organizma do potpune obrambene aktivacije trebaju nekoliko dana.

Kod nagle izloženosti velikoj količini zaraznih mikroba može doći do ozbiljnih komplikacija pa i smrtne ugroženosti jer se u vrlo kratkom roku ne mogu stvoriti dovoljne količine antitijela za obranu (Frederik Jötten).

Nakon prestanka infekcije, u krvi ostaje mali broj T-limfocita koji pamte antigen (memorijske stanice) kao i mala količina B-limfocita specifična za taj antigen. Ako dođe do novog napada istih mikroba organizam će biti odmah spreman za proizvodnju velikog broja odgovarajućih limfocita.

Postoje infekcije koje mogu biti vrlo opasne za zdravlje i ako se pri tome još i lako šire među populacijom predstavljaju ozbiljan problem. Ako znamo o kakvom virusu ili bakteriji je riječ možemo unaprijed pripremiti obranu u praktički svakoj jedinki populacije. To je upravo ono što se želi postići cijepljenjem protiv SARS-CoV-2 virusa.

Kako cjepivo djeluje?

Cjepivo (vakcina) vara imunosni sustav organizma tako da bude kao da se radi o infekciji iako infekcije nema.

Kako se takva prevara izvodi ovisi o tipu cjepiva. U svakom slučaju odgovor imunosnog sustava je stvaranje obrambenih T- i B- limfocita koji prepoznaju odgovarajući antigen čim se on pojavi. Drugim riječima, obrana će biti spremna odmah čim dođe do izloženosti ciljanom antigenu.

U slučaju sadašnje pandemije, sva cjepiva idu za tim da u stanicama potaknu stvaranje proteina zvanog šiljak koji je karakterističan za viruse skupine SARS-CoV-a. Pojava tih proteina aktivira i potiče B-limfocite na proizvodnju antitijela koja prepoznaju protein šiljak. U slučaju izloženosti virusu SARS-CoV-2, koji na vanjskoj ovojnici ima mnogo tih šiljaka, u tijelu nakon cijepljenja već postoji adekvatna obrana.

Danas postoji nekoliko varijanti cjepiva za ovaj virus.

Tradicionalna cjepiva se baziraju na neopasnom mrtvom ili oslabljenom virusu koji je poticatelj na imunosni odgovor stanice i takav je kineski Sinovac.

Druga su vektorska cjepiva u kojima koriste posrednika virus nosilac (vektor) iz obitelji adenovirusa, pomoću kojega se u tijelo čovjeka unose genetske upute za stvaranje proteina koji sliče šiljku. Takva su cjepiva AstraZeneca, Johnson&Johnson, Sputnjik V. i još nekoliko je u postupku odobrenja.

Zanimljivo je da Johnson&Johnson preporuča samo jednu dozu dok ostala zahtijevaju dvije doze u razmaku od nekoliko tjedana. Klinička ispitivanja su pokazala da vektorska cjepiva glavninu svog učinka imaju nakon tri tjedna od aplikacije prve doze. Druga doza podiže imunitet za svega nekoliko postotaka, no to se procjenjuje tijekom istraživanja za svako cjepivo. Zbog toga je Johnson&Johnson preporučio samo jednu dozu.

Neka ispitivanja su pokazala i da AstraZeneca ima jako velik imunološki odgovor i učinkovitost već nakon prve doze. Općenito, reakcija organizma i pojave neželjenih pojava cijepljenja ovim vakcinama najveće su nakon prve doze, ali su moguće i nakon druge.

Treba razlikovati neželjene pojave i uzgredne pojave. Neželjene su one koje mogu uzrokovati neko teško stanje (npr. anafilaktički šok) ili posljedicu, a uzgredne su češće, i očitovanje su imunološke reakcije što je u biti poželjno. Nekada se u narodu za to govorilo da se ”cjepivo prima”.

Sasvim je drugačija situacija s cjepivima baziranim na izmijenjenim segmentima mRNA virusa (Pfizer-BioNTech, Moderna). Cilj ovih cjepiva je da tu glasničku RNA unesu u stanice i tamo izazovu stvaranje proteina šiljaka i imunosnih odgovora na njihovu pojavu.

Postoje infekcije koje mogu biti vrlo opasne za zdravlje i ako se pri tome još i lako šire među populacijom predstavljaju ozbiljan problem. Ako znamo o kakvom virusu ili bakteriji je riječ možemo unaprijed pripremiti obranu u praktički svakoj jedinki populacije. To je upravo ono što se želi postići cijepljenjem protiv SARS-CoV-2 virusa

Da bi se izbjegla interakcija RNA čestica u cjepivu s okolinom prije nego što stignu u stanicu, one su ovijene slojem masnoće kao zaštitom pa ih je potrebno čuvati na vrlo niskoj temperaturi (-70°C). Tek se ulaskom u stanicu imunosni procesi aktiviraju.

Potrebno je najmanje tri tjedna da se oni u potpunosti razviju. Reakcija organizma na prvu dozu je zbog toga relativno slaba. Druga doza se daje nakon najmanje tri tjedna od prve doze. Zbog postojanja antitijela reakcija organizma je tada puno jača.

U posljednje vrijeme dosta se ispituje cijepljenje kombiniranom shemom u kojoj se daje vektorsko cjepivo u prvoj fazi s RNA cjepivom u drugoj fazi.

Još uvijek ne znamo na koji rok cijepljenje štiti od SARS-CoV-2 virusa i hoće li cijepljenje trebati ponavljati u nekim vremenskim periodima.

To je zato što pandemija traje oko godinu i po dana, a cijepljenje je započelo tek prije nekoliko mjeseci. Istovremeno i virus mutira pa time može sadašnje cjepivo postati manje učinkovito ili neučinkovito.

Ono što sigurno znamo je da vakcinacija znatno smanjuje teške oblike bolesti COVID-19 i vraća nadu u povratak u život kakav smo imali prije pandemije.

Da bi se to ostvarilo, pandemiju treba suzbiti u svakom kutku svijeta. Povijest nas uči da je vakcinacija jedini efikasan postupak u suzbijanju i iskorjenjivanju bolesti koje su u prošlosti ozbiljno i u velikom opsegu ugrožavale stanovništvo svijeta.

Sve sam ovo ispričao svom unuku i njegova reakcija mi je pokazala da je bitne stvari razumio. Samo mi je rekao: ”Ti se dida moraš odmah ići cijepiti”.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Majkama bi trebalo prepustiti upravljanje svijetom
    •  Političarima i uz javnu sramotu godi titula doktora znanosti
    •  O plinu, Vladi, odgovornosti i izborima
    •  Ansichten eines Clowns ili Razmišljanja jednog klauna
    •  Kultura zaborava poraza i pamćenja pobjeda
    •  Djeca se pitaju čemu sve to, a jasnog odgovora nema
    •  O izgubljenom vremenu
    •  U Splitu rastu djeca koja vjeruju da je mrziti ljude vrlina
    •  Nekoliko značajnih postignuća u fizici u 2022. godini
    •  Domoljub daruje trosjed, noću: ostavi ga uz cestu

> Svi tekstovi ovog autora