Josip Dabro je dobio povjerenje kardinala Vinka Puljića

Kad Josip Dabro pjeva ustaške pjesme i Antu Pavelića naziva ”vođom svih Hrvata”, to nije folklor, nije šala i nije ”ponesena atmosfera”. To je javna rehabilitacija ideologije koja se s kršćanstvom sudara u samoj srži.

Ustaštvo nije tek politički ekstremizam, nego politička religija krvi i plemena, kult vođe i mit o ”čistima”, teološki gledano, to je idolopoklonstvo. A idoli nikad ne ostaju na razini riječi, uvijek traže poslušnost, uvijek traže šutnju i, prije ili kasnije, traže žrtve.

Ovaj je slučaj još sablažnjiviji zato što se dotiče i crkvenog prostora. Josip Dabro bio je upravitelj Zaklada Vrhbosanske nadbiskupije. Zašto baš on? Ne želimo nagađati o tuđim motivima niti ulaziti u zakulisne postupke, ali jedno pitanje ostaje posve legitimno, pa i neugodno: po kojem se mjerilu danas nekome u crkvenom okružju daje takvo povjerenje? Je li to stručnost (kineziološka diploma) i odgovornost, karakter i dosljednost, ili tek društveni utjecaj i ”veze”?

Crkvena zaklada nije privatni klub, niti je prostor u kojem se tolerira ono što bi u javnom životu trebalo biti neprihvatljivo. Ona upravlja dobrima koja su joj povjerili vjernici i dobročinitelji, često se odričući vlastitoga komfora da bi pomogli drugima. Zato onaj tko takvu ustanovu predstavlja mora paziti na riječi i geste, jer one nisu samo njegove, one postaju i poruka Crkve.

A kada se netko u javnosti bez zadrške poistovjećuje s ustaškim pjesmama i simbolikom, onda to nije ”nespretnost” ni ”loš ukus”, nego ozbiljan znak poremećenih kriterija.

Ne možeš biti katolik i u isto vrijeme ustašovati, jer tu nije riječ o ”različitim političkim ukusima”, nego o pitanju kome se klanjaš.

Kršćanstvo polazi od jednostavne istine, Bog je jedini apsolut, a čovjek, svaki čovjek, nosi Božju sliku. Ustaška ideologija radi suprotno. Ona od naroda pravi božanstvo, od krvi mjerilo vrijednosti, od vođe spasitelja, a od ”neprijatelja” smisao postojanja. Kad se tako postavi svijet, savjest se gasi, a na njezino mjesto dolazi plemenska lojalnost i lažni ponos.

Evanđelje tu ne dopušta manevriranje. Ako slaviš ideologiju koja je ljude dijelila na ”naše” i ”njihove”, koja je progonila i ubijala, onda se uzalud pozivaš na Krista. To se ne može pomiriti. Vjera u Isusa Krista počinje ondje gdje prestaje opravdavanje zla, gdje prestaje mitologiziranje nasilja i gdje prestaje laž da je ”neki naš interes” iznad bilo kojeg čovjeka. Kršćanin ne živi od pokliča i mitova, nego od obraćenja i istine.

Kad kriteriji popuste, šutnja postaje poruka 

Kardinal Vinko Puljić javno je i vrlo oštro reagirao kada je Grad Zagreb, prošle godine, ukinuo ulicu vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića. Grad Zagreb ukinuo je tu ulicu upravo zbog Šarićeva koketiranja s ustaštvom. Kardinal Puljić, međutim, nije osudio taj problem, nego ga je relativizirao i prozvao zagrebačku vlast zbog odluke o ukidanju ulice.

A smeta li danas kardinalu Puljiću to što se ustaške pjesme pjevaju u 21. stoljeću, i to od čovjeka čije je ime povezano s crkvenim institucijama, odnosno nadbiskupijom kojoj je on bio na čelu?

Ovo, dakle, nije apstraktna rasprava ”o nekim drugima”, nego pitanje odgovornosti.

Zaklada Vrhbosanske nadbiskupije osnovana je u veljači 2020., u vrijeme kada je kardinal Puljić još bio vrhbosanski nadbiskup. U javnim materijalima Zaklade on se tada navodi kao predsjednik Upravnog odbora, a Josip Dabro kao upravitelj Zaklade.

Drugim riječima, ovdje ne govorimo samo o jednom političaru i jednoj snimci, nego o kriterijima po kojima se nekome daje povjerenje u crkvenom prostoru i o poruci koja se time šalje vjernicima. Jer kad Crkva nekoga postavi blizu svojih institucija, ili mu povjeri ulogu u njima, ona time, htjela-ne htjela, poručuje da tu osobu smatra javno prihvatljivom i moralno pouzdanom.

Zato ovo nije ”politika” u smislu dnevnoga prepucavanja, nego pitanje istine, sablazni i odgovornosti.

Pape osuđuju nacionalizam

I baš tu dolazimo do onoga što je najopasnije, do napasti da se vjera veže uz identitet, moć i plemensku lojalnost, umjesto uz Evanđelje.

O toj su napasti pape govorili vrlo otvoreno. Blagopokojni papa Franjo više je puta upozoravao na zatvorene nacionalizme i na klerikalizam, onu bolest u kojoj se vjera pretvara u instrument moći i identiteta. Njegova je poruka bila vrlo jasna: Crkva nije plemenski štit, nego prostor bratstva i služenja; autoritet nije privilegij, nego odgovornost; kršćanstvo nije kulturna oznaka, nego ozbiljan zahtjev savjesti.

A papa Lav XIV nastavlja u istom smjeru i kaže da kad se nacionalizam ”blagoslivlja”, kad se Božje ime koristi kao naljepnica za agresiju i mržnju, vjera se pretvara u karikaturu, a Crkva, htjela to ili ne, postaje sudionik laži.

Drugim riječima, kad se vjera veže uz ideologiju koja ponižava čovjeka, tada vjera ne vodi obraćenju ni milosrđu, nego se kompromitira.

Hrvatskoj treba jasno ”ne” fašizmu i jasno ”ne” ustaštvu i to bez fusnota, bez ”ali”, bez onog vječnog ”treba razumjeti kontekst”. Kontekst može objasniti ponešto, ali ne može oprati savjest.

Tko danas romantizira ustaški imaginarij, ne griješi samo u ukusu, nego u moralnom rasuđivanju, pristaje uz logiku koja je čovjeka pretvarala u metu, a nasilje u ”domoljublje”.

A Crkva, ako želi biti savjest naroda, ne smije kalkulirati. Ne smije vagati kada je zgodno govoriti, a kada je sigurnije šutjeti, jer šutnja u ovakvim stvarima nikad nije neutralna, ona postaje poruka.

Mora izgovoriti ono što je teološki i ljudski očito, domovina je vrijedna ljubavi, ali nije božanstvo. Narod je dar, ali nije idol.

I ništa, baš ništa, ne daje pravo da se Boga koristi kao pokriće za mržnju i nasilje. Vjera koja služi poniženju drugoga nije vjera, nego blasfemija. Tko želi ostati vjeran Kristu, mora bez zadrške reći NE ustaštvu.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Je li u slučaju fra Vidovića nuncij Lingua dobro postupio?
    •  Je li dijete rođeno surogatstvom ''sporno'' i za krštenje?
    •  Nadbiskupica na čelu Anglikanske crkve, epohalni ''lom''
    •  Klečavcima je trg važniji od crkve
    •  Kad se vjera pretvara u ideologiju straha
    •  Kad fratar glumi liječnika, a novinar glumi novinara
    •  Božić i evanđelje po Bulju
    •  Zaštitimo Božić od manipulatora
    •  Tabu tema: duhovno zlostavljanje u Crkvi
    •  Božje ime kao oružje: od Niceje do Malešnice

> Svi tekstovi ovog autora