Kako je filozofija “teranga” obnovila i učvrstila Senegal

U nedavnom posjetu Senegalu sam uvidio da je ova zapadnoafrička država pokazala svu veličinu afričkog duha kao i mogućnosti da se Crni kontinent počinje sagledavati u mirnijem i perspektivnijem obliku. Kada razmišljamo o Africi, često to činimo kroz prizmu brojnih predrasuda i stereotipa koji su duboko ukorijenjeni u kolektivnoj svesti, posebno na Zapadu.

Mediji i popularna kultura nerijetko predstavljaju ovaj kontinent kao homogenu cjelinu, zaboravljajući pritom da je Afrika nevjerojatno raznolika, s više od 50 država, tisućama jezika i bogatom poviješću i tradicijama.

Umjesto da prepoznamo kompleksnost i bogatstvo afričkih društava, često se fokusiramo na slike siromaštva, gladi, sukoba i bolesti, ignorirajući priče o inovacijama, umjetnosti, znanosti i svakodnevnim uspjesima milijuna ljudi. Takav pogled ne samo da je nepravedan, već i ograničava naše razumijevanje sveta, jer zanemaruje doprinos Afrike globalnoj kulturi, ekonomiji i nauci.

Da bismo zaista razumjeli Afriku, potrebno je da nadiđemo površne predstave i pristupimo ovom kontinentu otvorenog uma, spremni da učimo i divimo se njegovoj raznolikosti i bogatstvu. Možda je najbolje da započne upravo u Senegalu i njegovom životnom načelu terange.

Kultura terange u Senegalu predstavlja srž senegalskog identiteta i način života koji se temelji na velikodušnosti, gostoprimstvu i zajedništvu.

Teranga je složen koncept koji podrazumijeva dijeljenje materijalnih dobara i toplinu u svim susretima, uključujući one sa strancima. Ova vrijednost stvara osjećaj sigurnosti i dobrodošlice za sve, bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru ili društveni status. Duboko je ukorijenjena u svakodnevnom životu Senegala, posebno vidljiva kroz prehrambene običaje.

U mnogim obiteljima ostavlja se jedan dodatni tanjur hrane za nenajavljene goste, a tradicionalno svi jedu zajedno iz iste zdjele, pri čemu najbolji dijelovi hrane pripadaju gostima. Ovaj običaj odražava vjerovanje da što više dajete, to ćete i više dobiti, što je suština terange i ima duboke vjerske korijene. Autor je upravo to doživio u senegalskom domaćinstvu, gdje je gost iskreno veselje.

Ova kultura gostoprimstva i solidarnosti također se ogleda u društvenim odnosima i zajedničkim svečanostima. Teranga podrazumijeva da su vrata otvorena svima, bez izuzetaka, a važni događaji poput vjenčanja okupljaju cijelu zajednicu bez potrebe za formalnim pozivnicama. Time se njeguje osjećaj pripadnosti i zajedništva među ljudima različitih vjeroispovijesti i društvenih slojeva.

Teranga je također filozofija koja se prenosi s koljena na koljeno, oblikujući ne samo međuljudske odnose nego i nacionalni identitet Senegala. Ona je temelj mira i tolerancije u zemlji koja je poznata kao jedna od najsigurnijih i najmirnijih država u Africi. Ova kultura velikodušnosti i poštovanja prema drugima čini Senegal jedinstvenim i snažnim društvom u kojem se svi osjećaju kao kod kuće.

Nakon stjecanja nezavisnosti 1960. godine, teranga je postala simbol nacionalnog identiteta Senegala, pa se i nacionalna nogometna reprezentacija, jedna od najboljih u Africi, naziva “Lavovi terange”, a posrnuli Air Senegal nudi “Duh terange”.

Senegal je danas prepoznat kao jedna od najstabilnijih i najmirnijih zemalja u Africi, što je rezultat niza specifičnih društvenih, političkih i povijesnih faktora.

Od stjecanja neovisnosti 1960. godine, Senegal je uspostavio čvrste demokratske institucije i tradiciju mirnog prijenosa vlasti. Prvi predsjednik, Léopold Sédar Senghor, postavio je temelje demokracije i pluralizma, a nakon dva desetljeća vlasti dobrovoljno se povukao, što je u afričkom kontekstu bila rijetkost. Od tada, Senegal je održavao slobodne izbore i mirne tranzicije vlasti, bez vojnih udara koji su obilježili mnoge susjedne zemlje.

Osim toga, Senegal je razvio snažnu civilnu vlast i institucije koje su, unatoč povremenim političkim krizama, uspjele očuvati demokratski poredak i vladavinu prava.

Teranga također doprinosi međureligijskoj i međuetničkoj harmoniji u zemlji, jer njeguje toleranciju i poštovanje prema različitostima. Senegal, unatoč svojoj raznolikosti, poznat je kao jedna od najstabilnijih afričkih zemalja upravo zahvaljujući ovim vrijednostima koje ujedinjuju ljude i sprječavaju sukobe.

Važnu ulogu u očuvanju mira i stabilnosti ima i specifična religijska dinamika u zemlji. Senegal je poznat po izuzetnoj vjerskoj toleranciji i suživotu različitih religijskih zajednica, pri čemu je sufijski islam odigrao ključnu ulogu u oblikovanju društvenog ugovora između vjerskih vođa (marabuta), države i građana.

Ovaj model suradnje i međusobnog poštovanja spriječio je pojavu ekstremizma i političkog nasilja, dok su vjerski lideri često djelovali kao posrednici u rješavanju društvenih napetosti. Uz to, Senegal je kroz povijest bio otvoren prema međunarodnoj suradnji, što je dodatno učvrstilo njegovu poziciju kao “sidra demokracije” i pouzdanog partnera na Zapadu Afrike.

Posljednjih godina, Senegal je napravio i značajne korake prema trajnom miru na jugu zemlje, gdje je više od četiri desetljeća trajao sukob s separatističkim pokretom u regiji Casamance. Nedavno postignut mirovni sporazum između vlade i pokreta MFDC, uz posredovanje predsjednika Gvineje-Bisau, označava kraj jednog od najdugotrajnijih afričkih sukoba. Ovaj dogovor omogućio je razoružanje pobunjenika, povratak izbjeglica i početak obnove regije, čime je dodatno konsolidirana stabilnost zemlje.

Sve ove karakteristike čine Senegal primjerom za ostatak Afrike, pokazujući kako kombinacija demokratske kulture, vjerske tolerancije i spremnosti na dijalog može izgraditi dugotrajan mir, čak i u izazovnim regionalnim okolnostima.

Teranga se u međureligijskoj harmoniji Senegala očituje kroz promicanje poštovanja, tolerancije i zajedništva među različitim vjerskim zajednicama, prvenstveno muslimanima i kršćanima. Vjerske razlike se ne doživljavaju kao prepreka, već kao bogatstvo koje doprinosi društvenom miru i koegzistenciji.

Autor je u Senegalu boravio kao predsjednik Centra za međureligijski dijalog, nezavisne institucije iz Rijeke, pri čemu je upoznao neobično skladni odnos ljudi različitih vjera. Teranga je tako postala temelj nacionalnog identiteta koji njeguje sklad između različitih religija, omogućavajući da se svi građani osjećaju prihvaćeno i poštovano, što je ključno za očuvanje društvenog mira i međureligijske suradnje.

Iako je oko 96% stanovništva muslimansko, Senegal je poznat po izuzetnoj vjerskoj toleranciji i suživotu s kršćanskom manjinom, ali i s pripadnicima tradicionalnih vjerovanja. Jedan od ključnih faktora za ovakvu harmoniju je snažan utjecaj sufijskih islamskih bratstava, posebno Tidžanija i Murida, koji promiču vrijednosti mira, tolerancije i međusobnog razumijevanja.

Sufijski lideri, poznati kao marabuti, često su posrednici u društvenim pitanjima i zagovornici dijaloga, što doprinosi izgradnji mostova između različitih vjerskih zajednica. Kršćani, iako manjina, aktivno sudjeluju u društvenom životu kroz obrazovanje, zdravstvo i humanitarne aktivnosti, čime dodatno jačaju osjećaj zajedništva i solidarnosti.

U Senegalu je uobičajeno da se vjerski autoriteti međusobno poštuju, a suradnja između muslimanskih i kršćanskih vođa dodatno osnažuje mir i stabilnost.

U politici Senegala teranga ima duboko značenje jer se smatra političkom strukturom koja oblikuje društvene odnose i način upravljanja. Koncept terange koristi se kao temelj za političku koheziju i društvenu solidarnost u zemlji.

Prema profesorima i antropolozima, teranga znači da je “drugi jednak sebi”, što u političkom kontekstu promiče inkluzivnost i dijalog među različitim etničkim i društvenim skupinama.

Senegalska država također ima važnu ulogu u očuvanju vjerskog mira kroz sekularnu politiku i promicanje jednakih prava za sve građane bez obzira na vjeru. Vlada aktivno potiče međureligijski dijalog i zabranjuje diskriminaciju na osnovi religije, stvarajući tako institucionalni okvir u kojem se različitosti ne samo toleriraju, već i slave.

Ovakav model suživota, gdje su vjerske razlike izvor bogatstva, a ne podjela, čini Senegal jednim od najpozitivnijih primjera međureligijske harmonije u Africi i šire.

U praksi, znači i otvorenost prema dijalogu i kompromisu, što je ključno za održavanje demokratskih procesa i stabilnosti. Politički akteri u Senegalu nastoje održavati atmosferu međusobnog poštovanja, što pomaže u prevladavanju podjela i jačanju nacionalnog jedinstva.

Ovaj koncept također podržava socijalnu solidarnost i ekonomske inicijative usmjerene na dobrobit zajednice.

Teranga kao politički princip također se očituje u načinu na koji se Senegal pozicionira na međunarodnoj sceni — kao zemlja koja promiče mir, dijalog i suradnju. Ova vrijednost je temelj za diplomatske odnose i unutarnju politiku koja teži inkluzivnosti i održivom razvoju, čineći terangu ne samo kulturnim, nego i političkim stupom senegalskog društva.

Prvi predsjednik Senegala bio je Léopold Sédar Senghor, koji je na tu funkciju stupio 1960. godine nakon stjecanja nezavisnosti zemlje. Senghor je bio istaknuti pjesnik, političar i kulturni teoretičar, poznat po osnivanju pokreta Negritude i zalaganju za afričku kulturu i identitet. Iako je bio kršćanin (rimokatolik), uspješno je vodio zemlju s većinskim muslimanskim stanovništvom, promičući toleranciju i jedinstvo.

Teranga može poslužiti kao temelj solidarnosti i mira u Africi jer promiče vrijednosti velikodušnosti, gostoprimstva, poštovanja i zajedništva koje su univerzalne i mogu prevladati etničke, vjerske i društvene podjele. Ovo načelo uči ljude da prihvate “drugog” kao jednakog sebi, što potiče toleranciju i međusobno razumijevanje, ključne za sprječavanje sukoba i jačanje društvene kohezije.

Primjenom principa terange u različitim afričkim zajednicama moglo bi se izgraditi povjerenje i dijalog među sukobljenim skupinama kroz zajedničke aktivnosti poput dijeljenja hrane, otvorenih razgovora i međusobne pomoći.

Senegal je dugo bio smatran primjerom stabilne demokracije i mira u Africi, što ga je činilo uzorom mnogim drugim afričkim zemljama. Ova reputacija stabilnosti i demokratske tradicije omogućila mu je da igra ulogu stabilizirajuće sile u regiji, primjerice sudjelovanjem u mirovnim misijama u susjednoj Gambiji 2017. godine. Senegal je tako bio percipiran kao zemlja koja je uspjela izgraditi funkcionalne institucije i održati društveni mir unatoč izazovima s kojima se suočavaju mnoge afričke države.

Međutim, recentni događaji pokazuju da ni Senegal nije imun na političke napetosti i krize koje pogađaju mnoge dijelove Afrike. Odgoda izbora 2024. godine, sukobi između policije i prosvjednika, te optužbe opozicije o pokušaju autoritarne kontrole vlasti ukazuju na to da stabilnost nije zajamčena i da Senegal prolazi kroz ozbiljne izazove demokratskog razvoja.

Ove tenzije pokazuju koliko je teško održati demokratske standarde i mir u politički složenim uvjetima, čak i u zemljama koje su dugo bile uzori.

Ipak, činjenica da se ove krize odvijaju kroz politički dijalog i prosvjede, a ne oružane sukobe ili vojne udare, i dalje pokazuje određeni stupanj demokratske zrelosti. Upravo zbog svoje povijesne tradicije demokracije, mirnog suživota i relativne stabilnosti, Senegal ostaje važan primjer i uzor za mnoge afričke zemlje koje se suočavaju s nestabilnošću i sukobima.

Njegov model pokazuje da je moguće izgraditi demokratske institucije i održavati mir kroz dijalog, toleranciju i poštivanje pravila, iako to nije lako niti trajno zajamčeno. Ta iskustva potiču druge zemlje na traženje vlastitih putova prema stabilnosti, istovremeno upozoravajući na potrebu stalnog rada na jačanju demokracije i društvenog povjerenja kako bi se spriječili sukobi i krize.

Preuveličavanje senegalskog modela može zanemariti specifičnosti drugih afričkih zemalja koje imaju različite povijesne, društvene i političke kontekste. Primjerice, ono što funkcionira u Senegalu, poput snažne uloge sufijskih bratstava u društvenom miru, možda nije lako primjenjivo u državama s drugačijom vjerskom ili etničkom strukturom. Idealizacija može dovesti do prevelikih očekivanja i pritisaka na Senegal, ali i do neadekvatnog pristupa rješavanju problema u drugim zemljama, jer se zanemaruje kompleksnost i raznolikost afričkih društava.

U konačnici, dok Senegal zaslužuje priznanje za svoje uspjehe, važno je pristupiti njegovom modelu s realnim pogledom, prepoznajući i njegove snage i slabosti.

Idealizacija može zasjeniti potrebu za kontinuiranim radom na demokratskom razvoju i socijalnoj pravdi unutar zemlje, kao i za razumijevanjem da stabilnost nije trajno zajamčena, već zahtijeva stalnu pažnju i prilagodbu. Takav uravnotežen pristup omogućava da Senegal ostane inspiracija, ali i da se njegovi izazovi sagledaju objektivno.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Europa – još uvijek moralna velesila?
    •  Religijska perspektiva univerzalnih vrijednosti i rata
    •  Gdje su sada vjerski lideri?
    •  Vjerom protiv klimatske tjeskobe

> Svi tekstovi ovog autora