novinarstvo s potpisom
Plemenita akcija slavnog ilustratora i dizajnera Mirka Ilića, Travelling Tolerance Poster Show, u čast svjetskog dana tolerancije koji je 16. studenoga, krenula je iz Ljubljane 27. ožujka 2017. godine i do danas obilazi svijet u redovitim ciklusima s uradcima autora koji se izlažu u raznim zemljama, na javnim površinama, čime se omogućava dostupnost sadržaja većem broju ljudi.
Do sad je realizirano 138 izložbi plakata u 40 zemalja gdje ih je vidjelo oko 400 tisuća ljudi. Sve dosadašnje izložbe možete pogledati Ovdje.
To je rastuća izložba koja obrađuje razne teme, lokalne i globalne, i, kako kažu, organizatori i autori nastoje vizualno poslati poruku tolerancije svijetu koji ih gleda.
U Zagrebu su 16. studenoga 2020. na Međunarodni dan tolerancije prvi put bili izloženi plakati iz projekta Tolerance Poster Show, koji su bili vandalizirani, ne zbog njihovog sadržaja, koje nasilnički nezadovoljnik nije niti gledao niti shvatio, već zbog naziva cijelog događaja –Tolerancija – koji mu se očito gadi pa je na njih nasprejao ”NDH”, ušato ”U” i ”smrt srbozločincima”.
Vjerojatno je počinitelj shvatio da nam opet netko iz svijeta ili Europe govori što trebamo raditi i kakvi trebamo biti, što je vrijeđalo njegov primitivizam nesposoban za komunikaciju. Ovo destruktivno zagađivanje našeg grada reminiscencijama ustaškog smeća je dnevna pojava i, za čudo, policija nikad ne uhvati počinitelje. Neki nevidljivi ustašofili haraju Zagrebom i Hrvatskom.
Eto, tako je počelo druženje Zagreba s etabliranim međunarodnim projektom Travelling Tolerance Poster Show. Sramota je bila velika, a razočaranje još veće.
No život ide dalje i mladi umjetnici, inspirirani aktivnošću njihovih uzora pokušavaju konceptualizirati i izraziti tu složenu, željenu, teško dostižnu toleranciju i to vizualno. Kažu da slika govori tisuću riječi, ali treba to likovno riješiti kao komunikativnu ideju-poruku pretvorenu u boje i oblike koji predstavljaju baš tu složenu situaciju ljudskog mišljenja, osjećanja i djelovanja. To je zahtjevna misija duha.
UNESCO-va Deklaracija o načelima tolerancije, potpisana 16. studenoga 1995. godine značenje tolerancije definira kao: ”Poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje velike raznovrsnosti kultura u svijetu, oblika izražavanja i oblika humanosti. Potaknuta je znanjem, otvorenošću, komunikacijom i slobodom mišljenja, savjesti i uvjerenja. Tolerancija je ravnoteža u razlici. Ona nije samo moralna obveza, već i politički, odnosno pravni zahtjev. Tolerancija je vrijednost koja čini mir mogućim, i doprinosi zamjeni kulture rata kulturom mira… To također znači da se nečiji stavovi ne mogu nametati drugima.“
Originalno tolerancija znači ”snošljivost”, i kako istraživači ljudskog razvoja kažu (Michele Trimarchi, Luciana Luisa Papeschi), ona ne stvara istinsko uzajamno prihvaćanje pojedinaca, već samo stanje ”podnošenja” koje pokušava zatomiti inače negativan odgovor prema drugoj osobi, grupi, njihovom ponašanju i idejama.
Takva situacija u psihi stvara napetost koja je direktno proporcionalna snazi spontane reakcije prema različitosti koja može preći granicu samokontrole i izraziti se kao nasilje. Ovaj neuropsihofiziološki mehanizam smo svi osjetili u sebi u nekom trenutku i on predstavlja obrambenu reakciju.
Ovakve fiziološke reakcije dijelom objašnjavaju našu nesretnu ljudsku povijest punu neprihvaćanja različitosti, nerazumijevanja i nasilja. Jasno nam je kako je teško dovesti pojedince i narode u situaciju da surađuju i da se poštuju.
Bitno je naglasiti da se kod ljudi odraslih u strogim, fanatičnim i autoritarnim okolnostima u kojima se forsiraju isključivi stavovi, mogućnost tolerancije različitosti neće dogoditi sama od sebe, spontano, već su potrebne razne aktivnosti koje nas poučavaju i mijenjaju tako da dovedu do kognitivno bihevioralne promjene koja će omogućiti razumijevanje drugog i tolerantno ponašanje prema drugima i drugačijima. Akcije provokacije, koje mogu skretati pozornost na neki društveni problem, u pravilu djeluju negativno na proces tolerancije i toleriranja.
Ono što se mora činiti je odgajati djecu i mlade za toleranciju na način da ih se uči da upravljaju svojim mozgom, kognitivno, emocionalno i bihevioralno. To je razlog zbog kojeg nam trebaju akcije kao što je Travelling Tolerance Poster Show i puno drugih edukacijskih i umjetničkih hepeninga.
Od 9. rujna 2022. u sklopu ”Zagreb Design Weeka” u našem gradu osvanula je izložba ”Students for Tolerance” ispred Škole primijenjene umjetnosti.
To je događanje inspirirano putujućom izložbom Mirka Ilića, a inicirano pozivom Tomislava Bobinca (Institut za dizajn i komunikacije, FH Joanneum, Graz) na koji se javilo osam studentica i studenata preddiplomskog Studija dizajna zajedno s nastavnicom Marijom Juza.
Kako kažu organizatori, izložba studentskih plakata je imala za cilj ”osvještavanje i isticanje značaja tolerancije i društvene uključenosti”.
Nažalost na izložbu sam stigla kad je jedan plakat već bio uklonjen, a drugi potrgan (subota 10. rujna) što se nije smjelo dogoditi. Došla sam prvenstveno zbog jednog, po mom mišljenju, dizajnerski nekvalitetnog i komunikacijski problematičnog plakata koji prikazuje katoličku obitelj za stolom (križ je u pozadini), a koji je naslovljen s ”tolerantnim” sloganom ”Disgusting, but I tolerate it”.
Slika je bezlična i kičasta i potpuno je u funkciji jasno napisanog slogana postavljenog na plakatu tako da ga svi prvo uoče. Očekivano, konzervativni političari su se uzrujali i prekrili plakat bijelom plahtom i na kraju ga uklonili što je organizator izložbe kvalificirao kao vandalizam, što to i jest.
Nitko od primarno uvrijeđenih, a i većine nepristranih promatrača, koji su plakat većinom gledali na nekom web-u, nije primijetio u dnu sitno pisanu poruku: ”Svake večeri veteran/ka, konzervativac/ka, liberal/ka, gay osoba i ateist/ca sjednu za stol tolerirajući jedni druge”.
To su ta čuvena sitna slova, kao što su ona na ugovorima banaka ili na jamstvenim listovima gdje piše ono što će vas zeznuti u razumijevanju glavne ponuđene priče s velikog formata.
Osim toga ta jedva vidljiva dodana rečenica nema nikakve vizualne poveznice s ostatkom plakata i ne djeluje kao njegov dio – ni grafički ni sadržajno (ne piše da se gade jedni drugima, na primjer).
Plakat kao likovnu formu vežemo uz Henrija de Toulousea-Lautreca koji je definirao elemente plakata koji su slika i slova u najčešćem omjeru 70 naprema 30 posto. Slova trebaju biti dovoljno velika i čitka kako bi ih konzumenti mogli registrirati brzo i lako, u prolazu i šetnji.
Na taj način se jasno i nedvosmisleno prenosi poruka zbog koje je plakat napravljen. Situacija gdje se skrivena slova teško vide ukazuju više na dokument tipa Da Vincijevog koda za koji je potrebno povećalo i rebusna kombinatorika da bi ga se eventualno dešifriralo na način na koji to autor želi, što nikako ne ide.
Plakat koji većini treba objašnjavati i povećalom Sherlocka Holmesa pretraživati kao mjesto zločina, je zapravo provokativno neprijateljski složena poruka koja je tu da isprovocira upravo onakvu reakciju kakvu je u ovom slučaju i polučila. Tolerancija se ne može iz svega toga skupa iscijediti nijednom prešom jer je tu nema.
Umjetnička sloboda je važna i sramotno je da se drugi put u Zagrebu događa oštećivanje izložbe dizajnerskih plakata koji nose poruku tolerancije.
Smatram da je taj loš, sramotni plakat, koji provocira, ponižava i sigurno ne širi toleranciju, trebalo ostaviti do kraja izložbe kao pokazatelja političke nezrelosti idejnog i vizualnog siromaštva organizatora, te promašaja cjelokupne, inače pohvalne inicijative. LGBTQ+ udruge su se ogradile od sadržaja spornog plakata.
Još jedan plakat mi je u ovom neuspješnom pokušaju širenja tolerancije zapeo za oko kao neprimjeren za svrhu.
Likovno odličan plakat koji tematizira Svjetsko nogometno prvenstvo u Qataru ne emanira toleranciju već revolucionarnu poruku o teškoćama radnika koji su više od deset godina gradili sportske objekte za prvenstvo.
Životi radnika su, naravno, prevažni, ali to je jedna aktivistička poruka u stilu provokativno subverzivne revolucionarne metode Charlieja Hebdoa, za čiji opstanak se zalažem svim srcem (ali oni s tolerancijom nemaju nikakve veze). Toleranciju bi promovirao plakat koji u ovom nogometnom prvenstvu vidi povezivanje Istoka i Zapada.
Ono što dodatno razočarava je priopćenje organizatora, Studija dizajna, koji ne vide nikakav svoj propust u mentoriranju mladih likovnjaka i njihovih uradaka, već se obrušavaju na ”pojedince koji su narušili cjelinu prezentacije”.
Osobno bih te pojedince koji su narušili cjelinu prezentacije kaznila jer su svojim destruktivnim činom dali ispriku ovim neodgovornim i nekritičnim učiteljima i odgajateljima budućih dizajnera. Iza te isprike oni mogu uspješno sakriti svoj nedostatak pedagoškog talenta i neznanje o toleranciji kao pojmu koji su tako trapavo fulali vizualno predstaviti.
Rezultati njihovog mentorstva su nažalost produbili jaz u zajednici, te naškodili dosadašnjim naporima u izgradnji tolerantnog društva.
Inače ja toleriram katoličke, pravoslavne, protestantske, muslimanske, židovske, dugine i druge obitelji i ne gade mi se. Možda je to neka moja mana.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.