Kako govoriti o mirovnoj etici u prijelomnim vremenima? 

U Hrvatskoj spada u bonton uzrujavati se o NATO inicijativama, o Hrvatskoj vojsci, o povećanju proračuna za vojne izdatke… Vojna parada raspalila je pacifiste, predsjednik države se zaklinje u Ustav i hrvatski narod, dok svečano-uzrujano deklamira kako iz Hrvatske neće nijedan jedini vojnik poći u Ukrajinu i riječki nadbiskup Mate Uzinić smatra se dužnim, ”svim militantnim povicima usprkos”, osuditi ”naoružavanje” (propovijed na Trsatu u Rijeci na Veliku Gospu).

Nadbiskup Uzinić je u svojoj homiliji izrekao mnogo poruka vrijednih da se čuju – o brizi za marginaliziranim slojevima hrvatskoga društva, kojima je potrebna povećana pažnja i pozornost društva. Nedvojbeno je u pravu, ali u kontekstu naoružavanja njegova poruka je upitna. Naime, po mom mišljenju, ovaj je kontekst problematičan.

Naime, vojni biskup Njemačke biskupske konferencije, Franz Joseph Overbeck, uoči važnih američko-ruskih susreta i ”ne-susreta” upozoravao je na svijet, u kojem živimo, a u kojem pacifističke inicijative neumitno nailaze na svoje granice: ”Ne živimo u svijetu, u kojem samo marginalizirani pojedinci i skupine vape za pojačanim zalaganjem društva…” (Christ in der Gegenwart, br. 42/2025).

Razloga za uzbunu ima mnogo, nije u pitanju samo socijalna pravda. Mir je ugrožen, nasilje se vraća, iako se svijet nakon sloma komunizma nadao da više nikada nasilje neće moći upravljati politikom.

Već godinu dana zavladao je javnim diskursom govor o ”zonama interesa” ili ”zonama utjecaja”. Pojmovi iz Hladnoga rata uskrsli su, odnosno uskrsnuli su ih novi diktatori i sanjari svemoći: Rusija, Kina, SAD – i ugrožavaju prostor slobode, jedini ambijent u kojem se otvorena društva mogu razvijati.

Sloboda je ugrožena izvana vojnim naoružavanjem i hibridnim ratovanjem (političkim utjecanjem i intervencijama, cyberskim napadima, ekonomskim ucjenama). Autokratski režimi teže destabiliziranju pluralnih demokracija, podrivanjem društvenih napetosti i sijanjem nepovjerenja u demokratskim institucijama.

No prostor slobode ugrožen je i pod pritiskom iznutra. Gubitak povjerenja u demokratske procese i brutaliziran javni diskurs, surov govor i nepoštivanje sugovornika stvaraju klimu populističkog dijeljenja društva u istomišljenike i protivnike; neodgovorno izvrtanje pojmova (predsjednik i njegova zakletva, riječ i slovo Ustava!).

Uvažavanje istine i korektno ophođenje s činjenicama, umjerenost i strpljivost – sve ove demokratske vrline ugrožene su neodgovornim i populističkim izvrtanjem riječi i smisla. Istok se vraća ciljanim povratkom u pravcu autoritarizma i imperijalizma i primjenjuje nasilje kao legitimno sredstvo politike.

Prestali smo se hraniti iluzijom da politička i ekonomska globalizacija automatski polučuje mir. Političkim naivcima teško pada oproštaj s uvjerenjem da je Hrvatska ”otok blaženika”, kojem će Europa osigurati sigurnost, kad ona sama nije u stanju ili nije voljna štititi je vlastitim snagama.

Je li pacifizam prespavao ovaj retrogradni razvitak? Da, jest: pacifizam nije se trudio tražiti etički primjenjiv put između generalnog odbijanja primjene nasilja s jedne strane, a s druge strane obaveze države štititi i sebe i svoje građane od nasilja, ako treba i primjenom nasilja. Pacifizam je pogriješio, jer nije htio vidjeti i(li) nije htio prihvatiti svoje granice.

Sada, država, ali i pacifisti nasuprot njoj, moraju se, stjecajem okolnosti, suočavati s potrebom razmišljanja o povećanju izdataka za obranu, o mogućoj primjeni oružja i o etici možebitne primjene oružja.

Opet im se nameće pitanje o ”pravednom ratu” o bellum iustum. Ovaj princip zadaje nam etički argument u korist naoružavanja. U aktualnoj situacija ni povećanje novčanih izdataka ni vojna parada nisu odrazi militarizma, nego reakcija na stvarnost. Alternativa odgovornom naoružavanju nije mir nego gubitak slobode.

Država ima odgovornost da zaštiti i očuva slobodu, i ta odgovornost može uključiti vojna sredstva, naročito kad se radi o ljudskim životima, očuvanju pravnog poretka i obrani od agresije. Protivnici takvih mjera nerijetko olako prelaze preko činjenice da nereagiranje ne postiže mir nego poziva agresora da brutalno primjeni svoju moć protiv nemoći.

Stanovnici okupiranih područja Ukrajine pokazuju što konkretno znači gubitak slobode. Zato primjena izuzetno oštrih poruka prije vojne akcije nije prijetnja militarizacijom, nego kontrolirana i reflektirana obrambena sposobnost. Mir nije pasivnost, nego zahtijeva aktivno očuvanje i izgradnju. To posebno vrijedi danas, kad prag prema primjeni nasilja opasno opada.

”Obrambena sposobnost nužan je preduvjet mirovne politike. Povreda normi međunarodnog prava, podjela svijeta u zone utjecaja i sustavna militarizacija autoritarnih država upravo nalažu međunarodnoj zajednici dužnost opominjati i vojno zastrašivati”, upozorio je njemački biskup Franz-Josef Overbeck.

Odustajanje od tih metoda opominjanja bilo bi neodgovorno. Vojno naoružavanje mora pak strogo poštivati međunarodno pravo i etičke norme. Tko želi etički legitimirati naoružavanje, mora uvjerljivo zastupati mirovnu etiku i ljudska prava.

Kršćanska mirovna etika nastojat će uvjerljivo širiti ideju da mir nije utopija ni danas u klimi rastućeg militarizma. Mir nije automatizam, nije historijska zakonitost, ali nije ni puka iluzija, nego posljedica, rezultat političkog rada i htijenja te zajedničke odgovornosti.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Usamljenost – sve veći problem osoba starije životne dobi
    •  Upozoravanje na opasnosti od rata nije huškanje na rat
    •  Slažem se s pobornicima služenja obveznog vojnog roka
    •  Prozor života spasonosno je rješenje za neželjene bebe 
    •  Antunovski hod: podilaženje ukusu masa nije franjevaštvo
    •  Trumpovi katolici i antitrump
    •  Nacist u mojoj obitelji
    •  80. godišnjica završetka Drugoga svjetskog rata
    •  Uskrs 2025. godine ne zrači nadom  
    •  Protiv naoružanja dijalogom, a što je s očekivanim mirom

> Svi tekstovi ovog autora