Kako do zdravih navika

Postoje i zdrave navike, jedna od njih je ona vezana uz korisne stručne suradnje u regiji kojima se treba vratiti.

Nakon nabacivanja ružnim riječima u politici i kulturi kao da će nas briga za mentalno zdravlje ujediniti jer strah pred teškim rizicima po mentalno zdravlje koji su se nadvile nad naše meridijane poput tmastih oblaka, pritjerale su sve i stručnjake i pojedince, sve nas, na zajedničko traženje načina kako se vratiti mentalnom zdravlju, kako prevenirati zlo, i izbjeći rizike, bilo u vidovima ovisnosti, bilo u sveprisutnom nasilju koje često anomiju društva i pojedinca i ovisnosti prate: kao što su ona zabilježena u beogradskoj školi ”V. Ribnikar” i zagrebačkoj školi u Španskom. I nema mjesta stigmi, i zazoru, samo znanju i empatiji i odluci da čovjek obrati se za pomoć kada je potrebno.

Kako se što uspješnije zajedno boriti protiv ovisnosti pitanje je koje je po šesnaesti put okupilo stručnjake adiktologe 23. i 24.svibnja ove godine u Međunarodnoj specijalističkoj školi, ovaj put pod nazivom: ”Posljednja postignuća u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji bolesti ovisnosti” s glavnom temom ”Suvremena adiktologija, sinergija društvene i stručne tranzicije”, i mjestom održavanja u Sarajevu.

Tranzicija je ostavila svoje posljedice na prostoru i naše, i susjednih zemalja, vidljive su one i u gradu Sarajevu na još šrapnelima i bombama išaranih fasada pojedinih zgrada, na licima njegovih ljudi, ponekom zamišljenom Sarajliji na Baš-čaršiji pogleda uprtog u vjekovni kamen čaršije, kojom živalj kroči od jutra do mraka, a Miljacka teče i pamti.

Grad koji zaslužuje da ga opjeva herojski ep, i nakon svega živo pulsira i njegovi ljudi ipak zrače optimizmom.

Dinamika i sadržaj dijaloga i poruka, stručnih i onih ljudskih, odaslanih sa stručnog skupa ovog svibnja, 30 godina nakon onih ratnih, u tom i takvom Sarajevu, ulijeva nadu: u dijalog, i stručni, i humani, u značenje empatije, razumijevanje i slušanja drugoga: i onog koji traži pomoć, kao i onih koji na ovim našim prostorima imaju što vrijedno za reći a da nisu ograničeni pripadanjem jednom državnom entitetu, jednoj naciji ili religiji već s interesom da se korisna stručna iskustva podijele na međunarodnom okupljanju i iskoriste u cilju što uspješnije borbe protiv ovisnosti i što uspješnijeg povratka zdravim stilovima života. U dijalogu su sudjelovali stručnjaci Bosne i Hercegovine, Kantona Sarajevo, Banjalučkog kantona, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Crne Gore.

Skup koji se godinama tradicionalno odvija pod okriljem organizacije EU Centra za mir i razvoj, Univerziteta za mir i razvoj, i sa stalnom beogradskom adresom ureda ustanovljenog od strane Ujedinjenih naroda, ove godine rezultirao je suradnjom čeonih ljudi ureda, šefa programa prof. dr. P. Nastasića, direktora Centra za Mir i razvoj, prof. dr. V. Konjuha, doajena Škole ovisnosti prof..dr. Zoričića, direktorice JU Zavoda za bolesti ovisnosti Kantona Sarajevo, prof. dr. Raseme Okić i uz kontinuirani angažman stručnjaka institucija koje se problemima ovisnosti ozbiljno i dugotrajno bave: od Zavoda za alkoholizam i druge ovisnosti Klinike za psihijatriju KBC-a Sestre Milosrdnice, Psihijatrijske Bolnice Ugljan i ”Sv. Ivan” iz Zagreba, Neuropsihijatrijske bolnice Popovača, Zavoda za javno zdravstvo iz Zagreba i predstavnika pojedinih podružnica u RH, Psihiatrične bolnišnice iz Ljubljane, i niza stručnjaka institucija u regiji, i kantona banjalučkog i sarajevskog, i beogradskih stručnjaka uključujući bivšu ministricu zdravstva, ranije i prosvjete RS prof. dr. Slavice Đukić Dejanović, čiji je rad u jednom dijelu mandata obilježio intenzivan rad psihološka pomoć i rad sa traumatiziranima, djecom, obiteljima i zaposlenima u beogradskoj školi ”V. Ribnikar” iz Beograda o čemu je iznijela iskustva i ovom prilikom.

Uključila je i one vezane uz strategije razvoja odgoja i obrazovanja do 2030. u Republici Srbiji, kao i strategijama vezanim uz važnost povezivanja stručnjaka i razvoja znanja o bolestima ovisnosti.

Šokom, nevjericom i tugom, reagirala je i populacija na tragediju zabilježenu u glavnom gradu susjedne nam Srbije, potom i naše metropole, u osnovnoj školi u Španskom, kada su nadležni resori poduzimali mjere, no i uz nasilje, kao i uz ovisnost, najbolje je kada se aktivnosti uz njih uspijevaju organizirati na razini prevencije ne posljedica i saniranja štete i traume.

Prelijevanje posljedica nedostatne brige i empatije za čovjeka prelijeva se iz obitelji, preko škola i ulica, do medija i natrag, ovisnosti su, na žalost, sastavni dio naše stvarnosti, geneza značajnog dijela sveprisutne društvene anomije, gubitka smisla, strukture, plana i zajedničke vizije. Kroki filozofske, psihološke i psihijatrijske misli uz razvoj terapije ovisnosti zanimljivo je sumirao prof. dr. Zoričić.

Još pred 10 godina u udžbeničkom materijalu ”Bolesti ovisnosti: suvremena dostignuća u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji” u EU Centra za mir i razvoj Univerziteta za mi UN-a navode se pretpostavke ”Hrvatskog modela” kompleksnog tretmana ovisnika (autor S. Sakoman) i navode se u vidu elemenata terapijskog postupka: farmakoterapije, psihoterapije, preodgoja, nalaženja smisla (života), psihoedukacije, obiteljske podrške, psihosocijalnih intervencija (socijalne reintegracije i rehabilitacije), mjere prevencije širenja virusnih bolesti, kontrole urina radi provjere apstinencije, i paralelnog liječenja komorbidnih psihičkih poremećaja i somatskih bolesti.

Slično mišljenje vrijedi i danas, kao i nužnost multidisciplinarne suradnje stručnjaka i odgovornih institucija društva, od obrazovne, preko pravosuđa, sudstva i bolničke razine: terapijski postupci koji se koriste ovisi o značajkama bolesnika, ali i o profesionalnim kapacitetima, znanju, mogućnostima i motivaciji terapijskog tima, i to je razlogom što su ova okupljanja iznimno važna jer se na njima čuje bitno, od elemenata biologijske do socijalno psihijatrijske tematike, od iskustava terapijskog rada sa ženama, nerijetko izloženih nasilju, i izazova liječenja alkoholne i drugih ovisnosti žena koje su u posljednje vrijeme u značajnom porastu, do važnosti prevencije ovisnosti među mladima u vremenu kada se živi brzo, s malo vremena za razgovor i slušanje drugoga.

”Kada znaš kuda ideš, krećući se i poput kornjače, do cilja ćeš stići”, izrekao je Konfucije, a nerijetko je to poruka kojom, u motiviranju za promjenu životnog stila, podučava terapeut bolesnika: strukturiran dan i ustrajnost – djelići su mozaika koji se zajedno gradi s bolesnikom, i terapeut, i obitelj, i društvo koje ne može zatvarati oči nad odgovornošću i brojnošću ovisničke populacije u svojim redovima – pušačke, adipozne, ovisne o alkoholu, internetu ili drugim drogama. I nezdravim načinom života kojom se populacija ispraća u starost. A kada čeka i bolest. I osamljenost, jer ovisnicima se nerado bavi i obitelj, i društvo.

Sport je izuzetno korisna aktivnost i vid zdravog provođenja vremena i prevencije pred poplavom ovisničkih navika mladih koje su u porastu: zašto se onda župnik župe mirnog kontinentalnog mjestašca tako grčevito i i isključivo bori da ponudom obveznih termina vjeronauka djeci ustrajno ulazi u koliziju s loptom i nogometnim treninzima kojima su se (konačno) vratili. I tako mjesecima, i godinama, do neizdrživosti i ”pucanja” i djece i roditelja? Pa i Bog voli zdravu pastvu, ili ne?

I mediji bi trebali biti poluga podrške zdravim stilovima života, promociji sporta, zelenila, boravka u prirodi uz provođenje vremena u njoj na zdrav način, a gle – medijski bolje je ispraćena promocija alkoholnih pića, u društvu kuma i ekipe, uskoro i žene i obitelji, a i djecu će možda uključiti slijedeća reklama ne navodeći porazne podatke o tome koliko je malo potrebno ženi da stvori alkoholnu ovisnost, i 5 puta kraće nego muškarcu, uz posebno osjetljive na sredstva ovisnosti mladih koji u želji da ”probaju” nešto novo ne pitaju za danak koji slijedi.

Nad zgarištem starim 30 godina nad kojim još se nije posve razišao dim, oružja, paljevine, skup u Sarajevu, kao i kvaliteta izmijenjenih stručnih iskustava i kontakata, donio je i ulio povjerenje i ohrabrio prisutne da nade još ima i da vrijedi se potruditi, i stručno, i u humanističkom smislu.

U dane međunarodnog okupljanja u Sarajevu, i jedan međunarodno poznati stručnjak-glazbenik, Sarajlija, potvrđuje da ne poznaje i ne priznaje uske granice i nacionalno određenje već samo vrijednost čovjeka: Brega pola stoljeća progovara glazbom, terapijski ljekovitom, i samo ćemo o glazbi i tim putem i ovisnosti da ostave se na prošlom putu do zdravih stilova života.

I glazbom Dugmeta i jubilarnim koncertima uz 50.-i rođendan benda poruka povezivanja pronosi se od Sarajeva, Zagreba do ovih dana Opatije i uskoro preko granice do drugih gradova bivše zemlje dalje u svijet.

U novinama istih dana o skupu ne bijaše mnogo riječi, važnije su bile one političke, o novim žarištima ratova i eskadronima naoružanim do zuba. Lokalni BiH mediji u danima skupa donose vijest ”o zdravlju mladih pod prijetnjom duhana, uz press konferenciju J. U. Zavoda za javno zdravstvo istog Kantona i podršku Ministarstva zdravstva uz izdavanje brošura koje se bave jednom od najozbiljnijih javno-zdravstvenih prijetnji savremenog doba – sve većom konzumacijom duhana i novih duhanskih proizvoda među mladima”.

Dakle, krenimo zdravo od danas i budimo ustrajni u tome.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Plivanje uz Thompsona
    •  Dok se oružje ne hladi, a usta puna zazivanja humanosti
    •  Jedna za sve, sve za jednu
    •  Afganistan: glas za pravo obrazovanja djevojčica
    •  Dok zazivam/o Tina u Masarykovoj
    •  Prevencija, liječenje i rehabilitacija bolesti ovisnosti
    •  Kolektivna terapija protiv govora nesnošljivosti i mržnje
    •  Nesigurnost mladih ogledalo je društva
    •  U koloni oduševljenih Elvisom i harmonikom
    •  Mentalno zdravlje: u zdravom tijelu zdrav duh

> Svi tekstovi ovog autora