Kad jaraca nema, dobri su i volovi ili ljudi

Jedna od najljepših knjižnica u kojoj sam bio je ona u École nationale de la France d’Outre-Mer. Mirišu knjige, studenti čitaju, na kavi se okupljaju ljudi sa svih strana svijeta. Proveo sam tamo nekoliko sjajnih mjeseci, upoznao fascinantne ljude, pretežno iz Afrike. koji su smišljali urote protiv svoje korumpirane vlasti.

Jako me je zainteresirala povijest kolonijalne administracije. Fascinira uspješnost britanske kolonijalne uprave. Sa svega 386 službenika guverner Frances Lugard vladalo je Nigerijom koja je tada imala 22 milijuna stanovnika i to u vremenu bez telefona, mobitela i helikoptera. Tajna je bila u invenciji sistema koji se nazivao native administration ili indirect rule.

Sistem se temeljio na dopuštanju lokalnim vladarima da vladaju kako žele uz uvjet da priznaju kraljicu, plaćaju poreze, poštuju koncesije koje su dali strancima, vraćaju dugove i ne prinose ljudske žrtve. Henley u svojoj povijesti engleske kolonijalne uprave opisuje kako je dramatično bilo suzbijati lokalne običaje magije, odabrati kojeg emira u državama Kano ili Sokoto, zaustaviti trgovinu robljem ili pak platiti poreze.

Englezi su se mudro držali po strani i nisu se bez velike potrebe uplitali u pitanja položaja robova i žena, u lokalne običaje i zakone, sudstvo ili obrazovanje. U sistemu indirektnog vladanja znalo se ipak tko je pravi gazda.

Zar bi se petljali u naše rasprave o obrazovanju? Štitili ljepote krajobraza i brinuli se o urbanističkom planiranju? Zašto bi se bavili grijehovima otaca i povijesnim istinama? Vraćajte dugove, štitite investicije i ne koljite se svakih pola stoljeća. Bavite se svojim fašnicima i kraljevima papirnatih kruna, utrkama čamaca na vesla, gađanjem alke, izborom predstavnika za Eurosong, time što je bio čiji ćaća, igrajte Euro jack pot, navijajte za vatrene, kauboje ili žapce, ali se ne dirajte u ozbiljne stvari devalvacija, koncesija, privatizacije i poslovne klime

Iako je Westminster za lokalne vladare bio tek nejasan pojam, oni su težili tome da svoju djecu pošalju u engleske škole, da prate zbivanja i da si nabavljaju najnovije tehnološke igračke. Kupovali su automobile, ali nisu imali nijednu tvornicu koja ih proizvodi. Politički i pravno bili su iznad odgovornosti, pa su neki od njih razvijali odlične odnose sa švicarskim bankarima. Posebno se cijenila nabavka oružja, koje, mada skupo, nije donosilo ni stabilnost niti se koristilo za rat.

Bila je to loša vlast, carevala je protekcija i korupcija, strančarstvo i biranje administracije prema plemenskom podrijetlu i lokalnim prijateljstvima. Cvjetao je ”rodijački kapitalizam”.

Ne bih se ja ovoga ni sjetio da me na to nije podsjetio Francis Fukuyama koji povlači paralele između afričkih zemalja pod kolonijalnom upravom i današnjih pokušaja izgradnje države u Afganistanu ili Iraku te na Balkanu.

Naime velike Sjedinjene Države završavaju svoju okupatorsku vladavinu, povlače vojnike gradeći strukture lokalne vlasti. Objašnjavajući da razvijaju demokraciju, sve prepuštaju lokalnim liderima.

Ne baš sve; povlače vojnike, ali postavljaju sebi odane predsjednike, premijere, generale i šefove tajnih službi. Stvaraju indirektnu vlast. Zadržavaju presudnu kontrolu nad naftom i vraćanjem dugova. Razlozi za takvu strategiju neizravnog vladanja su različiti. U popis takvih zemalja Fukuyama expressis verbis stavlja ”Solomonske otoke i zemlje Balkana” (”Political Order and Political Decay”, 315 i dalje). Tu sam se našao malo pogođen. Pa nije Hrvatska ni Balkan, Somalija, Sirija, Afganistan ili Irak.

Je li Fukuyama notorna neznalica ili se ja iz patriotskih razloga bunim svrstavanju Hrvatske u blok trulih država. No što ako sam ja u krivu i ne vidimo očito?

Pada mi na pamet opasna spekulacija: možda se doista naši prijatelji i vjerovnici trude izgraditi vlast koja bi štitila njihove interese. Ta vlast, naša, ali njima prijateljska, imala bi dosta samostalnosti u njima nevažnim pitanjima, ali bi odradili postavljeni zadatak.

I stvarno, zašto sjediti u Saboru i slušati ono što ne želiš? Zašto se baviti stanarima u nacionaliziranim stanovima, koji su mahom korišteni da ih dobiju partijaši i udbaši? Glupost je bila imati punu zaposlenost i besplatno obrazovanje i školstvo. Divno je biti na vlasti ako zaboraviš prošlost

Zar bi se petljali u naše rasprave o obrazovanju? Štitili ljepote krajobraza i brinuli se o urbanističkom planiranju? Zašto bi se bavili grijehovima otaca i povijesnim istinama? Vraćajte dugove, štitite investicije i ne koljite se svakih pola stoljeća. Bavite se svojim fašnicima i kraljevima papirnatih kruna, utrkama čamaca na vesla, gađanjem alke, izborom predstavnika za Eurosong, time što je bio čiji ćaća, igrajte Euro jack pot, navijajte za vatrene, kauboje ili žapce, ali se ne dirajte u ozbiljne stvari devalvacija, koncesija, privatizacije i poslovne klime.

Zašto bi se premijer zamarao time što sadrži reforma kurikuluma? Njegov problem je trošak školstva. Zašto bi se bavio kadroviranjem po ministarstvima? Pa on se ne bori za više klijenata kojima će morati dopustiti pogreške i gledati kroz prste jer su ”njegovi”. Pa što ako se širi krug zaštićenih osoba? To nije veliki trošak. Novo zapošljavanje u ministarstvima? Otpustite stare, pa ćemo naći nove.

I stvarno, zašto sjediti u Saboru i slušati ono što ne želiš? Zašto se baviti stanarima u nacionaliziranim stanovima, koji su mahom korišteni da ih dobiju partijaši i udbaši? Glupost je bila imati punu zaposlenost i besplatno obrazovanje i školstvo.

Divno je biti na vlasti ako zaboraviš prošlost, ako ne brineš za kritiku, već samo tražiš prikladnu etiketu. Naši su dobri, njihovi pokvareni, nesposobni i zastarjelih nazora.

Uostalom u tome nema ništa novoga. I Rimljani su rado ostavljali lokalne vladare da uređuju svakodnevni život. Sjetite se samo uloge Poncija Pilata i Heroda. Herod, a ne Poncije rješavao je pitanja zakonskih sporova, gradnje i dozvola, pa i ideološke sporove od kojih je Poncije prao ruke. Herod je samo morao slušati kad se radilo o ratu, novcu i rimskim porezima.

Trebamo prodati imovinu države ne zato što je država loš gospodar, već možemo prodati samo ono na čemu će kupac zaraditi. Tako nešto može raditi samo onaj tko nije i neće dijeliti sudbinu naroda, već će svoj patriotizam izraziti pjevanjem, kockicama na dresu, prigodnim porukama u govorima, nazdravljanju hrvatskoj ljepoti i veličini. I da, s rukom na srcu kad svira himna, a istovremeno imati imovinu u drugim domovinama i stranim bankama

Naravno, ako ovako nastavim s hrabrim maštanjem, počet ću nalaziti dokaze za svjetske zavjere i urote, demonske planove ”determinističkih gospodara kaosa”. Ako na stranu stavimo to da izraz determinizam ima sasvim drugo značenje, zna se tko su gospodari.

Zna se.

Stvar nije tako složena, planirana i nije obavještajno vojna operacija. Situacija je puno jednostavnija. Onaj tko vlada (upravlja!) Hrvatskom mora si postaviti prioritete za koje očekuje razumijevanje i podršku.

Ako ne možemo vraćati dugove, prolongate i nove kredite možemo dobiti ako režemo socijalne programe, subvencije i zapošljavanje. Trebamo prodati imovinu države ne zato što je država loš gospodar, već možemo prodati samo ono na čemu će kupac zaraditi.

Tako nešto može raditi samo onaj koji nije i neće dijeliti sudbinu naroda, već će svoj patriotizam izraziti pjevanjem, kockicama na dresu, prigodnim porukama u govorima, nazdravljanju hrvatskoj ljepoti i veličini. I da, s rukom na srcu kad svira himna, a istovremeno imati imovinu u drugim domovinama i stranim bankama.

Neće nitko više pritiskati hrvatsku vladu radi ljudskih prava, korupcije i sudstva. Sada će se razumjeti da nisu zreli uvjeti da se držimo svih zakona (ćirilične ploče) ili da smo svi pred zakonom jednaki (“Nije bitno je li prekršen zakon, možda oni i stoje gdje ne bi trebali biti, ali to su branitelji”, rekao je Karamarko).

Neće se svijet buniti radi naših obračuna i žrtava. Hrvatska je, uglavnom, pristojna i civilizirana zemlja i ne prinosimo ljudske žrtve bogovima. To je stilska figura. Kod nas, istina, mnogi nastradaju u meandrima politike, pa kažemo da su žrtvovani radi višeg interesa.

Dio naše tradicije je traženje žrtvenih jaraca. Kad jaraca nema, dobri su i volovi ili ljudi. Volovi nastradaju radi vlastite dobroćudnosti. Ljudi nastradaju radi tuđe zlobe, a to na ovom području postoji u izobilju. Tko je kod nas izdajica ne zna se precizno i dobro bi došao registar. Da znamo tko je kriv za sve.

Dio naše tradicije je traženje žrtvenih jaraca. Kad jaraca nema, dobri su i volovi ili ljudi. Volovi nastradaju zbog vlastite dobroćudnosti. Ljudi nastradaju zbog tuđe zlobe, a toga na ovom području ima u izobilju. Tko je kod nas izdajica ne zna se precizno i dobro bi došao registar. Da znamo tko je kriv za sve

Uostalom, svaki savjesni optuženik tvrdi da je žrtva političkih okolnosti, no za njih ne postoji registar, već im se kazne i brišu i ne smiju spominjati. Da smo se oko kriminalaca, kupnje INE, Podravke, privatizacije banaka… trudili koliko kod traženja Gotovine, izručenja Perkovića, njihovih i naših špijuna, tko bi bio na vlasti? Uglavnom, još je živa želja da nađemo spasitelja i otkupitelja.

Komentirajući izbjegličku krizu, Fukuyama kaže kako mnoštvo izbjeglica želi ići u Dansku. Danska je za njih simbol sreće, prosperiteta i tolerancije. S osjećajem nemira i nostalgije gledao sam političku seriju ”Borgen”. I tamo su političari komplicirani i rijetko dobri. Gotovo nikada pošteni, već podmukli i željni vlasti, a iza kulisa demokratske restauracije zbivaju se svakakve stvari: prijevare, preljubi, izdaje i spletke. Usprkos svega djeluju bolje od naših. Postoje granice koje ne mogu prijeći, na kraju pobijedi dobro. Hrvatska nije Danska.

    •  Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
    •  Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
    •  Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
    •  Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
    •  Hrvatska je talac crnih bilježnica
    •  Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
    •  SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
    •  SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
    •  Politička alkemija sastavljanja vlade
    •  Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

> Svi tekstovi ovog autora